Gordan Duhaček, novinar zagrebačkog portala Index.hr, za 'Zašto?' objašnjava šta zvanični Zagreb želi postići sa Deklaracijom o položaju Hrvata u BiH, o kojoj će Sabor raspravljati u srijedu, u kojoj se tvrdi da su zbog izmjena Dejtonskog sporazuma, Ustava i Izbornog zakona, te izborom Željka Komšića u Predsjedništvo BiH Hrvati dovedeni u neravnopravan položaj.
- Mjere i stavovi
Pročitao sam tu cijelu Deklaraciju, i za početak me je iznenadilo što je značajan dio te Deklaracije posvećen nekakvoj kvazihistoriografskoj analizi povijesti BiH.
Tu se spominje Austro-Ugarska, Drugi svjetski rat, ZAVNOBIH (Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja BiH) i socijalistički period.
Bizarno je i apsurdno da se bilo koji parlament sada bavi nekakvom historiografskom analizom, i to na jedan tendenciozan način.
Možete vidjeti, recimo, u podebljanim dijelovima teksta da se konstantno, recimo, ističu citati iz ZAVNOBiH-a koji se odnose na narode, dok se sustavno ignoriraju citati koji se odnose na građane BiH, a Bosna i Hercegovina jeste posebna i komplicirana baš po tome što postoji taj moment i nacionalnog i građanskog i njega sad treba uskladiti, ali ne na štetu jednog ili drugog, što je, usput da bude jasno, moguće i pokazalo se u socijalizmu da je to moguće.
A što se tiče konkretnih mjera ili stavova koji se izvršavaju tom Deklaracijom, to je standardna političarska priča koja je u mnogo čemu pogrešno usmjerena.
Recimo, navodi se da Hrvatska treba pomagati institucije Katoličke crkve u BiH. Zašto?
Ideja da Hrvatska pomaže ljude koji žive u BiH, to apsolutno podržavam, ali zašto bi, recimo, Republika Hrvatska financijski ili na bilo koji drugi način davala ili podržavala neku crkvu u nekoj drugoj državi, ili Islamsku zajednicu, bilo koga?
To je posve besmisleno.
- Instrument Čovićevih želja
Što se tiče Izbornog zakona, on se treba mijenjati. Postoje relevantne presude i pitanje je koliko su ovi održani izbori u BiH uopće bili legitimni i legalni, i to ne samo zbog pitanja Izbornog zakona već i zbog nevjerojatno velikog broja nevažećih listića.
Problem je što Zagreb toj tematici pristupa na jedan posve promašen način.
Zagreb se, zapravo, stavlja u poziciju odvjetnika Dragana Čovića i HDZ BiH, umjesto da vodi politiku koja bi bila, hajmo reći suradnička, ne samo prema Draganu Čoviću i HDZ BiH, nego prema svim ključnim političkim akterima u BiH, pa bi Zagreb onda mogao imati i veći utjecaj na događaje kad bi pristupio tome na jedan konstruktivan način, tako da svi zapravo imaju osjećaj da Zagreb tu može biti nepristran posrednik.
Službena politika Zagreba se pretvara u instrument želja Dragana Čovića, što je za Republiku Hrvatsku totalno promašen pristup.
To je totalno promašen pristup ako želiš samo pomoći Hrvatima u BiH, i zapravo te nije briga za ostale građane i ostala dva konstitutivna naroda.
Tim pristupom nećeš postići ono što želiš, i to je je najveća mana trenutne Plenkovićeve diplomatske ofenzive.
On svoj deklarirani cilj neće postići na ovaj način na koji pokušava da ga postigne.
- Izgubljena EU
Da bude jasno, Evropska unija se isto nije proslavila u Bosni i Hercegovini.
Uspostaviti nekakvu dihotomiju, kao dobra Evropska unija i zla Hrvatska isto bi bilo falsificiranje onoga što se događa.
Evropska unija je imala prije nekoliko godina tu njemačko-britansku inicijativu prema BiH koja je u osnovi krahirala.
Ni Evropska unija tu ne igra automatski nekakvu pozitivnu ulogu, ali u ovom trenutku su nastojanja Zagreba toliko očita, bizarna i pogrešna da onda izgleda da kad neko iz Evropske komisije kaže, 'to nema smisla', da su oni odjednom postali veliki pozitivci.
Zapravo su, na neki način, jednako izgubljeni u vezi toga kako voditi neku konstruktivnu politiku prema BiH koja bi bila od koristi za ljude koji žive u BiH.
- Paradni zaštitnik
Kako će završiti?
Mislim da neće se dogoditi ništa spektakularno, mislim da će se ovo mrcvarenje koje traje -- mislim da se može točno odrediti od pada Aprilskog paketa, znači više od 10 godina -- jednostavno nastaviti sljedećih, ne znam ni ja koliko, godina dok se ili nekakav socijalno-ekonomski unutarnji slom ne dogodi u BiH, ili dok se vanjske prilike toliko značajno ne promijene da one onda izazovu nekakvu fundamentalnu promjenu odnosa snaga u BiH.
Primirje je moguće, ali u ovom trenutku zapravo i Željko Komšić i službeni Zagreb imaju koristi od ove svađe.
Da budemo jasni, Komšića nisu sigurno izabrali Hrvati, on jeste izabran većinom glasova Bošnjaka i to nije špekulacija, to se može jasno vidjeti po tome u kojim krajevima BiH se glasalo za njega i po popisu stanovništva tko tu živi.
Ali Komšić je već treći mandat u Predsjedništvu, i da je on mogao pokazati nekakvu konstruktivnu politiku i nešto postići, mogao je to napraviti u protekla dva mandata.
Njemu ta svađa odgovara, Plenkoviću ta svađa odgovara, jer se može onda stilizirati u nekakvog paradnog zaštitinika bh. Hrvata, iako od toga nema nikakvog konkretnog rezultata.