Dva entiteta kao dvije štake usporavaju Bosnu i Hercegovinu na putu reformi i evropskih integracija. Osim toga, ova država je u stalnom procjepu između jačanja državnih funkcija i pokušaja da se one uskrate, prije svega iz Republike Srpske. S druge strane, kantoni u Federaciji BiH se koriste za jačanje moći pojedinih lidera – navodi u intervjuu za RSE Miro Lazović, potpredsjednik Socijaldemokratske partije BiH (SDP) i učesnik Dejtonskih mirovnih pregovora.
RSE: Bosna i Hercegovina nema jakih ustavnih mehanizama za unutrašnju homogenizaciju, dok Republika Srpska (RS), odnosno njeni zvaničnici ovaj entitet doživljavaju i često predstavljaju kao zasebnu državu, a ne kao dio Bosne i Hercegovine. Takođe i kantoni u Federaciji BiH doprinose uspostavi sistema "država u državi". Kako Vi vidite tu političku praksu?
Lazović: Političke elite koje vladaju, prije svega, Republikom Srpskom u posljednjih deset, petnaest godina, tu mislim na aktuelnog predsjednika Milorada Dodika, shvatile su da one svoju privilegiju, ličnu, političku, partijsku, mogu graditi samo ukoliko je država Bosna i Hercegovina slaba. Na osnovu slabe države Bosne i Hercegovine oni pokušavaju izgraditi jake entitetske ovlasti. Faktički, to znači i jake lične privilegije, moć koju im daju entitetske funkcije.
Tako da svi pokušaji koji su do sada bili u reviziji sadašnjeg ustava, odnosno donošenja nekih novih ustavnih rješenja – počev od Aprilskog paketa 2006. godine, koji je pao, pa koncepta kojeg je zagovarala Američka ambasada, odnosno promjene Ustava Federacije BiH i tako dalje – nisu zaživjeli upravo zbog nemogućnosti političkog konsenzusa i opredjeljenja da se ide naprijed. Svaki napredak države znači slabljenje političara koji drže entitetske poluge.
RSE: Milorad Dodik svaku priliku koristi da kaže kako je Bosna i Hercegovina prolazna kategorija za razliku od RS, veličajući državne ovlasti entiteta. Iako je to verbalni čin, koliko on ipak slabi funkcije države BiH?
Lazović: Sve aktivnosti koje Milorad Dodik u posljednjih deset godina vodi jesu u funkciji slabljenja države Bosne i Hercegovine. On politiku vodi kao igru u kojoj nema dobitka za Republiku Srpsku, ukoliko Bosna i Hercegovina kao država ne izgubi. Upravo kontinuitet njegove političke aktivnosti ovih posljednjih deset godina usmjeren je na opstrukcije i slabljenje države Bosne i Hercegovine na način da i unutar javnog mnijenja BiH, i odnosa u regionu, protežira samo Republiku Srpsku, na uštrb Bosne i Hercegovine.
I nedavno, u Busijama, u Srbiji, uz prisustvo Vučića (Aleksandar Vučić), rekao je da Srbi imaju dvije države – imaju Srbiju i Republiku Srpsku. I Vučić, koji se "prodaje" kao dobronamjeran prema Bosni i Hercegovini, nije reagirao na takvu izjavu. Milorad Dodik često iz Beograda negira državnost Bosne i Hercegovine.
Milorad Dodik u Busijama, 4. avgust 2016.
RSE: U političkom nadmudrivanju oko mehanizma koordinacije odnosno govora "jednim glasom" što traži Brisel od različitih nivoa vlasti, kantoni su došli u centar pažnje. Da li zbog toga što oni zaista imaju obaveze u procesu pristupanja EU ili iz drugih namjera?
Lazović: Čini mi se da mehanizam koordinacije, koji je sada dogovoren između Bakira Izetbegovića i Milorada Dodika, nije naišao na odobravanje Dragana Čovića, zato što je on shvatio da ukoliko kantoni, ne budu u mehanizmu koordinacije, on će ispasti iz igre, da tako kažem. Jer, preko njih on jedino može uticati i držati kočnicu u svojim rukama. Zbog toga je podigao ručnu i zategao odnose između SDA i HDZ-a. Dakle, sve su to neke igre koje međunarodna zajednica dobro vidi.
Očekujem da u ovom narednom periodu obaveze koje stoje pred BiH kada su u pitanju evropske integracije, one moraju ući kao bitan sadržaj aktivnosti Brisela, briselskih institucija, međunarodne zajednice, svih onih koji su učestvovali u kreiranju jednog prilično lošeg ustavnog rješenja u Dejtonu.
Podsjećam se, kao učesnik Dejtonskog mirovnog sporazuma, da je sam Holbrooke (Richard Holbrooke), kada smo u novembru 1995. rekli da se s ovim ustavom ne može praviti stabilna, funkcionalna, demokratska država Bosna i Hercegovina, rekao da ćemo morati najmanje 15 godina živjeti sa ovakvim ustavom, a da će onda doći vrijeme za njegovu promjenu. I evo, živimo već 21 godinu, te promjene ne dolaze, a one su neophodne, ukoliko se misli Bosna i Hercegovina graditi kao stabilna država.
RSE: I kantoni se često žele pokazati kao zaokružene cjeline dok građani nemaju prave mehanizme, koji bi ih vezivali za državu. Gdje Vi vidite posebno, problem u ovoj oblasti?
Lazović: Bosna i Hercegovina je jedna od rijetkih država gdje je faktički kopča građana izgubljena sa vlastitom državom. Nijedno egzistencijalno pitanje bh. čovjeka ne rješava se u državnim institucijama. Sve te kopče su vezane za kanton i opštinu. Otuda pokušaji da se kantoni predstavljaju kao neke institucije koje su bitnije čak i od države.
Mislim da i Dragan Čović to na neki način vješto plasira, jer, kako sam to već rekao, preko kantona on gradi svoju moć i poziciju, a u promjeni Ustava Bosne i Hercegovine, mislim da bi država morala izgraditi takve institucije koje bi barem neke egzistencijalne stvari koje su vezane za svakog čovjeka, a to je pitanje obrazovanja, pitanje zdravstva, pitanje ekonomije i uvezivanja ekonomije, stvaranje jednog jedinstvenog ekonomskog prostora na cijeloj BiH, dakle, tim nekim ustavnim promjenama sve te ingerencije i sve te oblasti morale bi se urediti sa nivoa države.
Država bi tada faktički sa svojom aktivnošću bila ta koja bi homogenizirala ukupan prostor u Bosni i Hercegovini, gradila odnose između ljudi, bez obzira što žive u različitim entitetima, ili u mnogo kantona.
Zastava Bosne i Hercegovine
RSE: Mnogo je toga što BiH nema a što je bitno za njenu državnost. Pored ostalog, ne postoje zajednički praznici, zbog čega Bosnu i Hercegovinu zovu zemljom posvađanih kalendara. Jesu li praznici integrirajući faktor?
Lazović: Tako je. Zakon o državnim praznicima je zakon koji integriše bh. prostor i povezuje građane. Zaista bih apelirao na sve, političare, parlamentarce, iz Federacije, iz Republike Srpske, da je konačno vrijeme da zajedno sjednu pa da kažu šta kome smeta, koji su datumi prihvatljivi, koji nisu prihvatljivi, da se nađu zakoni koji će sačuvati, da tako kažem, tradiciju Bosne i Hercegovine kao jedne države, kojima će se omogućiti prevazilaženje ovih opstrukcija i barijera koje su prisutne i koje ne omogućavaju da svi građani na cijelom prostoru obilježavaju te datume.