Razočaravajući oporavak Kine nakon pandemije COVID-a 19 izazvao je sumnje u temelje njenog deceniju dugog zapanjujućeg rasta i stavio Peking pred težak izbor za narednu godinu i ubuduće: dodatno se zadužiti ili manje rasti.
Očekivanja su bila da će se, kada Kina odbaci svoja drakonska COVID-pravila, potrošači vratiti u trgovačke centre, nastaviti strane investicije, fabrike ojačati, a prodaje zemljišta i nekretnina se stabilizovati.
Umjesto toga, kineski kupci štede za "crne" dane, strane firme su povukle novac, proizvođači se suočavaju sa opadajućom potražnjom sa Zapada, finansije lokalnih vlasti su klimave, a investitori u oblasti nekretnine su podbacili, piše Reuters.
Porušena očekivanja su djelimično opravdala one koji su vazda sumnjali u kineski model rasta, a neki ekonomisti su povukli paralele sa japanskim balonom prije njegovih "izgubljenih decenija" stagnacije koje su počele 1990-ih.
Kineski skeptici tvrde da Peking nije uspio prebaciti ekonomiju sa razvoja vođenog građevinarstvom na rast vođen potrošnjom prije jedne decenije, kada je to trebao učiniti. Od tada, dug je rastao brže nego ekonomija i dostigao nivo koji sada lokalne samouprave i agencije za nekretnine teško održavaju.
Kreatori politike obećali su da će ove godine povećati potrošnju i smanjiti oslanjanje privrede na nekretnine. Peking navodi banke da daju više kredita proizvodnji, kako bi se udaljile od nekretnina.
Međutim, konkretna dugoročna mapa puta za čišćenje dugova i restrukturiranje privrede je nejasna.
Radnik na pauzi tokom probe za program novogodišnje noći u Pekingu, 27. decembra 2023.
Kakve god odluke Kina napravi, moraće da uzme u obzir starenje i smanjenje stanovništva, kao i teško geopolitičko okruženje dok Zapad postaje oprezan u poslovanju sa drugom svjetskom ekonomijom.
Zašto je ovo važno?
Kina je vjerovatno porasla pet posto ili više u 2023. godini, nadmašivši svjetsku ekonomiju.
Međutim, treba znati da Kina ulaže više od 40 posto svoje proizvodnje, dvostruko više od Sjedinjenih Država, što sugeriše da je značajan dio toga neproduktivan.
To znači da mnogi Kinezi ne osjećaju taj rast. Nezaposlenost mladih premašila je 21 posto u junu, nakon čega je Kina prestala da izvještava o ovim brojevima.
Diplomirani studenti koji su studirali za poslove napredne ekonomije sada zauzimaju niže pozicije kako bi spojili kraj s krajem, dok su drugima smanjene plate.
U ekonomiji u kojoj je 70 posto imovine domaćinstva u nekretninama, vlasnici kuća osjećaju se siromašnijim. I u jednoj od rijetkih svijetlih tačaka u privredi, sektoru električnih vozila, rat cijena uzrokuje probleme dobavljačima i radnicima.
Nacionalni pesimizam bi mogao predsjedniku Xiju Jinpingu predstavljati rizik za društvenu stabilnost, tvrde analitičari.
Kineski predsjednik Xi Jinping maše nakon dolaska na aerodrom u San Franciscu, Kalifornija, 14. novembra 2023.
Ako Kina sklizne u pad u japanskom stilu, dogodilo bi se to prije nego što je ikad ostvarila razvoj kakav je Japan napravio.
To bi se osjetilo mnogo dalje jer većina globalnih industrija značajno ovisi o dobavljačima u Kini.
Afrika i Latinska Amerika računaju na to da će Kina kupovati njihovu robu i finansirati njihovu industrijalizaciju.
čitajte
Rekordan broj Kineza polagao ispite za državnu službu u nadi za siguran posaoSi izjavio da Kina mora da štiti prava stranih firmi i intelektualnu svojinuKina i Japan potvrdili 'strateške odnose' na retkom sastanku lideraŠta to znači za 2024.?
Problemi ostavljaju Kini malo vremena za donošenje nekih teških odluka.
Kreatori politike žele promijeniti strukturu ekonomije, ali reforme oduvijek teško prolaze u Kini.
Napor da se povećaju standardi za stotine miliona ruralnih radnika - migranata, koji bi, prema nekim procjenama, mogli dodati 1,7 posto BDP-a u potrošnju domaćinstava da imaju sličan pristup javnim uslugama kao stanovnici urbanih sredina, već je u zastoju zbog brige o socijalnoj stabilnosti i troškova.
Napori Pekinga da riješi probleme s imovinom i dugom nailaze na slične zabrinutosti.
Kineski vojnik čuva stražu pored trga Tjenanmen nakon ceremonije otvaranja Foruma Pojas i put održanog u Velikoj dvorani naroda u Pekingu, 18. oktobra 2023.
Ko plaća njihova loša ulaganja? Banke, državne firme, centralna vlada, preduzeća ili domaćinstva?
Bilo koja od tih opcija mogla bi značiti slabiji budući rast, kažu ekonomisti.
Međutim, za sada se čini da Kina oklijeva da donese odluke koje bi žrtvovale rast zarad reformi.
Vladini savjetnici traže da se cilja na oko pet posto rasta sljedeće godine.
Iako je to u skladu s ciljem Kine za 2023., neće imati isto laskavo poređenje iz godine u godinu sa padom uzrokovanim izolacijom iz 2022. godine.
Takav cilj mogao bi gurnuti Kinu u veći dug, vrstu fiskalne labavosti, koja je navela Moody's da smanji izglede za kreditni rejting Kine na negativno ovog mjeseca, gurajući kineske dionice na najniže vrijednosti u pet godina.
Gdje se taj novac bude trošio, to će nam reći da li Peking mijenja svoj pristup ili udvostručuje model rasta za kojeg mnogi smatraju da je zastario.