Nakon pet ratova tokom tri decenije, Egipat i Izrael su potpisali istorijski mirovni sporazum u martu 1979. To je bio prvi sporazum takve vrste između neke arapske zemlje i Izraela. Od tada, još pet arapskih država, Jordan, Ujedinjeni Arapski Emirati, Maroko i Sudan, sklopili su mir sa Izraelom.
Mir je održavan uprkos dvije intifade Palestinaca i serije ratova između Izraela i Hamasa, koji su SAD i Evropska unija stavili na listu terorističkih organizacija.
Međutim, koliko trenutni rat Izraela u Gazi predstavlja izazov u odnosima sa Egiptom?
Uzdrmani temelji mira
Dok raste zabrinutost zbog mogućih političkih i sigurnosnih posljedica velike ofanzive Izraela na frakcije palestinskog Hamasa u gradu Rafa, ministar inostranih poslova Egipta Sameh Šoukru ponovio je u ponedeljak, 12. februara, predanost njegove zemlje mirovnom sporazumu sa Izraelom.
Ali, Egipat je takođe slao signale da će dići ruke od mirovnog sporazuma sa Izraelom ako trupe izraelske vojske budu poslane na gusto naseljeno granično područje Pojasa Gaze, u grad Rafa, jer bi borbe mogle da dovedu do prisilnog zatvaranja jedinog puta za humanitarne koridore u opkoljenoj teritoriji enklave.
Tako bi izraelska vojna kampanja u Gazi mogla da dovede u opasnost gotovo pola vijeka stare veze s ključnim arapskim partnerom, Egiptom. Egipat je već osudio potez Izraela da gurne Palestince prema jugu enklave, sugerišući da je to dio plana za nepovratno protjerivanje stanovnika Gaze.
Satelitski snimak na kojem se vide šatori raseljenih Palestinaca u pograničnom gradu Rafa na jugu Pojasa Gaze, 7. februar 2024.
Prijetnja da se odustaje od sporazuma iz Camp Davida, kamena temeljca regionalne stabilnosti gotovo pola vijeka, došla je nakon što je premijer Benjamin Netanjahu rekao da je slanje trupa u Rafu bilo neophodno za pobjedu u četveromjesečnom ratu protiv palestinske militantne grupe Hamas. Netanjahu je Rafu nazvao "posljednjim uporištem" Hamasa.
Više od polovine stanovništva Gaze od 2,3 miliona ljudi pobjeglo je u Rafu kako bi se sklonilo od borbi u drugim područjima. Zbijeni su u prostrane šatorske kampove i skloništa kojima upravljaju Ujedinjene nacije u blizini granice. Egipat strahuje od masovnog priliva stotina hiljada palestinskih izbjeglica kojima se možda nikad neće dopustiti povratak u Pojas Gaze.
Zamrznuti konflikt
Zamrznuti konflikt između Egipta i Izraela počeo je 1949. godine, nakon arapsko-izraelskog rata. Egipat, zajedno sa drugim arapskim državama, protivio se stvaranju države Izrael na arapskoj zemlji. Uslijedio je rat koji je završio sporazumom o primirju 1949. kojim je sukob zamrznut, ali je istovremeno postavljen teren za buduću nasilnu eskalaciju između dvije države.
Kriza Sueckog kanala desila se 1956. nakon što je egipatski predsjednik Gamal Abdrel Naser nacionalizovao kanal, a Izrael uz podršku Velike Britanije i Francuske izvršio invaziju na Egipat kako bi povratio kontrolu nad kanalom. Glavni razlog zašto je Izrael krenuo u invaziju bila je egipatska blokada Tiranskog moreuza kao i zatvaranje kanala za izraelske brodove.
- Koliki je uticaj Irana na svoje posrednike u 'Osovini otpora'?
- Otvoreni put ka ratu na Bliskom istoku
- Zašto izraelska obavještajna služba nije predvidjela napad Hamasa?
Preventivni napad je u početku bio uspješan; Izraelske trupe izvršile su invaziju i okupirale Sinajsko poluostrvo. Međutim, zajednički politički pritisak Sovjetskog Saveza, Sjedinjenih Država i Ujedinjenih nacija doveo je do povlačenja iz Egipta.
Nakon rata koji je ponovo izbio 1973., a u kojem je Sovjetski Savez podržavao arapske zemlje a Sjedinjene Države Izrael, uslijedila je rezolucija Ujedinjenih nacija koja je pozivala na mir između Egipta i Izraela. Prvo je u Ženevi potpisan sporazum Sinaj I, 1974. i izraelske trupe su se povukle sa Sueckog kanala. Iste godine je Egipat obnovio diplomatske odnose sa Sjedinjenim Državama.
Egipatski predsjednik Anvar Sadat (lijevo), američki predsjednik Jimmy Carter (u sredini) i premijer Izraela Manahem Begin potpisuju jedan od dva sporazuma sklopljena u Canm Davidu, 17. septembar 1978.
Tadašnji novi premijer Izraela Menahem Begin se 1977. godine protivio da Izrael odustane od teritorije koju je osvojio deceniju prije 1967. u Bliskoistočnom ratu. Te teritorije su uključivale Sinajsko poluostrvo.
Mirovni pregovori su kulminirali 1978. sporazumom iz Camp Davida gdje je kao posrednik ulogu odigrala administracija predsjednika Jimmyja Cartera.
Sporazum koji je okončao dugogodišnju seriju sukoba potpisan je 1979. u Washingtonu. Ispred Egipta ga je potpisao predsjednik Anvar Sadat, a ispred Izraela premijer Menahem Begin. Zbog sklapanja mira sa Izraelom, druge arapske zemlje su izbacile Egipat iz OPEC-a i Arapske lige.
Egipatski predsjednik Anvar Sadat (lijevo), američki predsjednik Jimmy Carter (u sredini) i izraelski premijer Menahem Begin u Bijeloj kući na završnom potpisivanju mirovnog sporazuma, 26. mart 1979.
Posljedice odustajanja od mirovnog sporazuma?
Egipat bi, kako su za Associated Press (AP) rekla dva egipatska zvaničnika i zapadni diplomata, mogao da ukine mirovni sporazum ako Izrael izvrši invaziju na Rafu.
Egipat se protivi bilo kakvom potezu Izraela koji bi mogao da pošalje očajne Palestince koji bježe od borbi preko granice na njegovu teritoriju. Rafa je opkoljena teritorija koja služi i kao točka dostave humanitarne pomoći, dok bi napad Izraela mogao da obustavi i dostavu pomoći. Broj stanovnika u Rafi prije rata Izraela i Hamasa bio je 280.000 dok je sada, sa prilivom izbjeglica dosegao 1,4 miliona.
Pročitajte i ovo: Zašto Izrael planira ofanzivu na grad Rafah i šta bi ona značila?Mirovni sporazum, između ostalog ograničava broj trupa na obje strane granice, što je omogućilo Izraelu da se skoncentriše na prijetnje koje su dolazile sa drugih strana. Uz rat u Gazi, Izrael je od 7. oktobra, nakon napada Hamasa, ušao u gotovo svakodnevne sukobe sa militantnom grupom Hezbolah u Libanonu, dok su njegove snage sigurnosti uveliko raspoređene na okupiranoj Zapadnoj obali.
Ako bi Egipat poništio sporazum, to bi moglo da znači da se Izrael više ne može oslanjati na svoju južnu granicu kao "oazu mira", napisao je AP. Jačanje snaga duž granice sa Egiptom bez sumnje bi dodatno opteretilo izraelsku vojsku.
Međutim, povlačenje iz mirovnog sporazuma imalo bi ozbiljne posljedice i za Egipat koji je primio milijarde dolara američke vojne pomoći od Sjedinjenih Država od mirovnog sporazuma do danas. Ako sporazum bude prekršen, finansiranje iz Amerike moglo bi da prestane, dok bi dodatno jačanje i uvećavanje vojnih kapaciteta išlo na štetu ionako slabe ekonomije Egipta.
Ali takav potez, prema onome što je za AP rekla Paige Alexander, izvršna direktorica Carter centra, imao bi "katastrofalne posljedice po cijeli region" Bliskog istoka.
Mir sa Izraelom doprinosi ugledu Egipta, internacionalno i regionalno. Njegova pozicija se smatra pozitivnim stabilizujućim faktorom na Bliskom istoku, i medijatorom između Izraela i Palestinaca.
Sporazum, iako se naziva i "hladnim mirom" ili "zamrznutim konfliktom", objema stranama omogućava diplomatsku i vojnu saradnju, pojačava turizam i neke skromne oblike međusobne trgovine.
Na primjer, dvije države su 2018. godine potpisale ugovor o izvozu izraelskog gasa narednih 10 godina u vrijednosti od 15 milijardi dolara. Nakon ovoga je došlo do formiranja Foruma za plin istočnog Mediterana u Kairu sa ostalim regionalnim partnerima. Izraelski izvoz plina ključan je za egipatsku ekonomiju.
Ako se Izrael upusti u vojnu operaciju u Rafi koja uključuje više od četiri bataljona, kako to dozvoljava dodatak Sporazuma iz Camp Davida, Egipat bi mogao da tvrdi kako je došlo do kršenja dogovora. Mehanizam vojne koordinacije između izraelskih i egipatskih odbrambenih snaga nadzire obveze strana u mirovnom sporazumu i radi na rješavanju sporova i sprječavanju eskalacije.
Utvrđivanje granice
Razvoj događaja u ratu u Gazi doveo je do toga da Egipat trenutno gradi kilometrima široku, masivnu tampon zonu i zid duž granice sa južnim dijelom Pojasa Gaze, kako su pokazali novi satelitski snimci.
Sminci, koje je u proteklih pet dana snimio Maxar Technologies, pokazuju da je značajan dio egipatske teritorije između puta i granice Gaze porušen buldožerima.
Satelitski snimak na kojem se vidi izgradnja zida duž granice Egipta i Pojasa Gaze pored grada Rafa, 15. februar 2024.
Ako tampon zona, koja se proteže od kraja granice Gaze do Sredozemnog mora, bude dovršena, ona će u potpunosti progutati kompleks graničnih prelaza Egipat-Rafa. Na samoj granici može se vidjeti više dizalica kako postavljaju dijelove zida, kako pokazuje snimak od 15. februara.
Radovi na granici počeli kada su se produbili strahovi da bi se, ionako već katastrofalna situacija u Gazi mogla pogoršati, što bi izazvalo masovni egzodus Palestinaca u Egipat.
Kako piše CNN, sve oči su uprte u Rafu koja se nalazi duž nove tampon zone koju gradi Egipat uz granicu.
Portparol Izraelskih odbrambenih snaga (IDF) potpukovnik Peter Lerner rekao je sredinom februara za CNN da vojska ima za cilj izradu plana za evakuaciju civila "izvan opasnosti" uz naglašavanje da se pravi razlika između civila i militanata Hamasa.
Egipat je, kao "mjeru predostrožnosti" počeo da pojačava prisutnost na granici s Gazom uoči očekivane izraelske kopnene operacije, rekli su egipatski sigurnosni zvaničnici.
S druge strane, Netanjahu i dalje osuđuje Egipat jer nije zatvorio Filadelfijski koridor, pojas zemlje između Egipta i Gaze i jedinu granicu opkoljene enklave koja nije pod kontrolom Izraela.
Međunarodni komitet Crvenog krsta je rekao da "ako ratni planovi predviđaju evakuaciju stanovništva prije neprijateljstava, ključno je da uzmu u obzir realnost ogromnog broja ljudi koji se kreće putevima oštećenim bombama, pored ruševina uništenih zgrada i kroz područja prepuna neeksplodiranog oružja. "Evakuacije moraju da osiguraju da civili sigurno stignu i da imaju zadovoljavajuće higijenske uslove, zdravstvo, sigurnost i hranu, te da članovi iste porodice nisu razdvojeni."
Čak i prije sadašnjeg rata Izraela i Hamasa, Egipat je dugo brinuo zbog navodnih izraelskih zavjera da se riješi pitanje Gaze na njegovu štetu, napisao je The Conversation.
Ova zabrinutost je pojačana nedavnim izjavama izraelskih desničarskih političara koje su pogrešno protumačene kao odraz službene izraelske politike, kada je krajem januara u Jerusalimu održana konferencija nazvana "Pobjeda Izraela: Naselja donose sigurnost" i koja je naglasila visoku napetost oko pitanja jevrejskih naselja, koja su decenijama u centru sukoba između Izraela i Palestinaca.
Prisutni na konferenciji skandiranjem su podržali obnovu jevrejskih naselja u Gazi i sjevernom dijelu okupirane Zapadne obale. Palestinci su osudili pozive koji su došli sa konferencije, rekavši da su jednaki prisilnoj deportaciji. Događaj je izazvao negativne reakcije izraelske opozicije, ali i kritike američke vlade koja je najvažniji saveznik Izraela.
A Egipat se boji da bi Hamas i druge islamističke skupine mogle osporiti njegov suverenitet u sprovođenju svoje agende.
Trenutne tenzije poklapaju se ekonomskom krizom u Egiptu i političkim protestima u Izraelu koji potkopavaju legitimitet obje vlade.