'Dobro došli u pakao, II dio: Drugi čečenski rat

Muškarac maše separatističkom čečenskom zastavom u Groznom, glavnom gradu regije, 1995. Mnoge zgrade uništene su od ruskih bombi i drugog oružja u ratu 1994. - 1996. između saveznih trupa i čečenskih pobunjenika, koji je, de facto, završio s proglašenjem neovisnosti Čečenije.

Čečen, 1994. Kremlj ima stoljetnu povijest sukoba i gotovo genocidne represije nad Čečenima, koje mnogi Rusi smatraju prkosnim narodom. Aleksandar Solženjicin opisao je čečenske zatvorenike u sovjetskom gulagu kao jedinu etničku skupinu čiji su članovi "odbili prihvatiti psihologiju pokoravanja".

Bičevanje na ulicama Groznog, 1996. Ratno razaranje i relativna izolacija učinili su Čečeniju plodim tlo za ekstremizam, a nasilje na ulicama postalo je glavni problem. Godine 1997. ova regija usvojila je šerijatski zakon i počela provoditi javna pogubljenja.

Ruski vojnici u sukobu sa militanima nakon što su pobunjenici prešli u susjedni Dagestan i izveli napade, što je jedan od okidača drugog postsovjetskog rata u Čečeniji.

Drugi okidač rata bilo je bombardiranje stambenih zgrada u kojem je poginulo više od 300 ljudi u Moskvi i dva druga grada. Putin je okrivio "čečenske teroriste" i naredio masovnu zračnu kampanju. Skrivene okolnosti potaknule su postojanje sumnje da je Kremlj bombaške napade planirao kako bi opravdao ono što će se tek desiti.

Prvi listopada 1999. Putin je naredio kopnenu ofenzivu na Čečeniju. Fotografija je načinjena 2. listopada.

Ruski savezni vojnici pucaju na položaje čečenskih pobunjenika. Napad na zemlju potkrijepljen je snažnom uporabom topništva i zračnih snaga.

Čečenski borci 17. listopada promatraju savezne trupe kroz svoje puške.

Ruski napadi iz helikoptera na selo u Čečeniji. Uporaba oružja dugog dometa rezultirala je relativno lakim vojnim dobicima za rusku stranu, ali i veliki brojem civilnih žrtava.

Ruska raketa, koja može nositi pola tone eksploziva, lansirana je prema cesti koju su čečenski pobunjenici koristili u studenom 1999. Ruske snage ispalile su nekoliko taktičkih balističkih raketa koje su 21. listopada upale u središte Groznog, ubivši više od 100 ljudi i izazvavši bijes međunarodne zajednice.

Naftna polja u Čečeniji. Ova zemlja jedna je od nekoliko u regiji koja proizvodi naftu i preko čije teritorije prolazi plinovod. Navodno je ruska vojska sudjelovala u profitiranju čečenske nafte tijekom 1990-ih godina.

Riječi "Dobro došli u pakao, II dio" obojene su crvenom bojom na zidu u predgrađu Groznog. Druga rečenica odnosi se na jedinicu saveznih snaga iz daleke sibirske regije Irkutsk i glasi: "Vratili smo se".

Savezne trupe tijekom sukoba u Groznom, siječanj 2000.

Postrojbe podižu rusku zastavu u središtu Groznog, veljača 2000. Do trenutka kada su ga savezne snage ponovno osvojile, veći dio Groznog prerastao je u ruševinu.

Žena se probija kroz ruševine u Groznom. Glavni grad Čečenije, koji je dva puta pogođen bombama, pretrpio je najveće uništenje.

Ruski marinci u patroli, veljača 2000. Nakon zauzimanja Groznog, militanti su u novoj fazi rata djelovali s planina i šuma.

Čečenski borci odmaraju se u šumi u blizini Groznog, prosinac 1999.

Ruski vojni položaj u planinama Čečenije, travanj 2000.

Kako su se vojne aktivnosti saveznih trupa odvijale na planinama, rat je postao poznat po zasjedi i ubojstvima islamističkih militanata te masovnim ruskim napadima na civilne centre.

Ruski vojnik tijekom bitke kod Komsomolskoje, sela u kojem je više od 700 ljudi, od kojih su mnogi bili civili, ubijeno u ožujku 2000. Kasnije tog proljeća, Putin, koji je izabran za predsjednika u ožujku i inauguriran u svibnju, nametnuo je izravnu vladavinu Kremlja nad Čečenijom.

U listopadu 2002. islamistički militanti provalili su u moskovsko kazalište i uzeli za taoce gotovo tisuću ljudi iz publike, glumce i druge osobe, zahtijevajući povlačenje saveznih trupa iz Čečenije. Vlasti su priopćile da su svi napadači ubijeni kad su snage sigurnosti tri dana kasnije provalile u kazalište, ali je 130 talaca umrlo od posljedica plina koji je bačen na zgradu.

Opsada kazališta 2002. godine uslijedila je nakon drugih napada militanata na civile izvan Čečenije. Napadači su 1. rujna 2004. zauzeli školu u Sjevernoj Osetiji, koja graniči sa Čečenom, uzevši za taoce više od 1.100 učenika, roditelja i školskog osoblja. Zahtijevali su povlačenje iz Čečenije. Ruske specijalne snage pokrenule su akciju spašavanja. Trodnevno opsadno stanje škole u Beslanu okončano je smrću 334 osobe, uključujući 186 djece.

U ožujku 2000. Ahmad Kadirov (lijevo) imenovan je za vršioca dužnosti čečenske administracije. Pobornik separatizma, koji je kasnije dobio simpatije Kremlja, ubijen je 2004. Putin je njegovog sina Ramzana (desno) 2007. godine imenovao za predsjednika Čečenije. Ta zemlja je obnovljena značajnim financijama Moskve, ali skupine za ljudska prava navode kako je Kadirov provodio nasilje i zastrašivanja te da je odgovoran za slučajeve teških zlostavljanja, uključujući otmice, mučenja i ubojstva.

U travnju 2009., Moskva je proglasila da je "protuteroristička operacija" u Čečeniji okončana. Procjenjuje se da je poginulo između 50.000 i 80.000 ljudi, od kojih su većina bili civili.