Moderatori sadržaja koji rade u europskom uredu za Facebook odnedavno moraju potpisati obrazac, izričito potvrđujući da bi njihov posao mogao uzrokovati posttraumatski stresni poremećaj (PTSP), prema dokumentaciji i potvrdi zaposlenika koju je objavio magazin Financial Times.
Riječ je o kompaniji Accenture koja pruža profesionalne usluge Facebooku u YouTubeu i čijih više od 400 moderatora svakodnevno na društvenim mrežama prolaze kroz stotine uznemirujućih fotografija i videozapisa u rasponu od nasilja i zlostavljanja djece do govora mržnje, samopovređivanja i terorizma.
Pročitajte i ovo: Kako je zadnjih deset godina na internetu promijenilo našu stvarnostJedan zaposlenik ustanove, koji je zatražio da ga se ne imenuje, rekao je da ljudi koji tamo rade "plaču svaki dan", te da mnogi "uzimaju bolovanje zbog problema mentalnog zdravlja, ponekad tri ili šest mjeseci".
Accenture ima najmanje tri web mjesta za moderiranje sadržaja za Facebook u Europi, uključujući Varšavu, Lisabon i Dublin, gdje su pravila o sigurnosti na radnom mjestu neka od najstrožih na svijetu i uključuju zaštitu mentalnog zdravlja.
Dokument je podijeljen svim moderatorima u europskoj ustanovi početkom januara putem e-pošte, tražeći od njih da ga odmah potpišu. U njemu je navedeno:
"Razumijem da sadržaj koji ću pregledavati može biti uznemirujući. Moguće je da pregled takvog sadržaja može utjecati na moje mentalno zdravlje, a čak može dovesti i do posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP)".
O izazovima u radu na najvećim društvenim medijima na svijetu, ali i radu na društvenim mrežama generalno i opasnosti od razvoja PTSP simptoma, za Facebook rubriku Zašto? Radija Slobodna Evropa (RSE) govorila je psihologinja i psihoterapeutkinja Nermina Vehabović Rudež.
"Kad gledamo brigu poslodavaca u zapadnom svijetu, to sigurno jeste da se zaštite od onoga što bi nekom zaposleniku moglo da se desi. I ovo je isključivo nekako briga poslodavca za samog sebe da ne bi poslije zaposlenik mogao da diže tužbu. Zbog toga opreza nikad nije dovoljno. Sam rad na društvenim mrežama, da ne stvaramo paniku uopšte, može biti stresan kao i svaki drugi, ali taj stres je specifičan zato što se tu dešavaju vijesti, odnosno postavljaju se vijesti koje mogu imati sadržaj koji može biti stresan za onoga ko ih čita, odnosno ko postavlja. Ali ne mora biti za svakoga", objašnjava psihologinja Vehabović Rudež.
Tragične i traumatične vijesti koje su neizostavne na web portalima i društvenim mrežama mogu izazvati PTSP, odnosno posttraumatske stresne poremećaje kod ljudi.
Nemogućnost djelovanja u toj situaciji onoga ko radi na društvenoj mreži se procjenjuje velikom, smatra psihologinja i kaže da "zaposlenik koji postavlja tragičnu vijest na portalu, a ne može ništa da napravi za to, i tu to postaje 'opasno' za njegovo mentalno zdravlje".
"Dakle, da nekako demistificiramo, svaki posao može biti stresan, posebno poslovi u kojima se radi s ljudima. A ovdje specifičnost jeste postavljanje teških, strašnih vijesti, onih koje nagovještavaju neke loše događaje, nešto što recimo prvo onaj koji postavlja čuje, ostali još ne znaju. Znači, nemogućnost da djeluju u toj situaciji kad postavi vijest. I to može biti okidač za javljanje PTSP simptoma".
Posao kao bilo koji drugi
S novim tehnologijama dolaze i nove poteškoće, odnosno specifičnosti određenih poslova. Psihologinja Vehabović Rudež kaže da je sigurna kako mnogi nisu ni svjesni da je postavljanje vijesti na društvene mreže ili uređivanje Instagram ili drugih profila nekome posao, kao i bilo koji drugi.
"Međutim, oni koji rade znaju s čime se nose. Sama novinarska pozicija jeste jedna od najstresnijih pozicija, odnosno poslova koje čovjek obavlja, samim tim što je novinar usmjeren na traženje vijesti i što mora brzo da djeluje. Jer vijest ako nije odmah objavljena, vrlo brzo gubi svoju vrijednost. Samo to je stresno, a sve to može da utječe itekako na osobu u ovom modernom dobu, gdje je to mjesto pomjera s televizije, radija ili novina, na jedan drugačiji medij u kome je konkurencija ogromna, gdje se vidi mnogo nekvaliteta, gdje je bitna pompeznost naslova. Mnogi novinari koji su ulagali u svoje učenje i obrazovanje, nekako ostaju postrani ako nisu dovoljno vispreni i 'bezobrazni' da postavljaju različite naslove koji bi privukli čitatelje".
Uvođenje nove profesije koja podrazumijeva rad i stvaranje sadržaja za društvene mreže zahtijeva i uređenost ove oblasti, što je rijetko gdje na Balkanu slučaj, posebno u Bosni i Hercegovini gdje čak ne postoji zakon niti pravilnik koji bi do kraja definirao i uredio internet ili društvene medije.
Pročitajte i ovo: Građani BiH u granicama evropskog mentalnog standarda"Oni koji uređuju ili rade na društvenim mrežama trebaju biti osviješteni da to rade ispravno. Treba se boriti za svoju profesiju, imaju pravo na to, ali trebaju i sebe zaštiti", ocjenjuje Vehabović Rudež i dodaje da je najveći razlog stresu na radnim mjestima u ovim profesijama jeste brzina djelovanja.
"Moram nešto brzo da uradim, moram biti efikasan na svom mjestu, i tu su visoka očekivanja od svoje pozicije. Da ne govorimo o tome kad poslodavac zada očekivanja. Sve je to poticaj da se razvije stres, odnosno stres na radnom mjestu, pa čak i pregorijevanje".
'Prosječni korisnici moraju imati filter'
Društvene mreže i ono što se tamo događa sve više je dio i stvarnog života. Višesatno korištenje društvenih medija i prosječnim korisnicima koji to rade iz zabave i zadovoljstva može, uvjetno rečeno, izazvati stres.
Prepričavanje i uzimanje zdravo za gotovo onoga što se na društvenim mrežama vidi i pročita također je jedan od izazova s kojima se suočavaju i mladi, ali možda i više starije osobe.
"Oni ne razmisle – je li ovo istina? Je li meni bitna ova informacija? Uzimaju te informacija ad hoc, formiraju svoje mišljenje bez imalo kritičkog odnosa prema toj informaciji", kaže psihologinja, zaključivši da društvene mreže itekako mogu utjecati na ponašanje i formiranje nekog novog stava kod čovjeka koji dotad nije imao.
Upravo zato je nova profesija kreatora sadržaja na društvenim mrežama odgovorna i važna jer, prema mišljenju Vehabović Rudež, novinari mogu itekako pomoći da se plasiraju dobre vijesti koje će utjecati i na prosječne korisnike društvenih medija, posebno ako je to jedini izvor informacija.
"Čitanje vijesti, evo imamo primjer ovih dana, vezano za koronavirus može izazvati paniku među građanima, a neosnovano jer nemaju dovoljno informacija, već uzimaju samo one koje su pročitali na društvenim mrežama".
Odgovornost je, mišljenja je psihologinja Vehabović Rudež, da se o tome priča i piše, te da se potiče da ljudi promišljaju, kritički se odnose prema vijestima i onome što piše na društvenim mrežama ili internet portalima.