Ovotjedni dnevnik je pisala zagrebačka novinarka Snježana Mlinarević.
"Profesionalni put vezan mi je uz Večernji list iz kojega odlazim nakon 'smjene' generacija. Nekoliko godina nakon toga radim neke komercijalne projekte, a onda opet krećem 'nastupati'. Zajedno s kolegicama pokrećem portal onenastupaju.hr vezan uz našu udrugu Žene 50 plus ili u društvu generacije žena gotovo otpisanih. Pa neće ići... ako je jedna sama i krhka, naš je moto – zajedno možemo sve!"
Subota, 22. travnja
Očekivano mučno danas oko Jasenovca. Dok se god kočoperi ploča s natpisom HOS-a (Hrvatske obrambene snage), "Za dom spremni", par koraka od memorijala, ne sluti na dobro. Podijelila se kolona sjećanja u tri, ni jedna neće s drugom ili trećom. Razmišljam što ima nejasno u pristupu o ustaškom mučilištu i epskoj golgoti desetaka tisuća nedužnih?
Možda ima za HOS, ali što za služebnu politiku koja nije u stanju usred bijela dana odmah nakon što je postavljena, maknuti ploču kojoj nije mjesto tu gdje su je nasadili. Možda nije u direktnoj vezi s temom, ali i jest na neki način.
Čitam "Bad Samaritans", poznato djelo čuvenog južno-korejskog ekonomista Ha-Joon Changa, svjetski poznatog autora po knjizi "23 stvari koje vam nisu rekli o kapitalizmu". Opisujući korejsko ekonomsko čudo pamti tu opsesivnost stanovništva za napretkom. Kaže, rodio se 1963. u siromašnoj i tužnoj zemlji, a barem već desetljeće unazad živi u svjetskom tehnološkm divu od države.
"Mučno oko Jasenovca" (na fotografiji: spomen-ploča HOS-a, Jasenovac)
Dakle, osim svih mjera za razvoj jedne zemlje potreban je i taj dobar osjećaj kao i za sve drugo. I Hrvatska je opsesivna, ali u podjelama, nikako da pretrči taj put od '45 do danas. A kamoli da se ujedini na ciljevima napretka, pa ako nešto ne želite, nikada se neće ni dogoditi.
Nedjelja, 23. travnja
Nedjelja je dan za brzu jutarnju izmjenu onoga što ćemo raditi u tjednu ispred nas. Zove me Ankica Mamić. Zajedno smo ona i ja s Mladenkom Šarić i Jelenom Skorup osnovale udrugu Žene 50 plus. Pršti rano od ideja koje mogu i nemogu pohvatati, ali baš smo uz sve ostalo, dobro zapele na razvijanju projekta koji se vrti oko žena koje više nisu ni mlade, ni blistavo lijepe, obično ni dobro zaposlene. Ili su same ili su izgubile posao, stižu kasni razvodi, djeca odlaze... A život nije stao i zašto bi.
Pokušavamo povezati tu "ugroženu vrstu", kako smo je nazvali, ne bez razloga. Pokrenule smo portal onenastupaju.hr kako bi naš rad bio vidljiv i dostupan što većem broju žena i svih zainteresiranih. Pitaju nas: "Jel' vi ono kao redovnice nastupaju", ali ako je možda i parafraza filmskih redovnica pokušali smo reći da su zrele žene tu, nikuda nisu otišle i ne dolaze niotkuda.
Sada samo žele to naglasiti i reći – tu smo da bi smo pokazale što znamo i pomogle jedna drugoj. Ankica zna reći, dečki se uz pivo ili na utakmici lako dogovore i umreže, a žene nemaju takvih grupnih prilika. Zato smo se okrenuli društvu, insitucijama, tvrtkama, svima – dajte priliku ženama iznad 50 godina, nemojte ih otpisivati, a da ih ni ne vidite, ni čujete što imaju za reći.
Ponedjeljak, 24. travnja
Počela sam i ja mućkati smoothie, pomalo perući vlastitu savjest jer jedva čekam jutarnju kavu i cigaretu. Moja kćer Otilija me osupnu riječima: "Previše stavljaš jabuka, a to je kao da jedeš čokoladu". "Kako sada to?" "Pa voće je zdravo, što više to bolje." "A ne, nije, umjesto da pojedeš jabuku koja je dovoljna za jedan dan, ti kroz smoothie gubiš najvažnije od jabuke, vlakna, a unosiš šećer. Tijelo ne razlikuje šećer od čokolade ili jabuke."
Oooops, možda mala ima pravo. Ok, dakle samo jabuka. Nisam samo ja odustala, moja prijateljica mi se danas javlja s neobičnom dilemom. Kaže, ne znam ima li smisla voditi ekstremno zdrav život. Ne jedem, ne sunčam se, ne pijem ništa gazirano, "bio bio" su mi jedine trgovine, planinarim kada se drugi kupaju, vježbam sumanuto i plaćam osobnog trenera. I za što sve to, da doguraš do 90. i onda postaješ tek problem sebi i drugima. Zadnja od koje bih očekivala ovakve opservacije.
Na radiju slušam još jedan korak nazad, odustaše fantomski koncesionari za bolsku plažu Zlatni rat. Afera o tome tko će iznajmljivati ležaljke na plaži trese zemlju tjedan dana. Pade i župan Ževrnja u čijoj su nadležnosti koncesije. Ali večer je već bolja, ne odustaje Oliver Frljić. Veliki "ljubititelji" teatra i čudoređa dođoše mu prijetiti u splitsko kazalište, a on izaziva sve jače, udara žestoko tamo gdje se drugi ne usude. I ne misli odustati. I ne treba.
"Afera o tome tko će iznajmljivati ležaljke na plaži trese zemlju." (na fotografiji: Zlatni rat)
Utorak, 25. travnja
Triler Agrokor trešti svakoga dana, ali danas baš jako. Svi traže njegovu ostavku i gotovo mi dođe žao gledati ministra Zdravka Marića kako se koprca u aferi. Ne može šutjeti, a ne može ni govoriti, ali ni to nije najgore.
Ministar financija, najpozvaniji na temu, gurnut je u stranu kao da nadzire agenciju za ekologiju. Radio je u Agrokoru, sve je znao, došao je u vladu da ga spasi – stav je javnosti. I nikoga više ne zanima što on ima za reći. I koje li ironije, državna blagajna nikad nije imala manju rupu a ministar financija pred odlaskom. Baš peh za premijera Andreja Plenkovića. Od toliko osporavanih ministara kud baš da mu Marić mora prvi otići. Ali zato se okuražila Hrvatska narodna banka. Napadana sa svih strana i izbanalizirana kao velika mjenjačnica, odlučila je krenuti u ofanzivu.
Žestoki PR okreće tezu o neaktivnoj centralnoj banci kojoj sve izmiče ispod radara u budnog čuvara nacionalne financijske sigurnosti. Da nisu Boris Vujčić, guverner Hrvatske narodne banke (HNB), i viceguverner HNB-a Damir Odak prokazali Agrokorov bonitet, pa zakočili domaće banke da ga jače kreditiraju kakav bi tek kaos nastao.
Zato je Ivica Todorić išao u banke vani po kredite uz kamatu od 10 posto, a one slale Lidl i Kaufland da se šire po Hrvatskoj s kamatom od jedan posto. Odličan posao za domaće gospodarstvo viceguvernera Damira Odaka koji se titulira kao čovijek koji je zaustavio Todorića. Ostane li onih 10 posto – imat će on još mnoge zaustavljati!
"Triler Agrokor trešti svakoga dana." (na fotografiji: Sjedište Agrokora)
Srijeda, 26, travnja
BDP vam raste i rast će i dalje poručuju nam danas financijaši iz bijelog svijeta. Ako je i istina, koje su se to kockice posložile i kako da od toga famoznog BDP-a osjetimo ugodu na vlastitoj koži?.
Upravo objavljene ankete o rastu pesimizma stanovništva govore – ništa od toga za sada. Upravo suprotno, nacija je u grozničavom strahu od novoga poreza za nekretnine. Udruga lipa pokrenula je internetsku peticiju, treba li reći da je samo naljeniji i oni bez interneta neće potpisati.
Porezni harač se obrušava na stanovništvo koje još jedino ima ponešto nekretnina i u njima vidi jedino čvrsto egzistencijalno uporište. E, tu bi moglo prekipjeti ovom narodu. Poslovi su mu nesigurni, nema ih, ako ima loše su plaćeni, dodatni porezi koje ne mogu plaćati odnijet će na bubanj i nekretnine.
Tu kod Hrvata nastupa zadnja linija obrane jer pada zadnji stup sigurnosti. Zato i masovno potpisuju peticiju protiv poreza predviđenog iduće godine. Ne znam imam li razloga za optimizam, ali mislim da ovaj potez ipak neće proći.
Četvrtak, 27. travnja
Danas šok u Vladi. Plenković smjenjuje tri MOST-ova ministra, umjesto ministra Zdravka Marića kojeg Most ne podržava i u Saboru je namjeravao glasati protiv. Kažu upućeniji izvori da je Plenković cijeli prošli tjedan sastavljao novu većinu, pa koliko god šokantno izgledalo danas, raspad koalicije Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) i MOST-a je, zapravo, raspad jednog lošeg političkog partnerstva.
Što dalje, mogući novi izbori, treći u dvije godine već su postali naporni svima. Ne bi ni političari opet na provjeru pa se očekuje da HDZ s nekoliko malih stranaka s jednim ili dva zastupnika i predstavnika manjima skroji novu većinu i novu Vladu. No u sjeni toga ostaje pitanje, zašto Plenković u hodu ne mijenja sam svoje, kako je Zoran Milanović danas poentirao, oštećene ministre. Ili će tek sada temeljito počistiti sve što je do sada trebao, kada se riješio MOST-a i njegovih političkih pritisaka i ucjena. Ili će na kraju i sam otići.
"Zašto Plenković u hodu ne mijenja sam svoje" (na fotografiji: Andrej Plenković)
Danas sve izgleda moguće. Slom Agrokora, ipak, slomio je i vladu, što su mnogi i procijenili kao neizbježan tijek događaja. A lomit će i dalje, treba preživjeti toliki tresak, jer je nezamislivo puno ljudi vezano uz Agrokor i uz posljedice njegova pada. Pa i onih koji su naizgled daleko od svega i misle da to nije 'njihov rat'.
Petak, 28. travnja
It's Friday, vrište društvene mreže uvijek iznova petkom. Gotovo osjetim taj uzvik veselja što je kraj radnom tjednu i sjetim se sebe u mlađim danima. Dugo nisam voljela vikende, nekako su mi značili nasilan prekid aktivnosti, a to nisam htjela. U novinarstvu dan živite u raznim oblicima, radite, razgovarate s ljudima, ručate s kolegama, žurite, pobirete kazne za parkiranje, odlazite na kavu ili poslije svega u provod.
Bude svega, ali nikad dosadno. I što će mi onda vikendi kada radni dani traju dugo, a nisu lišeni ni rada ni zabave ni dinamike. Poslije se to promijenilo, odmor od svega je bitan, ima u životu i nekih drugih stvari osim redakcije, zauzetosti društvenim temama, dobrih diskusija, dobrih tekstova.....Poslije, u nekim pametnijim godinama okrećem se vikendima u prirodi kao terapij. Skoro kao i Amerikanci koji razviše pokret "izbjegavanje tehnologije", odlascima u divljine prirode.
Već na početku dana, osjećam da tako neće biti ovoga vikenda. Neće ni vrijeme biti baš proljetno,a bit će i vruć društveni vikend u Zagrebu. Opet smo na početku, slaže se nova vlada, tko bi propustio ne biti u toku sa svim kombinacijama i intrigama koje će se izroditi. A i onenastupaju.hr treba svježeg materijala. I otvorim jutros Zagrebačku burzu, zeleni se, znači investitori pozdravljaju izlazak MOST-a iz Vlade. Bit će na burzi svega idućih dana, ali ovaj prvi signal je ipak znakovit.