Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik rekao je srpskom patrijarhu Irineju da će taj entitet svoju odanost Srpskoj pravoslavnoj crkvi potvrditi učešćem u rekonstrukciji patrijarhove vile na Dedinju – prenijeli su mediji u utorak.
Iako se u Republici Srpskoj rijetko ko usudi uputiti kritiku na bilo koju aktivnost koja se dovodi u vezu sa Crkvom, dio javnosti ogorčen je jer Dodik troši budžetski novac u susjednoj Srbiji, iako je taj entitet jednom nogom u bankrotu i čeka kredit MMF-a.
„U ovakvoj ekonomskoj situaciji obećavati da će Republika Srpska finansirati bilo kakvu obnovu bilo kojeg vjerskog objekta izvan RS-a i na to potrošiti novac poreskih obveznika – mislim da je neprimjereno“, ocjenjuje dkonomista Damir Miljević.
Za Miljevića je neosporno da je predsjednik Republike Srpske i Saveza nezavisnih socijaldemokrata uveliko u kampanji za lokalne izbore.
„Više je zabrinjavajuće to da, iako to nije domen nadležnosti predsjednika RS-a, predsjednik RS-a u svojoj predizbornoj kampanji za lokalne izbore jako malo spominje izgradnju novih fabrika i zapošljavanje ljudi u Republici Srpskoj“, kaže Miljević.
Urednik portala Buka, Aleksandar Trifunović, kaže da se predsjednik RS-a ponaša na dobro poznat način – odlučuje sam kada će i na koji način trošiti novac, kao da je iz njegovog džepa.
„Kako se daje naš novac, novac poreskih obveznika, onda se to treba objasniti – na koji način se rade investicije u drugoj državi. Ako već postoje sredstva za tu svrhu, onda treba vidjeti koji su prioriteti u samoj Republici Srpskoj ili u Bosni i Hercegovini“, smatra Trifunović.
Profesor sa sarajevskog Filozofskog fakulteta Enver Kazaz ističe da je skandalozno da predsjednik RS-a obnavlja vjerski, odnosno patrijarhov objekat u drugoj državi:
„To je poruka biračima o nedvosmislenoj, nedvojbenoj intimizaciji između klerikalnih i političkih elita.“
Vjera i statusno pitanje
A poreski obveznici Republike Srpske, koji treba da plate obnovu patrijarhove vile, nisu samo pravoslavci i Srbi. Kakvu poruku njima šalje predsjednik, objašnjava Miodrag Živanović, profesor na banjalučkom Filozofskom fakultetu:
„Ta poruka pokazuje taj odnos – diskriminatorski se odnosimo prema onima koji nisu pripadnici ovdašnjeg većinskog naroda i većinskog vjerskog korpusa.“
„I to, vjerovatno, nije sporno, ali je sporna politička praksa, u ovom slučaju praksa gospodina Dodika, u kojoj on direktno – nemam pravi termin, ali da tako kažem – koketira sa funkcionerima, pa i sa samim patrijarhom SPC-a, pokazujući zapravo da je danas, u našim uslovima, biti vjernik i biti unutar ili sarađivati sa crkvenim krugovima, postalo statusno pitanje“, kaže Živanović.
Enver Kazaz napominje da se zloupotrebom Boga služe sve političke elite – kako u Bosni i Hercegovini tako i u cijelom regionu.
„Kad ozbiljno promatramo odnos političkih i religijskih elita, onda mi možemo reći da je bog iz metafizičkog transcendentalnog sveden preko religijskih institucija tokom rata u boga ratnog zločina, poslije, u tranziciji, u boga etno-klero-kapitalizma, i da je on danas zapravo najveća moralna i politička podrška nečemu što bismo mogli nazvati kriminogenim političkim elitama u Bosni i Hercegovini“, ocjenjuje Kazaz.
Dodikov gest rezultat je paradigme politike uspostavljene 90-tih godina, kada su iz vulgarnog ateizma ova društva ušla u vulgarni teizam, a procenat od 90 posto nevjernika prerastao u 90 posto vjernika – što svjedoči o licemjerju ovih društava – zaključuje profesor Kazaz.
Analitičari takođe dodaju da je sasvim jasno da je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik uveliko u kampanji za lokalne izbore, ali da zabrinjava činjenica da u njoj ne najavljuje nove fabrike i radna mjesta, već kampanju vodi na nebeskim specijalnim i paralelnim vezama.
Iako se u Republici Srpskoj rijetko ko usudi uputiti kritiku na bilo koju aktivnost koja se dovodi u vezu sa Crkvom, dio javnosti ogorčen je jer Dodik troši budžetski novac u susjednoj Srbiji, iako je taj entitet jednom nogom u bankrotu i čeka kredit MMF-a.
„U ovakvoj ekonomskoj situaciji obećavati da će Republika Srpska finansirati bilo kakvu obnovu bilo kojeg vjerskog objekta izvan RS-a i na to potrošiti novac poreskih obveznika – mislim da je neprimjereno“, ocjenjuje dkonomista Damir Miljević.
Za Miljevića je neosporno da je predsjednik Republike Srpske i Saveza nezavisnih socijaldemokrata uveliko u kampanji za lokalne izbore.
„Više je zabrinjavajuće to da, iako to nije domen nadležnosti predsjednika RS-a, predsjednik RS-a u svojoj predizbornoj kampanji za lokalne izbore jako malo spominje izgradnju novih fabrika i zapošljavanje ljudi u Republici Srpskoj“, kaže Miljević.
Urednik portala Buka, Aleksandar Trifunović, kaže da se predsjednik RS-a ponaša na dobro poznat način – odlučuje sam kada će i na koji način trošiti novac, kao da je iz njegovog džepa.
„Kako se daje naš novac, novac poreskih obveznika, onda se to treba objasniti – na koji način se rade investicije u drugoj državi. Ako već postoje sredstva za tu svrhu, onda treba vidjeti koji su prioriteti u samoj Republici Srpskoj ili u Bosni i Hercegovini“, smatra Trifunović.
Profesor sa sarajevskog Filozofskog fakulteta Enver Kazaz ističe da je skandalozno da predsjednik RS-a obnavlja vjerski, odnosno patrijarhov objekat u drugoj državi:
„To je poruka biračima o nedvosmislenoj, nedvojbenoj intimizaciji između klerikalnih i političkih elita.“
Vjera i statusno pitanje
A poreski obveznici Republike Srpske, koji treba da plate obnovu patrijarhove vile, nisu samo pravoslavci i Srbi. Kakvu poruku njima šalje predsjednik, objašnjava Miodrag Živanović, profesor na banjalučkom Filozofskom fakultetu:
„Ta poruka pokazuje taj odnos – diskriminatorski se odnosimo prema onima koji nisu pripadnici ovdašnjeg većinskog naroda i većinskog vjerskog korpusa.“
Miodrag Živanović
Živanović podsjeća da naša država pokušava instalirati zapadni liberalni model društvenog uređenja po kojem bi društvo trebalo da bude sekularno.„I to, vjerovatno, nije sporno, ali je sporna politička praksa, u ovom slučaju praksa gospodina Dodika, u kojoj on direktno – nemam pravi termin, ali da tako kažem – koketira sa funkcionerima, pa i sa samim patrijarhom SPC-a, pokazujući zapravo da je danas, u našim uslovima, biti vjernik i biti unutar ili sarađivati sa crkvenim krugovima, postalo statusno pitanje“, kaže Živanović.
Enver Kazaz napominje da se zloupotrebom Boga služe sve političke elite – kako u Bosni i Hercegovini tako i u cijelom regionu.
„Kad ozbiljno promatramo odnos političkih i religijskih elita, onda mi možemo reći da je bog iz metafizičkog transcendentalnog sveden preko religijskih institucija tokom rata u boga ratnog zločina, poslije, u tranziciji, u boga etno-klero-kapitalizma, i da je on danas zapravo najveća moralna i politička podrška nečemu što bismo mogli nazvati kriminogenim političkim elitama u Bosni i Hercegovini“, ocjenjuje Kazaz.
Dodikov gest rezultat je paradigme politike uspostavljene 90-tih godina, kada su iz vulgarnog ateizma ova društva ušla u vulgarni teizam, a procenat od 90 posto nevjernika prerastao u 90 posto vjernika – što svjedoči o licemjerju ovih društava – zaključuje profesor Kazaz.
Analitičari takođe dodaju da je sasvim jasno da je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik uveliko u kampanji za lokalne izbore, ali da zabrinjava činjenica da u njoj ne najavljuje nove fabrike i radna mjesta, već kampanju vodi na nebeskim specijalnim i paralelnim vezama.