Udruženje Žena – žrtva rata danas je organiziralo posjetu kućama Sumbule Zebe i Mehe Aljića u višegradskoj Pionirskoj ulici i u naselju Bikavac, u kojima je prije 25 godina oko 140 osoba zatočeno i živo zapaljeno.
Ni četvrt stoljeća nije bilo dovoljno da kod svjedoka ovih zločina proradi savjest, te da barem informacijom gdje su izmještena izgorjela tijela žena, djece i staraca, omoguće njihov dostojanstven ukop.
U podrumu kuće u kojoj je izgubio devet članova porodice, Huso Kurspahić danas je s bolnim uzdasima gledao u njihove fotografije. Ne prolaze godine, već decenije, a informacija o tome gdje su njihovi posmrtni ostaci nema.
„Pet puta sam ja bio u Hagu. Ganj'o pravdu i čekao da komšije kažu, da nađemo bar kosti. Da bar jednu kost nađem, da ukopam ovo familije, da mirno umrem“, kaže.
„Ovdje mi je stradalo šestero iz familije: otac, majka, snaha, troje djece od brata. Cijela familija mi stradala ovdje, u ovoj kući. Izgorjeli su. I nemam šta da kažem. Nažalost, nikad kosti nismo pronašli. Neće niko da kaže, od komšija, poznanika, gdje je to. Nažalost. Moraš bit' dobro jak da bi ovo sve izdrž'o i podnio ovakve stvari. Teško je. Vrlo teško“, dodaje Ramo Kurspahić.
Predsjednik medžlisa Islamske zajednice Višegrad, Bilal Memišević, danas je uputio molbu svim Višegrađanima da pomognu u potrazi za posmrtnim ostacima žrtava:
„Neću i ne mogu da povjerujem da nema u ovom gradu, u ovom komšiluku, u neposrednoj blizini ovoga mjesta onih koji imaju takve informacije. Molim ih, molim ih u ime sviju vas, da živo spaljene ljude sahranimo na način kako to svevišnji Bog propisuje. Druga stvar koju želim kazati: nema potrebe da se na ovom prostoru podižu bilo kakvi spomenici i bilo kome. Najveći spomenici zločina u gornjedrinskom regionu su ovdje i na Bikavcu. Ovdje su zločinci sebi spomenik izgradili.“
Nakon posjete Pionirskoj ulici i danas obnovljenoj kući u kojoj je ugašeno oko sedamdeset života, među kojima je bila i beba od dva dana, koja ni imena nije imala, u Carevoj džamiji u Višegradu proučen je tehvid. U 15 časova planirana je posjeta naselju Bikavac i kući Mehe Aljića, u kojoj se desio skoro identičan zločin.
U borbi za pravdu i istinu, porodice žrtava prepuštene su same sebi, kaže predsjednica Udruženja Žene žrtva rata Bakira Hasečić:
„Na sramotu predstavnicima Republike Srpske, od kojih se možda i ne nadamo, na sramotu našim predstavnicima, posebno iz reda bošnjačkog naroda, na svim nivoima, što se do danas nisu potrudili i izvršili pritisak, od Dodika do ostalih, da kažu gdje su kosti, ne samo žive lomače Pionirske i Bikavac, nego i drugih devet lomača.“
Zbog zločina u Pionirskoj ulici i na Bikavcu, koji je pred Haškim tribunalom okarakteriziran kao jedan od najmonstruoznijih u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije, do danas su osuđeni samo Milan Lukić, na doživotni, i Sredoje Lukić, na 27 godina zatvora.