Vahid Duraković, dramski pisac iz Bugojna i direktor Kulturno-sportskog centra u tom bosanskohercegovačkom gradiću. Voditelj je amaterskog pozorišta "Fedra" iz Bugojna. Predstavom "Igra istine" pozorište gostuje u Pragu 10. i 11. novembra, u organizaciji Udruženja građana "Lastavica". Dnevnik je počeo pisati u Bugojnu, a završio u Pragu.
Subota, 3. novembar
Mrzim šoping. Obećao sam ženi, djeci; što se mora, mora. Minela, najstarija kćer, i Meri, srednja kćer po starosti, kevću jedna na drugu. Uporno, istrajno, nesnošljivo, ni sam ne znam znam koliko puta sam slušao istu prepirku u posljednje dvije-tri godine. Opet zbog garderobe. Alma, supruga, uzaludno pokušava da bude visoki predstavnik.
Žao mi Alme, troši živce bespotrebno.
Za razliku od Incka, koji također uzaludno pokušava da bude visoki predstavnik, on ne troši svoje živce, ali zarađuje masno na našoj muci.
Berina, najmlađa, se smihulji i romori nerazumne riječi, ali upormo rukom pokazuje prema čokoladi na frižideru.
Neki dan sam, pisajući novi dramski tekst, pokušavao da smislim neki novi naziv za tržni centar: haletina snova, pohlepni gutač života, kapitalistički stroj za uništavanje smisla... , nijedan nije zadovoljio, odustao sam. Odustao sam i od borbe protiv tržnog centra, stvarno je lijepo kad sebi čovjek kupi nešto novo.
Naravno, pored planiranog, kupilo se još svakakvih kindžurija i džidža. Srećom, kartica može podnijeti još minusa.
Naveče, po ko zna koji put, gledam film "Lepota poroka" Živka Nikolića. Odličan film. Uživam u gledanju Mire Furlan, sjajna glumica, a i njeno tijelo mami oči.
Nedjelja, 4. novembar
Odmaram. Čitam, priče Darija Džamonje. To je jedna od rijetkih knjiga koje mogu da čitam i kad mi se ne čita. Nerviraju me te rijeke pive i potoci alkohola koji teku po listovima Darijovih priča, cijede se sa njegovih usana, kapaju po listovima, ali njegove rečnice su slatke kao pivo, ne mogu da odolim.
Ponedjeljak, 5. novembar
Posao. Administrativne obaveze. Para nema. Dužni smo (Kulturno sportski centar Bugojno) oko 20.000 KM za troškove 40. Festivala FEDRA BiH i 20. Susreta pozorišta lutaka BiH. Nama je država, na osnovu odluka koje su donijela razna ministarstva, dužna 25.000 KM. Uplatit će, kažu službenici, ali kad, to ni ministri ne znaju. Ništa novo, oni ionako nikad ništa ne znaju. Možda kad im uplati nekakav MMF, kaže sekretarica.
U večernjim satima proba za predstavu "lgra stine". Zadnji put je igrana u Goraždu prije tri mjeseca na 'Festivalu prijateljstva'. Tekst je još ulvijek u glavama glumaca. Zapinju na uobičajnim mjestima, gdje su uvijek zapinjali. Vjerovatno je do mene, odnosno do nelogičnih replika. U predstavi igraju: Ermina Musić, profesorica matematike; Jasmina Mlaćo, stomatolog; Samir Nahić, diplomirani pravnik; Suad Velagić, profesor sociologije; Jusuf Hozić Caci, carinski špediter; Sanel Ugarak, administrativni radnik (sekretarica kod naroda). Tehnika: Senad Imamović, Struja, električar Edin Ćatić Bato, kinooperater.
Ako je pozorište život, onda smo mi jedno od najživotnijih pozorišita u regiji.
Utorak, 6. novembar
Magleno more je potopilo Skopaljsku dolinu. Zaranjam u limenoj kutiji na četiri točka. Zvučna kulisa: " ...dogušuju govnima, al se ipak pliva ... perspektiva, perspektiva, svima nam je svima, siva perspektiva ... " S.A.R.S. "Perspektiva".
Dnevne novine, ništa novo. Kancelarija, pregled pošte, stigao izvod iz banke, ima nešto love. Potpisujem nalog za isplatu toplog obroka. Inače, u Bosni mnogi žive od toplog obroka jer im je plata uglavnorn rata za kredit. Mada mnogi nemaju ni plate, ali zato svi imaju kredit.
Sastanak sa Bakirom Abdagićem. Prihvatam prijedlog da u organizaciji KSC Bugojno realizujemo "Radionicu kreativnog pisanja -poezija". Sve detalje dogovaramo vrlo brzo. Bakir hoće da bude koristan, i sebi, i djeci, ne razmišlja o novcu. Kad je tako, lahko ćemo naći i novace da bi radionice bile besplatne za djecu.
Predlažem da se u Americi, ali i u Bosni, jer je glas na nedavno održanim izborima u Bosni koštao "cvanciku", zovu "berza glasova".
Srijeda, 7. novembar
Čitam tekst Nedžada Milanovića "Cvancika" na lokalnom internet portalu bug.ba. Internet jeste moderna bolest,ali može biti i šansa za rješavanje mnogih problema. U manjim gradovima, bosanskim provincijama, nema lokalnih novina, nema privatnih radio stanica, tv stanica, odnosno građani nemaju skoro nikakvu mogućnost da javno reaguju na određene probleme lokalne zajednice. Sve lokalne radio i tv stanice u u velikoj mjeri ovise o lokalnim političkim moćnicima tako da te medijske kuće, prije svega, služe za afirmaciju vladajućih struktura, a vrlo malo (možemo reći i nimalo) samim građanima. Zato tekst Nedžada Milanovića doživljavam kao osvježenje u učmaloj medijskoj javnosti u Bugojnu i nadam se da će i drugi građani na taj način sve više javno ukazivati na probleme lokalne zajednice i tražiti konkretne akcije od aktualne vlasti. Za takve akcije i postojeći Ustav BiH je dobar.
Naveče predstava "lgra istine" u Kulturno sportskom centru Bugojno. Zadnja proba pred gostovanje u Pragu. Glumci su malo više zaronili u tekst za razliku od proteklih igranja, možda predstava profunkcioniše u svim segmentima. Nadam se da će se gledaocima u Pragu svidjeti, oni su željni naših tema, teže će primjetiti nedostatke u tekstu i igri glumaca.
Četvrtak, 8. novembar
Kod nas u Bugojnu ima jedna stara narodna izreka: "Teško je biti direktor, ali još teže ne biti”. Sjedim čitav dan u kancelariji, čatam, surfam...
Zadnje pripreme za put u Prag. U Prag idemo na poziv Udruženja građana "Lastavica". Vrlo interesantno i kreativno udruženje građana sa prostora bivše Jugoslavije. Osnovano je u Pragu 2009 godine. Na svojoj internet stranici su napisali:
"Cilj nam je: -Zaštita, očuvanje i aktivno širenje kulture zemalja bivše Jugoslavije u Češkoj Republici i obrnuto. Lastavica je ponosna na svoje porijeklo, ali istovremeno poštuje sve države nastale raspadom Jugoslavije."
Pošto smo i prošle godine gostovali u Pragu kod "Lastavice", radujemo se novom susretu sa dragim ljudima. I mi smo ponosni što po drugi put igramo predstavu na poziv "Lastavice" i što ćemo na taj način doprinjeti afirmaciji kulture iz BiH u Pragu.
Kombi je spreman, jest da je dedo (godina proizvodnje 1991.), ali mi još uvijek vjerujemo u njega. Skontali smo da nema šta da mu se pokvari, jer on nema ni klime, ni elektronskih podizača, ni elektronskih spuštača ... on nema ništa sem motora, mjenjača, sjedišta i točkova. Tješimo se.
U svakom slučaju, biće to egzotično putovanje u Evropu.
Naveče, u devet sati, sjedamo, Dedo je upalio, točkovi se okreću, osmjesi glumaca su tu, muzika podiže atmosferu, nek nam je Bog na pomoći. Kotrljamo se dolinom Vrbasa, prolazimo Vakuf, Jajce, Banja Luku ...
Petak, 9. novembar
Iz Bosne izlazimo u 0,00 sati. Tokom noći prolazimo kroz Hrvatsku i Sloveniju. Dedo napreduje. Jest da nas i šleperi pretiču, ali veselo društvo nigdje ne žuri.
Prvi zraci svjetlosti nas zatiču u Austriji. Interesantno, svje je isto kao kod nas, samo što nema kesa i flaša pored ceste, nema nezasijane zemlje i nema neuređenih fasada.
Dolazimo do hotela u Pragu. Gospođa iz male kutije zna svoj posao.
Smještamo se. Domaćini, Jasenka, Mirko, Edo…..su već tu i žele nam dobrodošlicu.
Subota, 3. novembar
Mrzim šoping. Obećao sam ženi, djeci; što se mora, mora. Minela, najstarija kćer, i Meri, srednja kćer po starosti, kevću jedna na drugu. Uporno, istrajno, nesnošljivo, ni sam ne znam znam koliko puta sam slušao istu prepirku u posljednje dvije-tri godine. Opet zbog garderobe. Alma, supruga, uzaludno pokušava da bude visoki predstavnik.
Žao mi Alme, troši živce bespotrebno.
Za razliku od Incka, koji također uzaludno pokušava da bude visoki predstavnik, on ne troši svoje živce, ali zarađuje masno na našoj muci.
Berina, najmlađa, se smihulji i romori nerazumne riječi, ali upormo rukom pokazuje prema čokoladi na frižideru.
Neki dan sam, pisajući novi dramski tekst, pokušavao da smislim neki novi naziv za tržni centar: haletina snova, pohlepni gutač života, kapitalistički stroj za uništavanje smisla... , nijedan nije zadovoljio, odustao sam. Odustao sam i od borbe protiv tržnog centra, stvarno je lijepo kad sebi čovjek kupi nešto novo.
Naravno, pored planiranog, kupilo se još svakakvih kindžurija i džidža. Srećom, kartica može podnijeti još minusa.
Naveče, po ko zna koji put, gledam film "Lepota poroka" Živka Nikolića. Odličan film. Uživam u gledanju Mire Furlan, sjajna glumica, a i njeno tijelo mami oči.
Nedjelja, 4. novembar
Odmaram. Čitam, priče Darija Džamonje. To je jedna od rijetkih knjiga koje mogu da čitam i kad mi se ne čita. Nerviraju me te rijeke pive i potoci alkohola koji teku po listovima Darijovih priča, cijede se sa njegovih usana, kapaju po listovima, ali njegove rečnice su slatke kao pivo, ne mogu da odolim.
Ponedjeljak, 5. novembar
Posao. Administrativne obaveze. Para nema. Dužni smo (Kulturno sportski centar Bugojno) oko 20.000 KM za troškove 40. Festivala FEDRA BiH i 20. Susreta pozorišta lutaka BiH. Nama je država, na osnovu odluka koje su donijela razna ministarstva, dužna 25.000 KM. Uplatit će, kažu službenici, ali kad, to ni ministri ne znaju. Ništa novo, oni ionako nikad ništa ne znaju. Možda kad im uplati nekakav MMF, kaže sekretarica.
U večernjim satima proba za predstavu "lgra stine". Zadnji put je igrana u Goraždu prije tri mjeseca na 'Festivalu prijateljstva'. Tekst je još ulvijek u glavama glumaca. Zapinju na uobičajnim mjestima, gdje su uvijek zapinjali. Vjerovatno je do mene, odnosno do nelogičnih replika. U predstavi igraju: Ermina Musić, profesorica matematike; Jasmina Mlaćo, stomatolog; Samir Nahić, diplomirani pravnik; Suad Velagić, profesor sociologije; Jusuf Hozić Caci, carinski špediter; Sanel Ugarak, administrativni radnik (sekretarica kod naroda). Tehnika: Senad Imamović, Struja, električar Edin Ćatić Bato, kinooperater.
Ako je pozorište život, onda smo mi jedno od najživotnijih pozorišita u regiji.
Utorak, 6. novembar
Magleno more je potopilo Skopaljsku dolinu. Zaranjam u limenoj kutiji na četiri točka. Zvučna kulisa: " ...dogušuju govnima, al se ipak pliva ... perspektiva, perspektiva, svima nam je svima, siva perspektiva ... " S.A.R.S. "Perspektiva".
Dnevne novine, ništa novo. Kancelarija, pregled pošte, stigao izvod iz banke, ima nešto love. Potpisujem nalog za isplatu toplog obroka. Inače, u Bosni mnogi žive od toplog obroka jer im je plata uglavnorn rata za kredit. Mada mnogi nemaju ni plate, ali zato svi imaju kredit.
Sastanak sa Bakirom Abdagićem. Prihvatam prijedlog da u organizaciji KSC Bugojno realizujemo "Radionicu kreativnog pisanja -poezija". Sve detalje dogovaramo vrlo brzo. Bakir hoće da bude koristan, i sebi, i djeci, ne razmišlja o novcu. Kad je tako, lahko ćemo naći i novace da bi radionice bile besplatne za djecu.
Ilustracija
Svi portali u traganju za prvim rezultatima izbora u Americi. U prvih nekoliko sekundi rezultat neriješen. Obama i Romni dobili isti broj glasova - pet. U predizboroj kampanji, Obama i Romni potrošili više od dvije milijarde dolara. Mašala! Naravno, novac su im donirale multinacionalne kompanije koje će nakon izbora svoje usluge naplatiti sa kamatom. Toliko o modernoj demokratiji.Predlažem da se u Americi, ali i u Bosni, jer je glas na nedavno održanim izborima u Bosni koštao "cvanciku", zovu "berza glasova".
Srijeda, 7. novembar
Čitam tekst Nedžada Milanovića "Cvancika" na lokalnom internet portalu bug.ba. Internet jeste moderna bolest,ali može biti i šansa za rješavanje mnogih problema. U manjim gradovima, bosanskim provincijama, nema lokalnih novina, nema privatnih radio stanica, tv stanica, odnosno građani nemaju skoro nikakvu mogućnost da javno reaguju na određene probleme lokalne zajednice. Sve lokalne radio i tv stanice u u velikoj mjeri ovise o lokalnim političkim moćnicima tako da te medijske kuće, prije svega, služe za afirmaciju vladajućih struktura, a vrlo malo (možemo reći i nimalo) samim građanima. Zato tekst Nedžada Milanovića doživljavam kao osvježenje u učmaloj medijskoj javnosti u Bugojnu i nadam se da će i drugi građani na taj način sve više javno ukazivati na probleme lokalne zajednice i tražiti konkretne akcije od aktualne vlasti. Za takve akcije i postojeći Ustav BiH je dobar.
Naveče predstava "lgra istine" u Kulturno sportskom centru Bugojno. Zadnja proba pred gostovanje u Pragu. Glumci su malo više zaronili u tekst za razliku od proteklih igranja, možda predstava profunkcioniše u svim segmentima. Nadam se da će se gledaocima u Pragu svidjeti, oni su željni naših tema, teže će primjetiti nedostatke u tekstu i igri glumaca.
Četvrtak, 8. novembar
Kod nas u Bugojnu ima jedna stara narodna izreka: "Teško je biti direktor, ali još teže ne biti”. Sjedim čitav dan u kancelariji, čatam, surfam...
Zadnje pripreme za put u Prag. U Prag idemo na poziv Udruženja građana "Lastavica". Vrlo interesantno i kreativno udruženje građana sa prostora bivše Jugoslavije. Osnovano je u Pragu 2009 godine. Na svojoj internet stranici su napisali:
"Cilj nam je: -Zaštita, očuvanje i aktivno širenje kulture zemalja bivše Jugoslavije u Češkoj Republici i obrnuto. Lastavica je ponosna na svoje porijeklo, ali istovremeno poštuje sve države nastale raspadom Jugoslavije."
Pošto smo i prošle godine gostovali u Pragu kod "Lastavice", radujemo se novom susretu sa dragim ljudima. I mi smo ponosni što po drugi put igramo predstavu na poziv "Lastavice" i što ćemo na taj način doprinjeti afirmaciji kulture iz BiH u Pragu.
Kombi je spreman, jest da je dedo (godina proizvodnje 1991.), ali mi još uvijek vjerujemo u njega. Skontali smo da nema šta da mu se pokvari, jer on nema ni klime, ni elektronskih podizača, ni elektronskih spuštača ... on nema ništa sem motora, mjenjača, sjedišta i točkova. Tješimo se.
U svakom slučaju, biće to egzotično putovanje u Evropu.
Naveče, u devet sati, sjedamo, Dedo je upalio, točkovi se okreću, osmjesi glumaca su tu, muzika podiže atmosferu, nek nam je Bog na pomoći. Kotrljamo se dolinom Vrbasa, prolazimo Vakuf, Jajce, Banja Luku ...
Petak, 9. novembar
Iz Bosne izlazimo u 0,00 sati. Tokom noći prolazimo kroz Hrvatsku i Sloveniju. Dedo napreduje. Jest da nas i šleperi pretiču, ali veselo društvo nigdje ne žuri.
Prvi zraci svjetlosti nas zatiču u Austriji. Interesantno, svje je isto kao kod nas, samo što nema kesa i flaša pored ceste, nema nezasijane zemlje i nema neuređenih fasada.
Dolazimo do hotela u Pragu. Gospođa iz male kutije zna svoj posao.
Smještamo se. Domaćini, Jasenka, Mirko, Edo…..su već tu i žele nam dobrodošlicu.