Piše: Golnaz Esfandiari, priredila Biljana Jovićević
Evropski zvaničnici čine sve što mogu da sačuvaju nuklearni sporazum sa Iranom, tražeći načine da obezbijede garancije Teheranu da bi nastavili da se pridržavaju dogovorenog i nakon odluke SAD da napusti takozvani Zajednički sveobuhvatni plan akcije (JCPOA), prema kojem su ograničene nuklearne aktivnosti Irana u zamjenu za popuštanje međunarodnih sankcija.
U toku je takozvana "shuttle diplomatija" i intenzivni razgovori "licem u lice" nekih od potpisnika sporazuma iz EU, Britanije, Kine, Francuske, Njemačke i Rusije. Šefica evropske diplomatije Federica Mogherini ponovila je da je Brisel odlučan da sačuva sporazum, a iranski predsjednik Hasan Rohani signalizirao je da će Teheran nastaviti da ga se pridržava - za sada.
Analitičari koje je Radio Slobodna Evropa (RSE) kontaktirao, sugerišu da bi kombinacija zakonskih, finansijskih i političkih koraka od strane evropskih država mogla da im omogući da Iranu nastave pružati benefite od sporazuma, uključujući i trgovinu i investicije.
Zakonski koraci
Predsjednik SAD Donald Trump je 8. maja objavio povlačenje iz sporazuma potpisanog 2015. i ponovno uspostavljanje sankcija koje su u skladu sa ugovorom bile ukinute. Strane kompanije imaju 90 dana da se usklade sa američkim sankcijama ili će se suočiti sa kaznenim mjerama.
Stoga, ako je cilj spasiti sporazum, države EU moraju prevashodno zaštititi svoje kompanije od takozvanih sekundarnih sankcija, koje omogućavaju Vašingtonu da preduzme akciju protiv pojedinaca ili kompanija koje posluju sa sankcionisanim zemljama.
"Riječ je kompanijama koje su prisutne na američkom tržištu, da bi se sankcije mogle odnositi na njih", kaže Riccardo Alcaro, koordinator na italijanskom Institutu za međunarodne poslove (IAI).
"Ali imajući u vidu činjenicu da većina evropskih banaka i velikih kompanija, kao i mnogo kompanija srednje veličine imaju ulog u američkoj ekonomiji i učestvuju na finansijskom tržištu, veoma je teško da ne postanu meta američkih pravila", komentariše Alcaro.
Vaš browser nepodržava HTML5
Iranci zabrinuti nakon novih sankcija SAD
Alcaro sugeriše da bi vlade EU mogle upotrijebiti takozvani "statut blokade" koji je prvobitno uveden 1996. godine kao odgovor na američke sankcije protiv Kube, a da bi zaštitili EU kompanije od američkih sankcija i pritisaka.
"Regulativom za blokiranje postaje protivzakonito da se EU kompanije usklađuju sa zakonima eksteritorijalnih prijava", pojašnjava Alcaro.
Dokazalo se da su bile uspješne kao mjere odvraćanja u slučaju Kube, jer je ovaj korak EU na kraju natjerao administraciju američkog predsjednika Billa Clintona da se povuče. U cilju da bi ova mjera ponovo bila upotrijebljena, "statut blokade" mora biti dorađen.
"Jer ovako, u suštini, pravila blokade će uvesti kazne EU kompanijama i bankama, koja će tada biti suočena sa duplim rizikom od sankcija, Amerikanaca ako posluju sa Iranom i sankcionisanja od EU ako ne posluju", kaže Alcaro.
Pierre Vimont, viši istraživač Carnegie Europe i bivši francuski ambasador u Vašingtonu, saglasan je da bi takav korak predstavljao posebnu poteškoću.
"U cilju da se usklade pravila za blokiranje, potrebno vam je da dobijete saglasnost svih 28 država članica EU, a to može potrajati", rekao je Vimont za RSE.
Evropske zemlje bi takođe mogle preduzeti uzvratne korake tipa "clawback" klauzule, kako je nedavno predložila Međunarodna krizna grupa (ICG), a što u suštini znači da se dozvoli popravljanje nanijete štete zbog navodnog kršenja sankcija, što se može učiniti kroz tarife na američki uvoz u EU.
U sličnom stilu je reagovao i francuski ministar ekonomije Bruno Le Maire koji je 11. maja, predložio stvaranje evropskog tijela, koje će imati istu vrstu ovlasti kao Ministarstvo pravde SAD, da kazni strane kompanije za njihovu trgovinsku praksu. Kako je rekao, EU treba da brani svoj "ekonomski suverenitet" kada je riječ o trgovini sa Iranom.
Finansijske mjere
Druge evropske taktike mogu uključiti specifične finansijske korake, čiji je cilj da se podcrta linija razdvajanja između poslovanja sa Evropom nasuprot SAD. To bi moglo uključiti, primjera radi, jačanje veza između Iranske centralne banke i Evropske centralne banke.
Nayasan Rafati, iranski analitičar u ICG, kaže da postoje različiti načini na koji EU zemlje mogu povećati bankarske veze sa Iranom i ponuditi evropskim kompanijama zaštitu na multilateralnoj bazi.
Demonstranti u Iranu nakon odluke SAD da se povuku iz sporazuma
On je citirao "povećanje kreditnih linija Teheranu, rad sa evropskim investicionim bankama na obezbjeđivanju zajmova, ili rad sa agencijama za razvoj, koje će pokušati da nađu denominaciju u eurima da bi minimalizovali američke sekundarne sankcije".
Rafati kaže da je već nekoliko evropskih država preduzelo individualne korake da bi osigurali trgovinu sa Iranom.
"Primjera radi, Italijani su izdali kreditnu liniju Invitalia, Francuzi su najavili da će izdati kreditnu liniju u Bpifrance (Francuska javna investiciona banka), Danci su takođe izdali kreditnu liniju", objašnjava Rafati.
Politički koraci
Alcaro i drugi analitičari kažu da bi EU zemlje mogle takođe biti angažovane u političkoj akciji zajedno sa svim mogućim zakonskim i finansijskim koracima, sa namjerom da povećaju pritisak na SAD i natjeraju Vašington da pristane na neke ustupke.
Kako je sugerisao, mogli bi preduzeti neku formu "javne diplomatske kampanje u SAD, čiji su cilj ljudi u američkoj administraciji, Kongresu, medijima i javnosti ….koji sumnjaju u mudrost Trumpove odluke da se sankcije primjene i protiv kompanija savezničkih država koje legitimno posluju sa Iranom, zato što se američki predsjednik povukao iz ugovora, u kojem su i Evropljani jedna od strana, bez obrazloženja, a što bi Evropljani mogli smatrati ozbiljnim kršenjem međusavezničke solidarnosti i izdajom njihovih bezbjednosnih interesa".
On smatra da bi čvrst evropski napor mogao natjerati američke zvaničnike da EU kompanijama daju djelimičnu slobodu za poslovanje sa Iranom.
Težak put, ograničeno vrijeme
Za sada, Iran obećava da će se pridržavati obaveza u sladu sa nuklearnim sporazumom. Ali tvrdolinijaški element vrhovnog lidera zemlje, već je krenuo sa ogromnim pritiskom na Rohanija.
Vrhovni vjerski lider ajatolah Ali Hamenei javno je iskazao sumnju u to da će države EU održati svoje obećanje, i pozvao ih je da daju garancije Iranu.
Član uticajne Skupštine eksperata, ajatolah Ahmad Hatami, rekao je vjernicima 11. maja na propovjedi u Teheranu da se "tim evropskim potpisnicima nuklearnog sporazuma ne može vjerovati".
Poslanik Hosein Nagavi Hoseini rekao je da je Teheran dao Evropskoj uniji 60 dana za garancije o primjeni nuklearnog sporazuma, citirajući sastanak kojem je prisustvovao zamjenik ministra vanjskih poslova Abas Arakči, jedan od glavnih pregovarača za sporazum.
Vimont kaže da je vrijeme ključno pitanje, te navodi kako "Evropljani moraju da odluče brzo" ako žele da održe sporazum.
Vaš browser nepodržava HTML5
Ministri EU o Iranu
Alcaro upozorava da Evropljani možda neće biti u mogućnosti da investiraju u Iran onoliko koliko žele. Ali s vremenom, kaže on, evropske države mogu jasno naznačiti Iranu da će ostajanje u sporazumu biti u korist Teherana.
"U smislu ekonomske koristi, ja nijesam u potpunosti siguran da će to biti dovoljno za Iran", kaže Alcaro "ali će sasvim sigurno osigurati iransko povjerenje.
Iranci pak mogu kalkulisati sljedeće: imajući u vidu rizike, a i troškove od obnavljanja nuklearnog programa, ostajanje u sporazumu im osigurava moralni temelj, držanje SAD izolovanim, kao i da produbljavanje jaza između Evrope i Amerike, u najboljem je interesu Irana".
Vimont kaže da Američki napori da efektivno uspostave "ekonomski embargo" protiv Irana, može uistinu testirati evropsku odlučnost.
"Oni mogu odbiti da slijede SAD, što je nešto što su mnogi od njih već rekli, i stoga je potrebno da se u skladu sa tim organizuju, ali onda, to je priznaje da su sada, makar kada je riječ o ekonomskoj strani cijele ove priče, u konfrontaciji sa Amerikom", kaže Vimont.
"Da li će se svih 28 država članica saglasiti o takvom pravcu? To je istinsko pitanje", zaključuje Vimont.