(Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RSE)
Dženana Alađuz ima 43 godine. Aktivistica je, novinarka i direktorica fondacije INFOHOUSE. Osnivačica i izdavačica online portala interview.ba i kidsinfo.ba.
Strastvena čitačica ljubavnih romana i krvavih trilera. Vjeruje u teorije zavjera i ravnopravnost spolova.
Subota, 3. novembar
Prvi dan kad trebam voditi dnevnik za Radio Slobodna Evropa. Kao svaka bibliotekarka odmah sam prešla u mod Panika. Tražim crossreference, čitam šta su drugi pisali i grizem nokte o Bože mogu li biti ikako dosadnija osoba? Vidi šta se drugima sve dešavalo, kakve misli imaju ove ljudske gromade… a ja? Iz kojeg ugla da pišem: kao žena, majka ili kraljica? Aktivistica ili kolumnistica? Počela sam brojati sve svoje identitete i različite profesije. Ovamo radim u NVO, tamo sam izdavačica nadobudnog medija, kao konsultantica sam u… (šta mogu, uvijek sam bila radoznala sa zdravim poštovanjem prema dodatnoj zaradi).
Izgubila sam se na desetom identitetu, a do rodnog nisam ni došla. Već je večer a meni se ništa značajno nije desilo, niti mi je originalna misao prošla kroz glavu. Pred spavanje sam odlučila. Naredne dane biću originalna, britka, pokazaću svu širinu svog poznavanja društveno-političke situacije. Neobično umješno predočiću čitaocima/slušaocima RSE svu kompleksnost zemlje u kojoj živim, na brdovitom Balkanu, pod 14 vlada i isto toliko feudalnih vladara.
Nedjelja, 4. novembar
Dan kojeg ne želim da se sjećam a pogotovo da evociram za potrebe publike. U ovaj dnevnik samo ću upisati “poseban krug pakla za onog/onu ko je smislio da se nedjeljom čisti špajz iz kojeg posljednjih 25 godina nije izbačen niti jedan predmet. Ponavljam, nije izbačen niti jedan predmet.”
Ponedjeljak, 5. novembar
Ustajem prerano. Tražim bilješke. Ovo jutro trebam gostovati na BHT-u i najaviti Forum #skinilažnolicepolitike na kojem ću, zajedno sa partnericama iz još 3 nevladine organizacije, pokazati našu pilot kampanju kojom animiramo žene, kandidatkinje, da prijave korupciju tokom izbora 2018! Do sada smo imale tri prijave koje su uspješno riješene ali i mnogo upitnika.
Nevjerovatno je šta sve žene doživljavaju unutar sopstvene političke partije, kakva sve poniženja pa čak i kriminal trpe. Da li da ispričam kako su ih najavljivale njihove kolege na stranačkim skupovima – "evo vama kolegice mikrofon vama ljepše stoji u ruci", a u pozadini smijeh hihihi (jer naglasak je bačen na "Stoji u ruci")? Ili možda kako im obećaju jednu poziciju da bi ih preko noći premjestili bez i jednog objašnjenja skroz dole na jug, do kraja stranice koji nikad niti jedan glasač/čica nije pogledao?
Džaba sam se sekirala. Osim voditelja emisije koji su to morali po službenoj dužnosti, mnogi koji su me zvali da prokomentarišu nastup nisu čuli ni riječ šta sam rekla. Ali zato su imali sami mnogo šta reći – naime, primijetili su da sam smršala.
Utorak, 6. novembar
Dan je počeo divno. Idris Elba je konačno dobio priznanje koje zaslužuje kao najseksi čovjek planete, a samim tim i ja, koja ga godinama predano i volonterski promovišem kao izvrsnog glumca, umjetnika, ali i najseksi čovjeka planete. Ali nije tako i završio.
Obrada prijava građana o korupciji našoj besplatnoj pomoći, priprema foruma za kandidatkinje i političarke, nerviranje sa dobavljačima, provjera da li se pripreme za petak u Banjaluci odvijaju kako treba, ima li gotov ručak za djecu popodne ili da kupim u nekoj trovačnici nešto, i naravno, naravno, vijesti iz besvijesti koje polako grickaju dan i živce dok od njih do kraja večeri ne ostane niti jedna zdrava nit. U Americi Izbori. Među kandidatima do sada najveći broj žena, gayeva i transrodnih osoba.
U Indiji svi su radosni, Diwali je festival. Francuski predsjednik baca vijenac cvijeća u sklopu ceremonija obilježavanja stogodišnjice kraja Prvoga svjetskog rata. A kod nas? Može samo jedna vijestica, onako ilustrativno, vijest koja je potopila sve ostale i dominirala iz sata u sat?
Bivši/novi član Predsjedništva BiH otputovao nenajavljeno u zvaničnu posjetu drugoj državi gdje se zvanično sastao (?) sa bivšim predsjednikom druge države (??) sa kojim nezvanično (???) priča o sudbini obje države jer su stari prijatelji (????). Majke mi, lakše je upratiti ko šta gdje u 365. epizodi turske serije nego ovo… Sjetim se riječe moje prijateljice Amerikanke koja mi je rekla "sreća pa vi Bosanci imate dobar smisao za humor".
Srijeda, 7. novembar
U srijedu sam se pretvarala da duboko i strateški razmišljam o budućim mudrim potezima kojima ću naš medij i našu fondaciju vinuti u neslućene visine kvalitetnog rada, dobrobiti za društvo i mitske samoodrživosti. Inspiraciju sam tražila na internetu naravno gdje u nekom blogu naučih da je baš 7 novembra rođena vjerovatno jedina osoba do sada koja je dobila dvije Nobelove nagrade iz dvije različite naučne oblasti - Marie Sklodowska Curie. Inspiraciju nisam našla ali jesam potvrdu svog osjećaja – da je ženama puno teže uspjeti.
Marie Curie je zamalo ostala bez Nobelove nagrade, jer je bila žena. Za njeno priznanje kod komisije, sastavljene od muškaraca naravno, morao se izboriti jedan drugi muškarac, njen muž. I džaba joj Nobelove nagrade – većina nas u stvari i ne zna kako je ona izgledala- kao slika Marie Curie, pisalo je u sarajevskom listu Oslobođenje, često se koristi slika glumice Susan Marie Frontczak koju je snimio Paul Schroder, iz predstave o životu Marie Curie.
Da sumiram, napraviš revolucionarna otkrića, daš život svoj istraživanju i nauci (umrla je od posljedica radijacije), stvoriš i rodiš porodicu punu Nobelovih laureata (kćerka Marie i Pierra, Irène, podijelila je 1935. godine Nobelovu nagradu iz hemije za otkriće vještačke radioaktivnosti sa svojim suprugom Frédéricom Joliot-Curie) i umjesto tvoje slike, koriste sliku druge žene. Možda me sve ovo ne bi ni dirnulo da istovremeno nisam bombardovana trilijunima fotografija Dodika, Izetbegovića, Čovića i Komšića, Trumpa, Niki Minaj i Kim Kardashian od čijih otkrića, bojim se, niko nikada neće imati koristi…
Četvrtak, 8. novembar
Dan kad se obilježava 80 godina od Kristalnachta. Dan kad ne možeš reći paranoiku "nemoj pretjerivati, neće se Kristalnacht nikad više ponoviti" a onda zatvoriti oči pred vijestima iz zemlje i svijeta u kojima se smjenjuju neki novi i neki stari wannabe fireri čiji je jedini stvarni talenat sposobnost preoblikovanja stvarnosti prosto proširenim riječima, dok mesnatom šakom kucaju li kucaju o neke nove izloge Jevreja, Roma, Kurda, Sirijaca, ovih i onih, nije važno kojih, sve dok su iz neke od manjina… Čitam intervju tim povodom sa Jakovom Fincijem "Očito je da ako je istorija učiteljica života, očito je da smo mi loši đaci. Ne učimo iz toga. I ponavljamo greške koje su bile učinjene".
Danas brojim i brojim sa kolegama iz redakcije interview.ba koliko novca 11 neradnika iz Parlamenta BiH smatra da zaslužuje primati punu godinu dana nakon skorog isteka mandata. Riječ je o više od pola miliona maraka / oko 300.000 eura. Hej! Oni su zastupnici naroda iz jedne od 4 najsiromašnije zemlje Evrope i uputili su apelaciju Ustavnom sudu BiH kojom, da prepričam, zahtijevaju vraćanje tzv. bijelog hljeba – narodski rečeno naknade za nezaposlene ex zastupnike! Pa mi nismo loši đaci, mi smo jednostavno budale. Dođe mi da tražim uvođenje "mentalnog delikta" jer vrijeđaju inteligenciju svih nas koji smo prisiljeni ih gledati - jer drugačije ne mogu objasniti tu aroganciju.
Vaš browser nepodržava HTML5
Bijeli hljeb - ko nije tražio, nije ni dobio
Došla je večer, kuća, djeca, muž, mačak, veš, facebook…Ako postoji suprotnost Kristalnachtu, to je ova večer. A opet ne mogu reći da je ova večer realnija.
Petak, 9. novembar
Put za Banjaluku. U Muzej Republike Srpske gdje ću od 13 časova pa dalje biti na prvom interaktivnom i inkluzivnom času za djecu iz Osnovne škole "Borislav Stanković" i Centra "Dajte nam šansu – zvjezdice". Riječ je o jednom smislenom i važnom regionalnom projektu posvećenog zaštiti djece od nasilja i promociji socijalne inkluzije djece sa poteškoćama u razvoju, koji implementira UNICEF BiH a gdje je moja Fondacija INFOHOUSE jedan od partnera.
Dok se vozim iz Sarajeva prema Banjaluci razmišljam kako je ovo dobar, dobar završetak jedne čudnovate sedmice – ne postoji ništa vrijednije, bar za mene, od zaštite djece od nasilja, od inkluzije djece sa poteškoćama u razvoju. Cinična Dženana odmah dodaje i zaštite od gluposti, od pasivnosti, od nečinjenja, od sljedbeništva, od …ali zaustavljam se, neću danas tako da mislim. Hoću da vjerujem da inkluzivni časovi mogu promjeniti nešto, da interakcija zaista stvara mostove. Baš hoću.