Predsjednički izbori u Egiptu počeli su u ponedjeljak i završavaju u srijedu. Prema pisanju uticajnih medija, Abdel Fatah al-Sisi će pobijediti, ali mnogi smatraju da se njegove pobjede treba plašiti. Novi egipatski vladar vlada gvozdenom pesnicom zahvaljujući nasilju i strahu. Iako spada među omiljene diktatore američkog predsjednika Donalda Trumpa, zapadni stručnjaci i promatrači strahuju od onoga što slijedi.
Egipćani glasaju na izborima na kojima će dati drugi mandat aktuelnom predsjedniku al-Sisiju (63), koji se prethodno postarao da svaki ozbiljan opozicionar povuče kandidaturu zbog represije ili ga je uhapsio.
Al-Sisiju je u naredna dva dana neophodna samo izlaznost što ipak nije mali izazov za apatične i uveliko nezadovoljne, a teškom ekonomskom krizom i ekstremističkim nasiljem pogođene egipatske glasače. Sam je sugerisao da glasanje vidi kao referendum o njegovoj četvorogodišnjoj vladavini.
Više uticajnih opozicionih figura takođe su pozvali građane na bojkot "farsičnih izbora".
Al-Sisi je 2014. osvojio skoro 97 posto biračkog tijela sa izlaznošću od 47.5 posto, ali animiranje glasača ovoga puta mnogo je ozbiljniji izazov. Na to je u finišu kampanje sve bilo fokusirano naročito u medijskim istupima i reklamama.
Popularna TV voditeljka i dizajnerka nakita, Nermin Nazim pokušavala je animirati građane porukama poput ove: "Biće onih koji ga podržavaju ali se neće potruditi da glasaju".
"Kako može pobijediti ako niko ne izađe na birališta. Ne može pobijediti sa tankom većinom", kazala je Nazim.
Odmah po otvaranju birališta u ponedjeljak ujutro stižu prve informacije o pokušajima i kupovini glasača u različitim dijelovima Kaira, između ostalog, tako što građanima bogati sugrađani nude novac ili im vlasnici prodavnica obećavaju ekstra hranu ako izađu da glasaju.
Moljenje "al-Sisijevih glasača" da izađu na izbore
Na birališta ovoga puta i pored svega neće ni neki koji su za al-Sisija glasali 2014.
"Izbori su izgubljeni cilj. Glasala sam za njega 2014. i bila uvjerena da će on biti neko ko je lojalan narodu i onima bez privilegija, ali on je ostao na strani bogatih", kaže Samia, čije se puno ime iz razloga njene lične bezbjednosti ne objavljuje.
Međutim čak i pravoslavni Kopti, koji tradicionalno podržavaju predsjednika, kažu da neće glasati. Ova je zajednica kao nikad u modernoj istoriji pogođena napadima islamista.
Među njima je Markos koji kaže: "Režim narod tretira zdravo za gotovo. Trebalo je da organizuju referendum, a ne izbore. Bilo bi logičnije. Vlada pokušava da moli ljude da dođu da glasaju. Režim želi da se dokaže na domaćem terenu, ali i da uvjeri svijet da ga ljudi još podržavaju".
Sam al-Sisi je upravo radio na stvaranju imidža domaćeg populiste, u medijima se predstavljao kao čovjek odan Bogu, sjena svoje pokojne majke i zaljubljenik u Egipat. U jednom je intervju izjavio da bi volio da ima 10 ili 20 hiljada milijardi dolara svog novca koji bi onda mogao potrošiti na modernizaciju zemlje.
U istom je intervju insistirao i da "nije njegova krivica" što nema kvalitetnog protivkandidata.
"Zaista, kunem se, volio bih da je jedan ili dva, ili čak i 10 najboljih ljudi i onda biste imali mogućnost da izaberete koga god želite", rekao je al-Sisi i dodao: "Mi jednostavno nijesmo spremni".
Zemlja sa 60 miliona ljudi sa pravom glasa ima izbor između al-Sisija, aktuelnog predsjednika i feldmaršala egipatske vojske, te bivšeg šefa vojne obavještajne službe i ministra odbrane, i jedinog oponenta, inače provladinog pristalice, jedva poznatog Muse Mustafe Muse, koji se prijavio u posljednjem trenutku kada su svi relevantni protivkandidati njih pet otpali, bolje rečeno onemogućeni da učestvuju, i kojeg prate ozbiljne optužbe da je tu samo da bi osigurao legitimitet al-Sisiju.
Posljednja istup Mustafe Muse na tom je fonu jer je izjavio da "nije tu da izaziva predsjednika".
Prije samo desetak desetak dana za The Guardian je izjavio da "nije marioneta", i da je ušao u trku sa ciljem da pobijedi.
"Kako ćemo pobijediti ne znam. Mislim da imam šanse. To ne znači da sam siguran", rekao je ovaj egipatski političar i predsjednik Al-Gad stranke koji je u posljednjem trenutku uspio da sakupi 47.000 potpisa građana i osigura podršku 26 parlamentarnih predstavnika.
Otpor Al-Sisiju unutar njegove baze i strah kako će odgovoriti
Abdel Fatah al-Sisi je predvodio vojni puč kojim je svrgnut prvi demokratski izbrani predsjednik Egipta, iz Muslimanskog bratstva -Mohamed Mursi 2013. Al-Sisi je je svoju kampanju za drugi mandat zasnovao na tvrdnji da je glas za njega glas za stabilnost i bezbjednost.
Početkom februara al-Sisi je vrlo otvoreno upozorio bilo koga ko pokušava da izazove njegovu vlast da se događaji iz 2011., kada je nakon pobune poznate pod imenom Arapsko proljeće svrgnut režim Hosnija Mubaraka nikada više neće ponoviti.
Michele Dunne, direktorka Carnegievog bliskoistočnog programa i stručnjak za Egipt kaže da se al-Sisi suočava sa rastućom opozicijom unutar sopstvene baze, što je nešto sa čime nije morao da se nosi u borbi za prethodni mandat. Jednom kada se šarada od izbora okonča pitanje je, rekla je ona za Vox, “šta će se potom dogoditi kada ta opozicija krene naprijed”.
Ovi faktori povećavaju šanse da će al-Sisi jednog dana izgubiti kontrolu ili čak upotrijebiti još nasilnije taktike da se zadrži na vlasti.
Egipćani, ali i Zapad, kada je riječ o al-Sisiju u najmanju su ruku na mukama.
Naime iskustvo četvorogodišnje vladavine al-Sisija pokazalo je, osim borbe protiv ekstremizma i terorizma, a zbog čega ga Zapad nevoljno prihvata, i brutalnu represiju nad političkim oponentima i kritičarima, te medijima.
Ne samo da al-Sisijeve vlasti hapse i zatvaraju domaće novinare, već su ne jednom to učinili i sa stranim izvještačima. Jedan od posljednjih primjera je u nedjelju, dan uoči izbora, kada su priveli i deportovali britansku novinarku The Times-a Bel Trew, jer je, kako su naveli, ilegalno radila u Egiptu. Trew je dopisnik The Times-a iz Kaira već nekoliko godina. Kako je međutim obrazložila egipatska Državna informativna služba (SIS) Trew je deportovana djelimično zato što se nije prijavila za privremenu press karticu, što je, kako su rekli, "prekršaj".
Osim toga egipatski su sudovi od 2013. izrekli na stotine smrtnih kazni pripadnicima i podržavaocima Muslimanskog bratstva.
Oni koji ga podržavaju na Zapadu i većina dinastija Arapskog zaliva kažu da su mjere koje al-Sisi preduzima bile neophodne da se zemlja drži stabilno dok se oporavlja od političkog haosa i bori sa islamističkom pobunom fokusiranom na Sinajskom poluostrvu.
Mnogi posmatrači su prevashodno zainteresovani za al-Sisijeve planove u drugom mandatu. Postoje ozbiljna strahovanja da mu je namjera da traži ustavne promjene da bi ukinuo limit za predsjednički manadat.
"Mislim da je veoma izvjesno da će režim pokušati da izvede produženje al-Sisijeve vladavine", kaže Michael Hanna, analitičar iz Fondacije Vijek (Century Foundation) iz New Yorka za The Guardian.
"Već smo vidjeli naznake toga, kao ideju koja koja je ranije isplivavala od strane al-Sisijevih saveznika", kaže Hanna i dodaje:
"Režim se dokazao nevoljnim da omogući bilo kakav prostor za razvoj alternativnih izvora političke moći i ne pokazuje nikakvo poštovanje prema modelu građanske politike. A međunarodna klima se pomjerila na takav način da minimizira potencijalnu sporednu štetu i nezadovoljstva u vezi sa takvim koracima."
Ukoliko izlaznost ne bude kako očekuje aktuelni i budući predsjednik Egipta, biće to ipak naznaka da al-Sisi neće imati čvrst mandat za provođenje teških ali neophodnih reformi i rezova za oživljavanje ekonomije, koja je praktično doživjela kolaps nakon 2011. budući se u najvećoj mjeri oslanjala na turizam i strane investicije, koji su osiguravali snagu domaće valute.
Od Arapskog proljeća do Sisijeve čvrste pesnice
Evo nekih od ključnih događaja koji su u posljednjoj deceniji oblikovali političke prilike u Egiptu. Sve je počelo Arapskim proljećem.
2011. — U januaru su izbili protesti širom Egipta protiv, tada skoro 30-godišnje vladavine šefa države Hosnija Mubaraka na kojima se zahtijevala demokratija. Snage bezbjednosti su ubile na stotine demonstranata u sukobima koji su uslijedili, a i vojska je izvedena na ulice.
Međutim nakon 18 dana protesta, 11. februara, pod pritiskom masovnih demonstracija i građanske neposlušnosti autokrata Mubarak podnio je ostavku, a kontrolu nad zemljom preuzela je vojska. Abdel Fatah al-Sisi u to je vrijeme na čelu vojne obavještajne službe.
Protesti na trgu Tahrir u vrijeme tzv. Arapskog proljeća u Egiptu
2011 - 2012. — U novembru iste godine pa potom u januaru 2012. islamisti su pobijedili na parlamentarnim izborima koje je organizovalo Egipatsko vrhovno vijeće oružanih snaga, koje je privremeno upravljalo zemljom. Muslimansko bratstvo je formiralo najveći politički blok u zemlji i osvojilo skoro polovinu mjesta u egipatskom parlamentu. Četvrtina glasova pripala je ultarkonzervativnim selefijama.
U junu 2012. održani su prvi slobodni predsjednički izbori u Egiptu na kojima je bilo 13 kandidata u prvom, a u drugom krugu lider Muslimanskog bratstva Mohamed Mursi i bivši premijer i komandant vazdušnih snaga Egipta, Ahmed Šafik.
Mursi je sa skoro 52 posto podrške postao prvi demokratski izabrani predsjednik Egipta.
U novembru iste godine Mursi je donio niz kontroverznih odluka. Prije svega je sebi unilateralno povećao ovlasti, i omogućio imunitet od sudskog gonjenja, te je zabranio sudovima da rasformiraju grupu nadležnu za pisanje nacrta novog ustava. Potez je izazvao višednevne proteste.
Istovremeno je donio odluku o penzionisanju vodećih vojnih komandanata u zemlji i imenovanju generala Abdela Fataha al-Sisija za ministra odbrane i glavnokomandujućeg vojske. Sve ove odluke Mursi je ubrzo skupo platio.
O decembru iste godine Mursi je pokrenuo ustavne promjene na kontroverznom referendumu koji je vodio do žestokih sukoba između islamista i njihovih protivnika.
Ubistva Muslimanskog bratstva - najgori masakr u modernoj istoriji
2013. — Na ljeto u junu izbijaju velike demonstracije u zemlji protiv Mursija i načina na koji je upravljao zemljom, traži se njegovo uklanjanje i ukazuje da je zemlja tone u nestabilnost i siromaštvo.
Sljedećeg mjeseca u julu, vojska kojom je upravljao Sisi zbacuje Mohameda Mursija, koji je uhapšen zajedno sa drugim liderima Muslimanskog bratstva.
U avgustu, 14-og, su al-Sisijeve snage pobile više od 600 Mursijevih pristalica u dva protestna kampa u Kairu. Grupe za ljudska prava tu akciju snaga bezbjednosti nazivaju najgorim masakrom u modernoj istoriji Egipta.
Islamisti su uzvratili paljenjem vladinih zgrada, crkava i policijskih stanica. Još stotine su stradale u nasilju koje je uslijedilo.
Protesti pristalica Muslimanskog bratstva na ulicama Egipta
U septembru je egipatski sud donio odluku o zabrani Muslimanskog bratstva, a njihova je imovina konfiskovana.
U oktobru su SAD suspendovale isporuku tenkova, helikoptera i borbenih aviona Egiptu u znak neodobravanja načina na koji je izveden obračun sa Muslimanskim bratstvom.
U novembru iste godine Mursi se pojavio pred sudom prvi put od kada je zbačen. Neke od tačaka optužnice koja mu je stavljena na teret kao sankciju predviđaju smrtnu kaznu.
U decembru je Muslimansko bratstvo proglašeno terorističkom organizacijom.
2014. — U aprilu je jedan egipatski sud osudio na smrt duhovnog lidera Muslimanskog bratstva i još 682 ljudi zbog nasilja i ubistava policajaca. Presuda, na koju postoji pravo žalbe, izazvala je oštre međunarodne osude.
U maju je Sisi je izabran za predsjednika sa skoro 97 posto podrške birača na obećanju da će uspostaviti stabilnost i poboljšati posrnulu ekonomiju.
U novembru iste godine ekstremni militanti na Sinaju obavezali su se na lojalnost Islamskoj državi Iraka i Levanta (IDIL), u suštini formirajući egipatski ogranak nasilne džihadističke grupe čije je primarno sjedište bilo u Iraku i Siriji.
Muhamad Mursi osuđen je na 20 godina zatvora
2015. — U aprilu 2015. Mursi je osuđen na 20 godina zatvora zbog optužbi u vezi sa ubistvom demonstranata 2012., a u maju su Mursi i još više do 100 njegovih saboraca osuđeni na smrt, zbog masovnog bjekstva iz zatvora tokom ustanka 2011.
U bombaškom napadu islamističkih militanata u Kairu je ubijen egipatski glavni državni tužilac. Napadi militanata u godinama koje su uslijedile za mete su imali i snage bezbjednosti ali i civile, uključujući i hrišćane.
Krajem oktobra bomba je raznijela ruski putnički avion sa 224 ljudi, turista, koji su se vraćali iz Šaram el -Šejka. Za napad je odgovornost preuzela militanta IDIL-a.
2016. — U aprilu su izbili najveći protesti u Egiptu od dolaska Sisija na vlast protiv odluke Egipta da svoja dva ostrva u Crvenom moru ustupi Saudijskoj Arabiji.
U novembru je Egipat uspio da osigura aranžman od 12 milijardi dolara sa Međunarodnim monetarnim fondom (MMF) i da devaluira svoju valutu, što je većini Egipćana donijelo teške mjere štednje čiji je cilj oporavak ekonomije na duže staze.
U decembru je bombaš samoubica IDIL-a u Katedrali Sv. Marka u Kairu razorio najstariju egipatsku koptsku pravoslavnu crkvu i ubio najmanje 25 ljudi.
2017. — Nakon šest godina provedenih iza rešetaka, bivši lider Hosni Mubarak u martu je izašao iz zatvora i oslobođen optužbi za korupciju i ubistva demonstranata 2011.
Abdel Fatah al-Sisi je 3. aprila posjetio američkog predsjednika Donalda Trumpa u Bijeloj kući u Vašingtonu. Mnogi zapadni mediji ga kvalifikuju kao omiljenog Trumpovog diktatora, prema kojem je američki predsjednik više puta iskazao divljenje i nazivao ga "fantastičnim momkom".
Represija recept za eksploziju i novu revoluciju
Istog tog mjeseca je u drevnoj Aleksandriji i Tanti u dvije crkve i dva samobilačka bombaška napada ubijeno najmanje 45 ljudi. Al-Sisi je proglasio vanredno stanje na cijeloj teritoriji Egipta.
Hrišćani Kopti su ponovo bili meta IDIL-a na jugu Kaira krajem maja kada je u autobusu ubijeno najmanje 28 ljudi.
U novembru su islamistički militanti ubili više od 300 ljudi u džamiji na Sinajskom poluosrtvu u najsmrtonosnijem takvom napadu u Egiptu.
Kairo, ilustrativna fotografija
2018. — Mart je i Sisi traži reizbor na izborima na kojima je, praktično, jedini kandidat nakon što je sve ozbiljne suparnike prisilio da zaustave kampanju ili da se povuku pred zastrašivanjem.
U prethodna tri mjeseca vojska je uhapsila prominentnog opozicionara Sami Anana nakon čega su ga i prisilili da nestane. Potom je bivši premijer i kandidat za predsjednika Ahmad Šafik zastrašen starim optužbama za korupciju i seks-snimkom.
U uklanjanju Kaled Alija i Mohameda Anvara al-Sadata, sinovca pokojnog ubijenog predsjednika (Anvara) al-Sadata, pomogla je državna izborna komisija, postavljajući im brojne prepreke i kršeći im elementarna prava.
Glasanje će se okončati u srijedu, 28. maja. Iako se pobjednik zna, mnogi brinu.
H. A. Hellyer iz Atlanstkog vijeća predviđa, kako prenosi Vox, da će Egipat biti pogođen "pobunama niskog intenziteta u budućnosti, prije svega, zbog ekonomskih pitanja".
To, naravno, otvara pitanje Sisijeve reakcije na te pobune.
Dan Shapiro, bivši američki ambasador u Izraelu, primijetio je da je politička represija često recept za dalje nevolje i da, kao i u slučaju Mubarak, on kreira pritisak koji može voditi ka eksploziji.
"Kada nemate prostor na kojem ljudi mogu iskazati svoje legitimno političko nezadovoljstvo i gledište, mislim da ćete se zapitati kada će početi nova revolucija", ocjenjuje Shapiro.