'Kad su komišije bili ljudi' - naslov je knjige Sarajlije Elia Taubera o spašavanju Židova u Drugom svjetskom ratu, o prijateljstvu i komšiluku, koja je u srijedu uveče promovirana u Zagrebu, u sklopu Festivala židovskog filma. U kraćem razgovoru za Radio Slobodna Europa Eli Tauber ističe da je, tradicionalno snažna 'institucija komšiluka' u Bosni i Hercegovini bila puno opasnije uzdrmana u nedavnom, nego u Drugom svjetskom ratu ali, ni u jednom trenutku nije do kraja razorena.
„Ima nešto u tom susjedskom odnosu, među komšijama u BiH što, možda, nigdje nema. Kad izađete, recimo, iz svoje zgrade i sretnete komšiju pa kažete 'dobar dan komšija, kako ste' onda to nije kao u Zagrebu npr. ili Izraelu, ili bilo gdje drugdje u svijetu, samo formalno pitanje, gdje vas i ne zanima 'kako je'. Međutim, u Bosni kad nekoga pitaš 'kako si, što ima' onda očekuješ - odgovor! Očekuješ da ti kaže 'ma, joj pa nešto me boli ovdje, imam problema, žena mi ide...sin mi sutra dolazi....' očekuješ pravi odgovor, tu se ljudi i dalje brinu jedni o drugima....znate.“
Eli Tauber, autor knjige 'Kad su komšije bili ljudi' opisuje još jedan važan 'detalj' u bosanskohercegovačkom komšiluku:
„Recimo, moja baka i jedna stara muslimanka koje su stanovale u Sarajevu, avlija do avlije, dvorište do dvorišta, dijelila ih je samo ograda, svako su jutro zajedno pile kavu. Svako jutro znalo se, to je normalno, kao najbolje prijateljice. I taj odnos te kave ili kahve, kako bi rekli u Bosni, je nešto posebno. Jer kod nas u Bosni se ne pita, kad ti netko dođe u kuću, 'hoćeš li kavu' nego se odmah pristavlja kafa i to je normalno, jer kažu 'samo se bolesnog pita da li hoće'."
Knjiga 'Kad su komšije bili ljudi' sadrži 25 potresnih priča o ljudima Bosne i Hercegovine, svih religija i nacionalnosti, koji su spašavali Židove u Drugom svjetskom ratu. Na žalost, nastavlja Tauber, u nedavnom su ratu komšije na ovim prostorima bili 'malo manje ljudi':
„Biti u ratu 'susjed' i 'komšija' to nije lako, to je vrlo opasno, jer to ima i svoje reperkusije. U Drugom je svjetskom ratu bilo još opasnije nego u nedavnom ratu. Ali, u posljednjem je ratu došlo do ideoloških sukoba i konflikata među narodima tako da su ljudi 'morali biti podijeljeni'. Jer,ako nisu pripadali svome narodu onda su sami imali problema, tako da mnogi ni danas, u nekim sredinama, ne smiju da kažu da su spašavali svog komšiju ili prijatelja koji je druge vjere ili, ako to kažu, neće da kažu u detalje, neće da kažu imena.“
Ljudi su natjerani da se dijele
Podsjeća na knjigu Svetlane Broz 'Dobri ljudi u vremenu zla ' koja upravo govori o nizu takvih slučajeva, ali knjiga koja je zaista vrijedna - nije vrijedna, jer u njoj nema konkretnih imena ni mjesta, ne zna se ko je koga spasio, jer, ističe Tauber, očito još nije došao momenat da se to prizna':
„Kad sam prošle godine u Doboju postavio izložbu s istim ovim naslovom 'Kad su komšije bili ljudi', došao je ministar kulture Republike Srpske koji je Hrvat i koji je i otvorio izložbu. U jednom je trenutku kazao 'ovo me je strašno potreslo, jer i ja sam u ovom ratu bio spašen....' Njega su, kao Hrvata, njegove komšije spasile. Bilo je toga, znam, recimo, za jedan slučaj na Baščaršiji gdje je stanovala neka gospođa, Crnogorka po nacionalnosti, i njoj su čitavo vrijeme iz muslimanske dobrotvorne organizacije dolazili i donosili joj hranu. Poslije rata isto tako, jer su smatrali 'to je stara žena i nema veze ko je ona'."
Za manje 'pravednika' u nedavnim ratovima na prostorima bivše Jugoslavije krivo je više stvari, ljudi su naprosto natjerani da se dijele, a ni vjerske zajednice, kaže Tauber, nisu nevine:
„U džamijama, u crkvama, to su bile političke pozornice u kojima se objašnjavalo kako i što se treba raditi. Ako netko nije htio, dođe mu se u kuću i kaže 'neću ti krstit dijete, neću ti obrezat dijete itd.' i stavi se čovjeka pod takav pritisak da ne zna što da radi.“
Tauber je rođeni Sarajlija, 1992. godine je i sam izbjegao u Izrael, ali nakon 12 godina ponovo se vratio u svoj grad i danas se bavi pisanjem, novinarstvom, urednik je Jevrejskog glasa, istražuje holokaust i povjest Židova u Bosni i Hercegovini, gdje ih je danas oko 700, a blizu 1000 ih je, 90-tih, iselilo.
Bile su to, kaže, godine kad je 'institucija komšiluka' bila opasno uzdrmana.
„Pa, ja mislim da je bila baš dobro uzdrmana, ali danas se, ipak, nalazimo u nekoj boljoj fazi, mislim da su ljudi malo povukli 'ručnu kočnicu', da su počeli da razmišljaju bolje, staloženije.“
Na promociji Tauberove knjige u Zagrebu bilo je i dosta bivših Sarajlija, Zagrepčanka Gordana, sarajevska snaha, kako nam se predstavila, izbjegla je sa sinom iz okupiranog grada, ali i danas ga nosi u srcu i vjeruje da će buduće male Sarajlije opet u školi učiti što je i njezin sin učio:
„A prva rečenica što su moja djeca učila u školi u Sarajevu, makar je jedan rođen u Zagrebu, a drugi u Sarajevu, bila je - komšija je važniji od brata.“