Bursać o referendumu: Jedan od posljednjih Dodikovih trzaja

Dragan Bursać

Ozbiljniji promatrači zbivanja na političkoj sceni u Bosni i Hercegovini posljednjih mjeseci bilježe lagani "gubitak tla pod nogama" Milorada Dodika.

Kao dokaz ističu: gubitak podrške na lokalnim izborima, iznenadni odlazak u Potočare da oda počast žrtvama genocida kojeg ne priznaje, te kao najvažnije - propali pokušaj dobijanja kredita, kako u MMF-u, tako i u Kremlju. Iz Moskve se Dodik lično, vratio praznih ruku, bez da se i susreo s navodno "velikim prijateljem" - ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.

U subotu (25. april) na Saboru Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) u Istočnom Sarajevu usvojena je Deklaracija "o slobodnoj i samostalnoj" Republici Srpskoj i najavljen referendum 2018. godine.

O ozbiljnosti novih prijetnji Milorada Dodika za RSE govori Dragan Bursać, novinar portala Buka.

RSE: U subotu je sa Sabora SNSD-a Dodik ponovio stare nove prijetnje o održavanju referenduma, ovoga puta sa okvirnim datumom 2018. godine, ali i Deklaracijom "RS slobodna i samostalna...". Vi ste u naslovu kolumne tim povodom izbrojali da je "Republika Srpska po 30 put nezavisna". Da li ova prijetnja referendumom uz pomoć Deklaracije i sa okvirnim datumom može biti ozbiljnija od Dodikovih ranijih najava?


Bursać: Prvo, to uopšte nije ni prijetnja, a ovo je sad samo evidencija. Neko ko se bavi analitikom, poput mene, broji koliko je puta je gospodin Dodik i SNSD najavljivao referendume o otcjepljenju i nezavisnosti - to je čisto popunjavanje vremena. Oni koji poznaju političku situaciju u Bosni i Hercegovini, pogotovo u Republici Srpskoj, znaju da se na tom Saboru u Istočnom Sarajevu nije desilo apsolutno ništa. Samo je pripremljen jedan "backup plan" prije mjesec dana sa tom deklaracijom, čisto da ljudi imaju o čemu da pričaju i da se ispoštuje forma Sabora SNSD-a, jer zaboga, ljudi su došli sa svih strana, pa je za tu priliku lijepo pričati neke bombastične priče koje, pak, sa realnošću apsolutno nemaju nikakve veze.

RSE: Dakle, očigledno se sa tom pričom treba skrenuti pažnja. Sa čega je po vašoj ocjeni u Republici Srpskoj najvažnije skrenuti pažnju u ovom trenutku?


Bursać: To je svima jasno: sa kriminala, sa katastrofalne ekonomske situacije. Prije pet-šest dana imali smo situaciju da opet delegacija RS ide u Vašington, ako se ne varam, da tamo bukvalno kamči pare od MMF-a, a ni od onih mitskih ruskih para i kredita nema ništa. Situacija je tragična, bukvalno se živi od danas do sutra. Tvrdim da je ovo jedan od posljednjih trzaja.

Ali, primijetio sam da i obični ljudi - i oni koji su se do sada referirali na te referendume i oni koji su to možda očekivali i isčekivali - sada to ozbiljno ne shvata, čak je danas SNSD otprilike usaglasio svoje stavove sa Evropskom unijom, što znači da oni prihvataju stavove o BiH od 23. februara, a to je da je Bosna i Hercegovina nedjeljiva i cjelovita. Tako da su u roku od samo 48 sati uspjeli naglavačke da izvrnu to sve (zaključke sa Sabora, op.a).

Milorad Dodik

Dakle, to je bukvalno bila priča od dva dana i već sada je stara priča. Zbog toga kažem da je to 30. pokušaj Milorada Dodika da uzburka javnost, samo ovaj put mislim da se čak ni javnost nije pretjerano potresla, der znate kako, gladna usta, gladni stomaci nemaju vremena da se potresaju sa tim, zaista oni fundamentalni ekonomski problemi nagrizaju i izjedaju Republiku Srpsku. Ta garnitura političara je ocrnila manji bh. entitet, tako da ljudima, zaista, nije do toga.

RSE: Koliko ta gladna usta i gladni stomaci mogu još biti uz gospodina Dodika, odnosno do kada on može izdržati da njegova pozicija ne bude uzdrmana više nego što već jeste?


Bursać: Ne brine gospodina Dodika, kao što ni mene ne brinu, ta gladna usta jer su ta gladna usta fenomenalno izdržljiva. Oni su poput ameba i virusa tako začaureni mogu da stoje godinama. Pravo pitanje je do kada će ljudi koji su na državnom aparatu - tačnije na entitetskom aparatu, još preciznije, oni koji žive od entitetskog novca - moći da izdrže smanjenje plata i koliko će još biti SNSD-ovi poslušnici u toj kompletnoj igri vlasti u kojoj, zapravo, sistem hrani aparatčike, a oni uzvraćaju tako što na glasačkim listićima zaokružuju SNSD, i tako već više od desetak godina. Nisam baš optimista i ne mogu da vjerujem da će neka gladna usta izaći na ulicu, još uvijek ne - na žalost.

RSE: U nekim komentarima se kaže da bez obzira na neprekidno ponavljanje Dodikove retorike po istoj matrici, da bi u tom gubljenju tla pod nogama on, ipak, mogao doprinijeti stvaranju nesigurnosti i straha, te napraviti neku štetu ili eventualno izazvati nestabilnost. Mislite li da je to realna prijetnja?


Bursać: To ne da nije realna prijetnja, to je malo vjerovatna prijetnja. Međutim, znate kako, ako postoji i promil šanse da se tako nešto desi, to već jeste ozbiljna stvar. Ne trebamo zaboraviti, čovjek koji je navikao na vlast i sve njene blagodeti, kada vidi da se sunovraćuje, on apsolutno neće žaliti bilo šta ili bilo koga od svoje okoline pa do običnih građana da zadrži tu vlast i ostane na vlasti. Tada može biti ekstremno opasno po obične ljude koji mogu biti izmanipulisani na hiljade načina.

Međutim, osnovna poluga moći Dodika je novac kojim su plaćeni ljudi prvo oni oko njega, a onda drugi, treći stepen ili prsten, kako god hoćete, do običnih birokrata. Kad u tom prstenu nestane novca, a novac nestaje vidimo to u ovom trzavicama, onda će doći do neke promjene. Da li će to biti raskol u partiji koji svi toliko dugo najavljuju, nisam siguran, jer Dodik nema bilo kakvog suparnika u svojoj partiji. Sve osobe u njegovom okruženju su politički nedorasle u odnosu na njega - koliko god to apsurdno zvučalo. Ne vidim ni grupu ljudi a kamoli pojedinca koji bi mogao nešto uraditi.

RSE: A u ostalim partijama, u opoziciji, vidite li neku alternativu?


Bursać: Znate kako, blago ovoj vlasti u Republici Srpskoj sa ovakvom opozicijom, to su ljudi koji apsolutno ništa ne rade u RS. Čak je grupacija sa PDP i SDS jasno stavila do znanja svoje pretenzije da će djelovati na nivou Bosne i Hercegovine što je, sasvim sigurno, dobro za sve i za njih, kao i za ministarska mjesta koja obnašaju. Ali, i oni su shvatili da je RS za njih zaboravljena teritorija.

U takvom habitusu Milorad Dodik se u Republici Srpskoj, zaista, može ponašati kako hoće, jer se opozicija - ono što je fokusirano prema Sarajevu - bavi raspodjelom mjesta i nekih drugih snaga. Sve u svemu, u Banjaluci ili u Republici Srpskoj od opozicije onakve kakva je sada ne očekujem apsolutno ništa.