U toku ove sedmice poreski inspektori Republike Srpske trebali bi da počnu sa češljanjem poslovanja Rudnika željezne rude u Omarskoj kod Prijedora, koja je u vlasništvu svjetske kompanije Arcelor Mittal. Nedavno je predsjednik tog bh. entiteta Milorad Dodik optužio većinskog vlasnika rudnika da je transfernim cijenama smanjivao svoj, a time i prihod Republici Srpskoj. No za narušene odnose na relaciji indijski partner - domaće vlasti, po svemu sudeći, kriv je stari rudnik Ljubija. Mittal ima pravo preče kupovine, a entitetska vlada povoljnijeg kupca. Ima li istine u optužbama i kakvu poruku investitorima šalje napad na jedinog investitora sa svjetskim renomeom u BiH?
Vrlo su ozbiljne optužbe na račun poslovanja Arceol Mittala u Republici Srpskoj koje se mogu čuti posljednjih dana. U Poreskoj upravi zvanično su najavili pregled dokumenata poslovanja Mittalovog Rudnika željezne rude u Prijedoru. U pojedinim medijima navodi se da je kroz manipulaciju sa cijenama željezne rude taj bh. entitet oštećen za desetine miliona maraka. Prijedorski Mittal je važio za vrlo uzornu firmu sve do nedavne izjave entitetskog predsjednika Milorada Dodika:
„Ono što mi mislimo da treba transprentno da se vidi to su transferne cijene kojima se prodajom povezanim licima pokušalo smanjiti prihod, a time i prihod RS, i mi moramo da to raščistimo sa dosadašnjom kompanijom. I sav problem leži u tom.“
Dodikova izjava tako je obznanila i neslaganje sa Mittalom, koje potajno traje već dvije godine kada je Mittal, koji je 2004. godine kupio rudnik u Omarskoj, izrazio želju sada da kupi i stari rudnik željezne rude u Ljubiji pored Prijedora. Nezvanično se saznalo, međutim, da je jedna izraelska kompanija takođe zainteresovana za kupovinu i da joj je vlada naklonjena. Ministar industrije Željko Kovačević potvrdio je da kupac postoji ne otkrivši o kome se radi.
„Već su u završnoj fazi pregovori, ali ovo je sigurno iz razloga što nismo zadovoljni sa Acelor Mittalom Prijedor“, kazao je Kovačević.
Analitičari u cijeloj priči vide dosta nelogičnosti. Prije svega o nepravilnostima je progovorio Dodik, čija to nije nadležnost, kontrolni organi tek sad ulaze u Mittal, i krije se potencijalni kupac rudnika Ljubija. Urednik portala capital.ba Siniša Vukelić kaže da je moguće naslutiti da postoji mogućnost da su optužbe na račun Mittala zapravo alibi za prepuštanje Ljubije drugom kupcu.
„Predsjednik kao prvo nije iznio nikakve konkretne podatke, već je iznio paušalnu ocjenu da se to godinama dešava. Tu je vrlo neobično nekoliko stvari na koje do danas vlada, predsjednik i premijer nisu dali odgovore javnosti. Šta je konkretno utvrđeno? Da li je neko ulazio u kontrolu Mittala? Ili predsjednik ima neke informacije za koje Poreska uprava ne zna? Ili Poreska uprava nije tamo bila? Ili Poreska uprava ide tek kada predsjednik izlazi u javnost s takvim ocjenama?“ upitao je Vukelić.
Loša poruka investitorima
Uprava Arcelor Mittala za sada ne komentariše iznesene optužbe i uputila je samo kratko saopštenje u kome se navodi sljedeće:
„Poslovanje kompanije Arcelor Mittal Prijedor je oduvijek bilo potpuno transparentno i u skladu sa važećim zakonima i ugovornim obavezama. Do sada smo uložili više od 64 miliona KM u osavremenjivanje rudnika u Omarskoj, zahvaljujući čemu je osigurana održiva budućnost za preko 860 radnih mjesta. Nastavićemo otvorenu diskusiju o svim neriješenim pitanjima i nadamo se da će ubrzo biti postignut zaključak koji će biti zadovoljavajući za sve strane.“
No ima i onih koji su mišljenja, a s obzirom na dosadašnje iskustvo sa investitorima u Bosni i Hercegovini, da u optužbama da je i Mittal iznosio pare van granica itekako ima istine. Međutim, za to bi trebalo kriviti nepostojanje adekvatnih kontrolnih instrumenata u poreskim upravama i nadležnim ministarstvima, kaže ekonomista Zoran Pavlović. Podsjeća da Mittal posluje od 2004. godine, a tek 2013. iznesene su prve javne sumnje.
„Fatalno je ako se ustanovi da je transfernim cijenama izbačeno 100 miliona maraka napolje, a da to do sada niko nije vidio. I zbog toga neko mora da ide u zatvor - to je moje lično mišljenje“, istakao je Pavlović.
U Poreskoj upravi RS za sada ne mogu ništa da kažu o tome kada bi se mogli očekivati prvi rezultati češljanja papira. No po riječima portparola te institucije Ivana Vučkovića, Mittal trenutno ništa ne duguje javnom budžetu:
„Navedeni poreski obveznik rješenjem Ministarstva finansija RS od 31. 12. prošle godine ima reprogramirane obaveze u ukupnom iznosu od 1,255.000 KM, od čega je platio šest dospjelih mjesečnih rata u ukupnom iznosu od 941.298 KM, dok ostatak duga u iznosu od 313.766 KM, odnosno dvije rate još uvijek nije dospjelo za plaćanje.“
Kada se sve sabere i oduzme, za Sinišu Vukelića način na koji su iznesene optužbe na račun Mittala nikako nisu povoljne za privlačenje novih investitora.
„Poruka investitorima je izuzetno loša, ne samo stranim već i domaćim, postojećim kompanijama. Kada predsjednik jedne države, jednog entiteta izađe i iznese kritike ne argumentujući ih i ne pokazajući dokaze da je to tačno, i optuži jedinu svjetsku kompaniju, sa svjetskom reputacijom, koja je došla u BiH, onda je to poprilično loša poruka“, ocjenjuje Vukelić.
Indikativno je i da bi cijela situacija mogla izazvati i odlazak indijskog giganta, što bi dovelo u pitanje poslovanje i rudnika u Omarskoj, te ugrozilo funkcionisanje preduzeća koja zavise od rada rudnika.
Vrlo su ozbiljne optužbe na račun poslovanja Arceol Mittala u Republici Srpskoj koje se mogu čuti posljednjih dana. U Poreskoj upravi zvanično su najavili pregled dokumenata poslovanja Mittalovog Rudnika željezne rude u Prijedoru. U pojedinim medijima navodi se da je kroz manipulaciju sa cijenama željezne rude taj bh. entitet oštećen za desetine miliona maraka. Prijedorski Mittal je važio za vrlo uzornu firmu sve do nedavne izjave entitetskog predsjednika Milorada Dodika:
„Ono što mi mislimo da treba transprentno da se vidi to su transferne cijene kojima se prodajom povezanim licima pokušalo smanjiti prihod, a time i prihod RS, i mi moramo da to raščistimo sa dosadašnjom kompanijom. I sav problem leži u tom.“
Dodikova izjava tako je obznanila i neslaganje sa Mittalom, koje potajno traje već dvije godine kada je Mittal, koji je 2004. godine kupio rudnik u Omarskoj, izrazio želju sada da kupi i stari rudnik željezne rude u Ljubiji pored Prijedora. Nezvanično se saznalo, međutim, da je jedna izraelska kompanija takođe zainteresovana za kupovinu i da joj je vlada naklonjena. Ministar industrije Željko Kovačević potvrdio je da kupac postoji ne otkrivši o kome se radi.
„Već su u završnoj fazi pregovori, ali ovo je sigurno iz razloga što nismo zadovoljni sa Acelor Mittalom Prijedor“, kazao je Kovačević.
Analitičari u cijeloj priči vide dosta nelogičnosti. Prije svega o nepravilnostima je progovorio Dodik, čija to nije nadležnost, kontrolni organi tek sad ulaze u Mittal, i krije se potencijalni kupac rudnika Ljubija. Urednik portala capital.ba Siniša Vukelić kaže da je moguće naslutiti da postoji mogućnost da su optužbe na račun Mittala zapravo alibi za prepuštanje Ljubije drugom kupcu.
„Predsjednik kao prvo nije iznio nikakve konkretne podatke, već je iznio paušalnu ocjenu da se to godinama dešava. Tu je vrlo neobično nekoliko stvari na koje do danas vlada, predsjednik i premijer nisu dali odgovore javnosti. Šta je konkretno utvrđeno? Da li je neko ulazio u kontrolu Mittala? Ili predsjednik ima neke informacije za koje Poreska uprava ne zna? Ili Poreska uprava nije tamo bila? Ili Poreska uprava ide tek kada predsjednik izlazi u javnost s takvim ocjenama?“ upitao je Vukelić.
Loša poruka investitorima
Uprava Arcelor Mittala za sada ne komentariše iznesene optužbe i uputila je samo kratko saopštenje u kome se navodi sljedeće:
„Poslovanje kompanije Arcelor Mittal Prijedor je oduvijek bilo potpuno transparentno i u skladu sa važećim zakonima i ugovornim obavezama. Do sada smo uložili više od 64 miliona KM u osavremenjivanje rudnika u Omarskoj, zahvaljujući čemu je osigurana održiva budućnost za preko 860 radnih mjesta. Nastavićemo otvorenu diskusiju o svim neriješenim pitanjima i nadamo se da će ubrzo biti postignut zaključak koji će biti zadovoljavajući za sve strane.“
No ima i onih koji su mišljenja, a s obzirom na dosadašnje iskustvo sa investitorima u Bosni i Hercegovini, da u optužbama da je i Mittal iznosio pare van granica itekako ima istine. Međutim, za to bi trebalo kriviti nepostojanje adekvatnih kontrolnih instrumenata u poreskim upravama i nadležnim ministarstvima, kaže ekonomista Zoran Pavlović. Podsjeća da Mittal posluje od 2004. godine, a tek 2013. iznesene su prve javne sumnje.
„Fatalno je ako se ustanovi da je transfernim cijenama izbačeno 100 miliona maraka napolje, a da to do sada niko nije vidio. I zbog toga neko mora da ide u zatvor - to je moje lično mišljenje“, istakao je Pavlović.
Ilustracija
U Poreskoj upravi RS za sada ne mogu ništa da kažu o tome kada bi se mogli očekivati prvi rezultati češljanja papira. No po riječima portparola te institucije Ivana Vučkovića, Mittal trenutno ništa ne duguje javnom budžetu:
„Navedeni poreski obveznik rješenjem Ministarstva finansija RS od 31. 12. prošle godine ima reprogramirane obaveze u ukupnom iznosu od 1,255.000 KM, od čega je platio šest dospjelih mjesečnih rata u ukupnom iznosu od 941.298 KM, dok ostatak duga u iznosu od 313.766 KM, odnosno dvije rate još uvijek nije dospjelo za plaćanje.“
Kada se sve sabere i oduzme, za Sinišu Vukelića način na koji su iznesene optužbe na račun Mittala nikako nisu povoljne za privlačenje novih investitora.
„Poruka investitorima je izuzetno loša, ne samo stranim već i domaćim, postojećim kompanijama. Kada predsjednik jedne države, jednog entiteta izađe i iznese kritike ne argumentujući ih i ne pokazajući dokaze da je to tačno, i optuži jedinu svjetsku kompaniju, sa svjetskom reputacijom, koja je došla u BiH, onda je to poprilično loša poruka“, ocjenjuje Vukelić.
Indikativno je i da bi cijela situacija mogla izazvati i odlazak indijskog giganta, što bi dovelo u pitanje poslovanje i rudnika u Omarskoj, te ugrozilo funkcionisanje preduzeća koja zavise od rada rudnika.