"Svi problemi čovječanstva proizilaze iz čovjekove nesposobnosti da mirno sjedi u sobi sam." Blez Paskal
Podgoričanin Srđan Vukčević je trener za izvršne direktore i vlasnik kompanije “Blue Coach” koja se bavi obukom, edukacijom i psihološkim procjenama. “Blue Coach” je autorizovani globalni distributer Hogan Assessment Systems alata za procjenu ličnosti. Kreirao je i program za izgradnju karaktera, socijalnih i emocionalnih vještina kod djece koji postoji već četiri godine i kroz koji je prošlo preko 300 djece uzrasta od pet do 13 godina.
Subota 4. jun
Ponekad čovjek nije svjestan da se sve što mu treba u stvari nalazi tu pred njim. Svaki put kada svoju energiju usmjerim na svoju djecu osjećam svrhu svog života na jedan poseban način. Ovo subotnje prijepodne provodim sa djecom.
Drugi dio dana bio je posvećen mojim partnerima u poslu. Interakcija sa njima je zadovoljila i moju i njihovu potrebu za povezanošću. Razmijenili smo mišljenja o istrajnosti, malim sitnim stvarima koje radimo svakog dana.
Vrijednost i povjerenje su nam bile odrednice i svi smo zadovoljno otišli svojim kućama.
Nedjelja 5. jun
Nedjelja je obično dan za odmor pa smo porodično prošetali do našeg primorja, do Rafailovića. Rafailovići su malo ribarsko mjesto blizu Budve. Za njega me veže puno uspomena. Svaki put kada pogledam bečićku plažu, dugu oko dva kilometra, sjetim se kako me je otac učio vrijednosti novca – tu sam prodavajući kuvani kukuruz sa nekih 10 godina prvi put zaradio novac sopstvenim radom i shvatio šta znači rad i oslanjanje na sebe. Kada sam napunio 18 godina shvatio sam na istoj plaži šta znači oslanjati se i na druge jer sam sada imao svoju organizaciju koja se bavi prodajom.
Razgovaram sa prijateljem iz djetinjstva i obojica vrtimo filmove iz naše zajedničke prošlosti. Svoju sposobnost da danas vodim uspješan biznis dugujem svom ocu, ali i ovom hrabrom prijatelju sa Cetinja sa kojim sam provodio ljeta u Rafailovićima. Od njega sam naučio da je život drugačiji od knjiga i da ono što piše u knjigama provučem kroz realnost i život, da se odvažim.
Sezona još nije počela i osjeća se nervoza u glasu komšija sa kojima razgovaram. Svi zaključuju da nije samo zbog lošeg vremena. Nervira ih to što se stalno u javnosti podižu nerealna očekivanja oko broja gostiju. Oni žive od turizma i direktno su na “pijaci” i razumijem ih. Mislim da bi političari trebalo da više momenata dijele sa ljudima koji su na tržištu da bi ih razumjeli. Sve je lakše kada komuniciramo.
Ponedjeljak 6. jun
Moja djeca rastu i hvatam sebe kako razmišljam o tome šta im prenosim verbalno, neverbalno, ponašanjem, djelima.
Učim ih da čitaju stvarnost. Dajem im vrijeme koje zaslužuju. Moje prisustvo u njihovim životima je jako važno.
Popodne je rezervisano za programe edukacije koje vodim. Jedan od učesnika mi kaže: “Srđane, potpuno ste drugačiji čovjek kad se smijete."
Momenat svjesnosti: “Hvala.” I osmijeh od uva do uva.
Utorak 7. jun
Radna jutra volim da počnem sa jutarnjom kafom u svom omiljenom restoranu. Stigle su mi knjige koje sam naručio preko Amazona i vidim da me svi gledaju čudno kroz svoje sunčane naočare. Kao da mi kažu: “Ipak je ovo vrijeme za uživanje na suncu.”
Prilazi mi Marko (momak koji radi u restoranu) i kaže:
- Srđane, opet knjige!
- Da, Marko. Da li bi ti uložio novac u nekog ko kupuje i čita knjige?
- Bih, bih, bih!
- Hvala Marko.
Srijeda, 8. jun
Počinjem dan sa jogom. Joga je zdrava i dio je šireg koncepta dubokog promišljanja. Primijetio sam da mi joga pomaže da budem svjestan svog tijela. Vidim da su i ljudi koji idu na jogu srećniji i zadovoljniji sobom. Svima nam je potrebno da se njegujemo i vodimo računa o svom tijelu. Način na koji držimo tijelo utiče na to kako razmišljamo i obrnuto.
Volim da meditiram. Obično meditiram jednom dnevno oko 30 minuta. To je moje vrijeme. To je vrijeme da jednostavno ne radim ništa već da samo postojim, budem.
Popodne je rezervisano za redovne programe obuke koje vodim. Novi ljudi, nove ideje i uvijek isti izazovi. Svi smo jedni drugima i put i prepreka. Pomažem i sebi i drugima da stvorimo puteve i uklonimo prepreke.
Četvrtak, 9. jun
Jutarnji trening i meditacija. Spreman sam za nove izazove.
Kafa sa starim poznanikom na koju se dugo čekalo. Lijepa razmjena mišljenja.
Planiram svoje sljedeće akcije i jedna od njih je organizacija prodaje limunade za djecu koja pohađaju naš program edukacije za najmlađe. Mnogo mi energije daju ta djeca. Vidim ih kako rastu i razvijaju se. Gledam njihove roditelje i shvatam kako svi imamo istu brigu i nadu za svoju djecu. Niko se nije rodio kao roditelj, to se postaje i to se uči. Isto je i sa djecom, djeca nikada nisu bila odrasla da bi nešto znala i zato uče kroz iskustvo.
“Izvini tata ali ja prvi put ovo sada radim.” Osuđivanje sebe oko toga da li smo nešto pogriješili kao roditelji nema svrhu. Sve se može popraviti ako su nam ispravni ciljevi za svoju djecu na umu. Često im kažem da kada god imaju dilemu kako da reaguju prema svojoj djeci postave sebi jedno pitanje: “Da li je važnije da moje dijete ima sve petice ili da je mentalno zdravo da može da živi svoj život a ne naš?”
Petak, 10. jun
Vesna mi šalje poruku: “Volim te.”
Sa njom sam stvorio i porodicu i firmu i znam koliko mi je važna njena podrška u svemu što radim.
Ne volim da analiziram događaje na koje nemam uticaj. Volim da se bavim momentima na koje mogu da utičem i da ih mijenjam na bolje. Život su momenti, naši momenti, naš kosmos.