U Narodnoj biblioteci u Doboju vodena bujica polovinom maja prouzrokovala je neprocjenjivu štetu. Pored nekoliko desetina hiljada knjiga poplava je uništila novinsku arhivu. Najveću štetu pretrpjelo je dječije odjeljenje. Još nije poznato kada će početi saniranje posljedica na zgradi koja je i prije prirodne nesreće bila u katastrofalnom stanju.
Bibliotekarka Ivana Bukejlović otključava katanac i skida deblji lanac kako bi otvorila drvena vrata i ušla u zgradu Narodne biblioteke u Doboju. Ulazna vrata su nabrekla od vode poslije majske poplave i ne mogu se normalno zaključati.
Kroz otvorena vrata i sa trotoara se može uočiti da, iako su od prirodne katastrofe prošla gotovo tri i po mjeseca, prizemlje ove kulturne ustanove i dalje izgleda sablasno.
Odjeljenja za djecu i odrasle su prazna. Dječije odjeljenje je devastirano do te mjere da više nema ni poda u toj prostoriji.
„Eto kako ulazimo u biblioteku. Katanac i to. Ništa. Samo cigla. Još uvijek smo u fazi sušenja prostorija, jer ovo mora zaista biti suvo, zbog knjiga. Očekujemo da se počnu neki građevinski radovi, ukoliko iznađemo sredstva za to“, pojašnjava Ivana Bukejlović.
Zaposleni u Narodnoj biblioteci danas rade u skučenom prostoru na spratu zgrade koja je i prije posljednje poplave bila u katastrofalnom stanju. Ljubitelji pisane riječi knjige dobijaju u malom hodniku ispred čitaonice.
U poplavnom talasu koji je polovinom maja devastirao zgradu biblioteke u Doboju uništeno je više od 40 000 knjiga, te novinska arhiva koja je sakupljana od 1945. godine.
„Jako dobre knjige su bile. Sad ih nema, a ja se vraćam na čitanje iste knjige po dva-tri puta. A sad ih nema, sad je jako sužen izbor. Šta će biti dalje – vidjećemo“, kaže članica Biblioteke Slađana Lazić o sadašnjem izboru knjiga u ovoj ustanovi..
Dio bibliotečkog fonda je sačuvan jer je bio izmješten zbog renoviranja odjeljenja za odrasle koje je započelo nekoliko mjeseci prije poplave i to zahvaljujući zaposlenima i privatnim poduzetnicima, a ne brizi nadležnih. I njihov trud uništila je vodena bujica.
Sačuvana litertura nalazi se na spratu biblioteke kao i u prostorijama Američkog kulturnog centra koji je smješten u istoj zgradi.
„Snalazimo se za prostor i što se tiče knjižnog fonda. Neophodan je prostor“, navodi knjižničar Siniša Pečevski.
„Radimo u otežanim uslovima, a važno je da radimo i važno je da su nam korisnici ipak zadovoljni, bez obzira što nam je fond toliko stradao, i oni nas fino razumiju“, priča knjižničarka Rada Gavrić.
Pored gomila knjiga na improvizovanim policama prolazi se do čitaonice u kojoj smo zatekli grupu mladih sa stručnim knjigama ispred sebe i nekoliko penzionera koji dolaze zbog čitanja novina.
„Trenutno spremam pravosudni ispit, iz tog razloga dolazim ovdje, koristim ovaj prostor koji je sasvim pristojan. Mogu vam reći da ima dosta studenata, što je jako fino za ovu malu sredinu. Moglo bi, naravno, da se tu svašta renovira, ali opet, mislim da je ovo sasvim u redu, za ovo za šta ovo nama treba“, kaže nam Tamara Savić.
„Dolazim uglavnom kad imam slobodnog vremena, da čitam i spremam ispite. Što se tiče literature koja meni treba, pravne, nisam uspjela da nađem neki veći izbor. Izbor je skroman, pa uglavnom donosim literaturu“, dodaje Tijana Topalović.
Penzioner Savo Jović kaže da se poslije poplave u čitaonici smanjio broj dnevnih novina.
„Bilo je osam dnevnih listova, sad ima tri, ali dovoljno nama i tri. Uglavnom čitamo novine“, konstatuje Jović.
U posljednja tri mjeseca za Narodnu biblioteku u Doboju sakupljeno je više od 20.000 knjiga. U prikupljanje su se uključile i Dobojlije koje žive i rade u Austriji i Brazilu.
Direktorica ove ustanove Slavica Gostimirović ističe da se knjižni fond obnavlja znatno brže nego devastirana zgrada bivše Privredne banke u kojoj je biblioteka smještena od 1973. godine.
„Našli smo neka privremena rešenja, ali nemamo rešenje da primimo toliki broj knjiga koje stižu. Evo, Jelen-demo fest u Banjaluci održan, skupili su preko 10.000 knjiga, i još uvek stoje u Incelu, u nekom skladištu, jer nemamo uslove da ih dovezemo u biblioteku. Situacija se nije puno promenila od tih poplava. Zapravo, očišćeno je i sanirano ono što je bilo prioritet u prvom naletu“, pojašnjava direktorica.
U ovoj zgradi ni prije prirodne katastrofe uslovi za rad sa korisnicima i čuvanje knjiga nisu bili zadovoljavajući. Vodena bujica dodatno je narušila njenu statiku. Konkretnih najava o početku građevinskih radova još nema što je bibliotekarka Tatjana Daničić ovako prokomentarisala:
„S obzirom na to šta se sve dogodilo i šta se događa poplavljenim građanima, to ide kao i sa svim ostalim ljudima – sporo. Nikom nije stalo do kulture, do običnog malog čovjeka. Nikome nije stalo. I to se vidi.“