Dnevnik za Radio Slobodna Evropa vodio Mladen Zadrima, glavni i odgovorni urednik Radio Cetinja
22. – 29.avgust 2009.g.
Prvi dan vikenda
Ustajem prije svitanja i vodim svog psa u redovnu setnju.Prolazim kroz Ivanova Korita ka padinama Lovcena okrenutim moru. Prolazeci pored mjesta gdje su se nedavno vise verbalno nego fizicki sukobile pristalice crnogorske i srpske crkve - upitah se da li se narodi definisu na vjerskoj ili jezickoj osnovi? I na jednoj i na drugoj, a, rekao bih, cesto ni na jednoj ni na drugoj.
Da li je vjerski razdor u Crnoj Gori i da li su mimoilazenja po pitanju jezika samo nas specifikum? Da li su istovremeno to temelji nacionalnog identiteta? Onda trazim primjere Holandija i Flandrija – jedan jezik dva naroda, protestanti i katolici.Austrija i Bavarska jedan jezik, jedna vjera – dvije drzave. Irska, Svajcarska, Katalonija. Ipak smo smo slicni evropskoj zajednici naroda.
Nedjelja je
Ustajem u tri sata kako bih “zoru prevario” i za mraka dospio na ceklinsko polje, dio basena Skadarskog jezera. Svice divan ljetni dan, na horizontu se pojavljuje jedva vidljiva krpica plavog neba koja se siri u simfoniji svjetlosti. Ljudi uglavnom prespavaju taj dio dana i nemaju pojma kako je ljepota u prvome redu a cesto i iskljucivo zavisna od svjetlosti. Uzivati u tome iziskuje poseban trening.
Sjenku na ovaj divan dan baca zebnja koja me obuzela zbog serije zemljotresa na jugu Crne Gore – iako se to desilo prije ravno trideset godina, jos pamtim strah i osjecanje nemoci koje me obuzelo 15.aprila 1979.g
Ponedjeljak
Susret sa prijateljem, basta bivseg Bugarskog poslanstva, sada Gradska kafana, naslonjena na dvor kralja Nikole prvog. Dvor nije reprezentativna gradjevina ali van svake sumnje ima veliki istorijski znacaj. Nedavno, ovo zdanje obojeno je u blijedu nijansu zelene boje sto je na gradjevini koja je dominirala dvorskim trgom u prepoznatljivoj kraljevskoj bordo boji, samo naglasilo njenu jednostavnost i gurnulo je u drugi plan. Objasnjenje da je dvor prvobitno bio tako obojen ne znaci mnogo. Zapravo ne znaci nista. Tom logikom bi, recimo, morao biti uklonjen i trijem ispred ulaza koji je kasnije dozidan. Sto bi onda ostalo od spomenika i jednog od temelja crnogorske istorije i kulture? Sada i danas, dvor kralja Nikole lebdi negdje izmedju asfalta ispred i suverenog neba iza njega.
Utorak
Jak bol u ledjima i vratu, kao posljedica voznje sa otvorenim prozorom, prikucao me je za krevet. Nakon par sati progutani ljekovi pocinju djelovati…Jutro provodim u virtuelnom svijetu ispred svog racunara vrsljajuci po fejsbuku iako u ovo doba dana nema puno prijatelja. Oni evropski su uglavnom na poslu ili odmoru,a oni preko okeana spavaju. Jedino je Mindugas, moj prijatelj iz Litvanije uvijek tu. Malo caskamo, pojasnjavam mu nesto o Crnoj Gori, on meni o Litvaniji – vidim da je dobro informisan. On mi je od mojih prijatelja iz inostranstva prvi nakon incidenta izmedju ekipe Vijesti i gradonacelnika Podgorice, zapanjen izmedju ostalog napisao: “Mladene ja sam mislio da je Crna Gora demokratska drzava”…nijesam mu jos odgovorio. Ponovo bol, pomijesan sa osjecanjem stida.
Srijeda
“Kad nesto obecas djeci, nemoj ih nikada slagati” – pamtim rijeci moje majke koja nije docekala da upozna svoja dva unuka. Drzim se tog pravila iako mi ponekada tesko pada. Ustali su prije mene i skupili svu opremu potrebnu za boravak na plazi…
Spustamo se do obale …nema guzve, djeca uzivaju, oko nas uglavnom Rusi - slusam ruski jezik i sjecam se koliko sam u petom osnovne preplakao da me upisu u odjeljenje engleskog jezika..S vojevremeno na ovoj istoj plazi kontakti sa atraktivnim strankinjama ostvarivani su na engleskom, francuskom, njemackom, danas ih ovdje nema, a Ruskinje su, koliko vidim, uvijek u pratnji narogusenih bacuski…Sjetih se naslova iz novina od prije neki dan: ruski investitori napustaju Crnu Goru, Rus zabranio pristup na ostrvo, Rskinja pokusala da podmiti policajca… pitam se sto bi bilo da je kojim slucajem obrnuto. Gdje i kako bi zavrsili crnogorski gradjani koji bi se tako ponasali?
Cetvrtak
Nakon dugogodisnje pause odlazim na ribarenje camcem oko ostrva Sv Nikola kod Budve. Iznenadjen sam brojem jahti ispred starog grada koji su bukvalno progutali citav prostor i zagradili i ono malo vidika sto je bilo. Pizana, mjesto gdje su se nekada skupljali ribari i gdje su se mjerili ulovi, sada je mjesto kuda se krecu neki sasvim drugi ljudi .. i onda se sjetih jedne price sa italijanske drzavne televizije…kada su stanovnici San Rema zdusno odbili mogucnost da se u starom portu napravi vez, marina za luksuzne jahte i camce…dobro sam upamtio jednog starca koji je za RAI kazao da je stari porat mjesto, dje se prodaje i kupuje riba, dje se krpe mreze i popravljaju camci…dje se sjedi u hladovini i igraju karte, dje se pricaju i prepricavaju zgode i nezgode… dje se zivi.
Uveliko je petak,
vracam se kuci u kasne sate i nakon raskoshi budvanske rivijere ulazim u osamu crnogorske prijestonice. Ulicna rasvjeta u centru grada ne radi, po ulicama se motaju izgladnjeli psi lutalice, iz nekog od obliznjih kafica tresti muzika iako je 4 sata. Umivam se iz kofe jer ce voda doci oko 6 sati i kroz prozor kupatila gledam pravo na rezidenciju predsjednika republike. Iako jos nije potpuno zavrsena, ta zgrada blijesti, dobro osvijetljena i kao da porucuje – strpite se cetinjani jos malo, docice i za vas bolja vremena… Ne mogu da se sjetim kada je predsjednik posljednji put bio tu…
Prvi dan vikenda
Ustajem prije svitanja i vodim svog psa u redovnu setnju.Prolazim kroz Ivanova Korita ka padinama Lovcena okrenutim moru. Prolazeci pored mjesta gdje su se nedavno vise verbalno nego fizicki sukobile pristalice crnogorske i srpske crkve - upitah se da li se narodi definisu na vjerskoj ili jezickoj osnovi? I na jednoj i na drugoj, a, rekao bih, cesto ni na jednoj ni na drugoj.
Da li je vjerski razdor u Crnoj Gori i da li su mimoilazenja po pitanju jezika samo nas specifikum? Da li su istovremeno to temelji nacionalnog identiteta? Onda trazim primjere Holandija i Flandrija – jedan jezik dva naroda, protestanti i katolici.Austrija i Bavarska jedan jezik, jedna vjera – dvije drzave. Irska, Svajcarska, Katalonija. Ipak smo smo slicni evropskoj zajednici naroda.
Nedjelja je
Ustajem u tri sata kako bih “zoru prevario” i za mraka dospio na ceklinsko polje, dio basena Skadarskog jezera. Svice divan ljetni dan, na horizontu se pojavljuje jedva vidljiva krpica plavog neba koja se siri u simfoniji svjetlosti. Ljudi uglavnom prespavaju taj dio dana i nemaju pojma kako je ljepota u prvome redu a cesto i iskljucivo zavisna od svjetlosti. Uzivati u tome iziskuje poseban trening.
Sjenku na ovaj divan dan baca zebnja koja me obuzela zbog serije zemljotresa na jugu Crne Gore – iako se to desilo prije ravno trideset godina, jos pamtim strah i osjecanje nemoci koje me obuzelo 15.aprila 1979.g
Ponedjeljak
Susret sa prijateljem, basta bivseg Bugarskog poslanstva, sada Gradska kafana, naslonjena na dvor kralja Nikole prvog. Dvor nije reprezentativna gradjevina ali van svake sumnje ima veliki istorijski znacaj. Nedavno, ovo zdanje obojeno je u blijedu nijansu zelene boje sto je na gradjevini koja je dominirala dvorskim trgom u prepoznatljivoj kraljevskoj bordo boji, samo naglasilo njenu jednostavnost i gurnulo je u drugi plan. Objasnjenje da je dvor prvobitno bio tako obojen ne znaci mnogo. Zapravo ne znaci nista. Tom logikom bi, recimo, morao biti uklonjen i trijem ispred ulaza koji je kasnije dozidan. Sto bi onda ostalo od spomenika i jednog od temelja crnogorske istorije i kulture? Sada i danas, dvor kralja Nikole lebdi negdje izmedju asfalta ispred i suverenog neba iza njega.
Utorak
Jak bol u ledjima i vratu, kao posljedica voznje sa otvorenim prozorom, prikucao me je za krevet. Nakon par sati progutani ljekovi pocinju djelovati…Jutro provodim u virtuelnom svijetu ispred svog racunara vrsljajuci po fejsbuku iako u ovo doba dana nema puno prijatelja. Oni evropski su uglavnom na poslu ili odmoru,a oni preko okeana spavaju. Jedino je Mindugas, moj prijatelj iz Litvanije uvijek tu. Malo caskamo, pojasnjavam mu nesto o Crnoj Gori, on meni o Litvaniji – vidim da je dobro informisan. On mi je od mojih prijatelja iz inostranstva prvi nakon incidenta izmedju ekipe Vijesti i gradonacelnika Podgorice, zapanjen izmedju ostalog napisao: “Mladene ja sam mislio da je Crna Gora demokratska drzava”…nijesam mu jos odgovorio. Ponovo bol, pomijesan sa osjecanjem stida.
Srijeda
“Kad nesto obecas djeci, nemoj ih nikada slagati” – pamtim rijeci moje majke koja nije docekala da upozna svoja dva unuka. Drzim se tog pravila iako mi ponekada tesko pada. Ustali su prije mene i skupili svu opremu potrebnu za boravak na plazi…
Spustamo se do obale …nema guzve, djeca uzivaju, oko nas uglavnom Rusi - slusam ruski jezik i sjecam se koliko sam u petom osnovne preplakao da me upisu u odjeljenje engleskog jezika..S vojevremeno na ovoj istoj plazi kontakti sa atraktivnim strankinjama ostvarivani su na engleskom, francuskom, njemackom, danas ih ovdje nema, a Ruskinje su, koliko vidim, uvijek u pratnji narogusenih bacuski…Sjetih se naslova iz novina od prije neki dan: ruski investitori napustaju Crnu Goru, Rus zabranio pristup na ostrvo, Rskinja pokusala da podmiti policajca… pitam se sto bi bilo da je kojim slucajem obrnuto. Gdje i kako bi zavrsili crnogorski gradjani koji bi se tako ponasali?
Cetvrtak
Nakon dugogodisnje pause odlazim na ribarenje camcem oko ostrva Sv Nikola kod Budve. Iznenadjen sam brojem jahti ispred starog grada koji su bukvalno progutali citav prostor i zagradili i ono malo vidika sto je bilo. Pizana, mjesto gdje su se nekada skupljali ribari i gdje su se mjerili ulovi, sada je mjesto kuda se krecu neki sasvim drugi ljudi .. i onda se sjetih jedne price sa italijanske drzavne televizije…kada su stanovnici San Rema zdusno odbili mogucnost da se u starom portu napravi vez, marina za luksuzne jahte i camce…dobro sam upamtio jednog starca koji je za RAI kazao da je stari porat mjesto, dje se prodaje i kupuje riba, dje se krpe mreze i popravljaju camci…dje se sjedi u hladovini i igraju karte, dje se pricaju i prepricavaju zgode i nezgode… dje se zivi.
Uveliko je petak,
vracam se kuci u kasne sate i nakon raskoshi budvanske rivijere ulazim u osamu crnogorske prijestonice. Ulicna rasvjeta u centru grada ne radi, po ulicama se motaju izgladnjeli psi lutalice, iz nekog od obliznjih kafica tresti muzika iako je 4 sata. Umivam se iz kofe jer ce voda doci oko 6 sati i kroz prozor kupatila gledam pravo na rezidenciju predsjednika republike. Iako jos nije potpuno zavrsena, ta zgrada blijesti, dobro osvijetljena i kao da porucuje – strpite se cetinjani jos malo, docice i za vas bolja vremena… Ne mogu da se sjetim kada je predsjednik posljednji put bio tu…