Zoja Ðurović je dirigentica i profesorica muzike. Radi u Srednjoj muzičkoj školi "Vasa Pavić" u Podgorici, kao profesor solfeđa i sviranja horskih partitura, a na Muzičkoj akademiji kao asistent pripravnik na predmetu Sviranje horskih partitura. Od 1989. do 1992. godine boravila je u Mostaru, gdje je bila dirigent Gradskog hora "Abrašević". Sa njim je osvojila prvo mjesto na Takmičenju horova Hercegovine i ostvarila značajne horske projekte. Dugo godina pjevala je u Ženskom vokalnom kvartetu "Veselice", koji uspješno njeguje, pored ostalog, crnogorsku izvornu muziku. Već četiri godine je članica i vođa Ženskog vokalnog sastava "Alata", koji izvodi kompozicije raznovrsnih žanrova. Sa Crnogorskim kamernim orkestrom je kao gost-dirigent izvela djela Vivaldija, Hendla i Mocarta 2007. godine.
Subota, 29. mart
Volim subotu, pogotovo ako nemam obaveza i mogu da spavam do kasno, do 10h. Ova današnja je i počela tako... neizbježna jutarnja kafica, moj omiljeni ritual (baš sam originalna, hahah). Preko dana, kako god, skoro da i ne pijem kafu, ali ujutru... to se ne propušta. Nekako mi je ta šoljica jutarnjeg čudesnog napitka, dugme ON za uspješnost predstojećeg dana... hehee, pa i cijela jedna kantata je napisana upravo o kafi. Dakle, spremna za dan, otiđoh u Nikšić, kod jednog predivnog doktora na svoj redovni polugodišnji pregled i ponovo dobih potvrdu o svom dobrom zdravlju. Dobro je... Na povratku sam se zaustavila i posmatrala moj kraj, rodni kraj mog oca... uspomene, opijenost ljepotom proljetnog prizora i pomisao na roditelje kojih više nemam, izmamile su poneku suzicu... Neka... suze su dobre...
Nedjelja, 30. mart
Nedelja, mnogima dan za odmor, meni ova današnja NE (ništa novo za mene). Uskoro odlazim za Tivat sa školskim orkestrom, na probu za nedjeljni koncert u tamošnjem Centru za kulturu. Dakle, sedam sati probe, suton je, premoreni i đaci i profesorka. Od Tivta vidjesmo samo zgradu predivne Muzičke škole. Iscrpljeni, uživamo u pogledu kroz staklo busa, naša predivna, predivna obala, NAGRĐENA (namjerno upotrijebljen starocrnogorski izraz) nekakvim staklenim soliterima i zgradurinama... Tužno...
Ponedjeljak, 31. mart
Ufff... današnji dan, što bi se modernim riječnikom reklo, FULL. Večeras moj Ženski hor Muzičke škole iz moje Podgorice, pjeva na proslavi Ambasade Republike Grčke. I tako, i to se završilo...moje cure su maestralno otpjevale grčku i crnogorsku himnu. Grčki ambasador oduševljen i pjevanjem i izgledom 'alla greco'. I dirigentica zadovoljna odlazi, raduje se večernjem odmoru...
Utorak, 1. april
Obožavam april, travanj, mjesec mog rođenja. Dan šale, mada, teško je kome do šale. Biće bolje, mora biti... Odlazim na probu hora,koji će zajedno sa orkestrom pjevati predivne Verdijeve odlomke iz opera. Da, iscrpljujuća proba, ali jednako uspješna. Veče je, upravo se vratila sa koncerta FENOMENALNOG VOKALNOG KVINTETA ''A capella Bogazici''...pet mladih ljudi iz Istanbula i njihovo jazz izvođenje poznatih melodija iz raznih zemalja me, onako umornu od probe, OPČINILO I VRATILO U ŽIVOT... Da, upravo tako...
Srijeda, 2. april
Buđenje i malo glavobolje (što je rijetkost za mene)...odmah neke vijesti na jutarnjem programu o pogibiji dvojice mladića koje je neoprezno rukovanje strujom ubilo... Uh... Naravno, nastava u Muzičkoj školi i ponovo proba... ma, ta naša djeca su stvarno fenomenalna, sviraju, stvaraju muziku i ne bune se niti zbog vrućine, ni malog prostora, ni zahtjeva dirigentice... Obožavam ih.. Veče, odlazak kod prijateljice, na čestitku novog stana. Nas tri, davnašnje drugarice i neizbježni smijeh i prisjećanje na neke stvari iz rane mladosti i studentskih dana... Dobro je, uz razgovor sa dragim ljudima, prestaje svaka sjekiracija.
Četvrtak, 3. april
Obećavajuće divno proljetno jutro... đaci, potom susret sa grčkim konzulom,koji je lično došao u školu da se zahvali na odlično odrađenom poslu mog hora ili zbora, kako vam drago... Predveče je...pripremam se za odlazak na premijeru filma režisera Srđana Dragojevića "Atomski zdesna".. Hotel Splendid, Budva, tačnije, Bečići, to lijepo zdanje, za nekoga kontroverzno u samom početku gradnje, no, pustimo to... Film dobar, baš dobar, okupio je,između ostalih i šesnaest glumaca iz regiona... ja više volim da kažem 'bivše nam domovine, SFRJ'...
Petak, 4. april
Za mnoge uvod u vikend i odmor, za mene priprema za veoma napornu predgeneralnu probu. Eh, da... sabiram utiske od sinoć..šta ću, moram reći da je mene, kao uspomena na premijeru, jutros dočekao začepljen nos i grlobolja, ventilacija u kino sali hotela je targetirala tačno moje tjeme i tako me pokušava baciti na noge. Moram odoljeti, ja sam borac, hehe... Eto, još jedna dinamična sedmica, puna muzike (ništa novo). Nadam se da ćemo na koncertu ubirati zrele plodove uspjeha. "Moli se koncert da bogato rodi", hehe... Tako mora biti.. Čekajući i radujući se svom sjutrašnjem rođendanu, želim da vam poručim: Ljudi, živite život punim plućima, radujte se svemu lijepom... ružne stvari pretrčite i potrčite u sunce poslije kiše... Živjeli mi...
Subota, 29. mart
Volim subotu, pogotovo ako nemam obaveza i mogu da spavam do kasno, do 10h. Ova današnja je i počela tako... neizbježna jutarnja kafica, moj omiljeni ritual (baš sam originalna, hahah). Preko dana, kako god, skoro da i ne pijem kafu, ali ujutru... to se ne propušta. Nekako mi je ta šoljica jutarnjeg čudesnog napitka, dugme ON za uspješnost predstojećeg dana... hehee, pa i cijela jedna kantata je napisana upravo o kafi. Dakle, spremna za dan, otiđoh u Nikšić, kod jednog predivnog doktora na svoj redovni polugodišnji pregled i ponovo dobih potvrdu o svom dobrom zdravlju. Dobro je... Na povratku sam se zaustavila i posmatrala moj kraj, rodni kraj mog oca... uspomene, opijenost ljepotom proljetnog prizora i pomisao na roditelje kojih više nemam, izmamile su poneku suzicu... Neka... suze su dobre...
Nedjelja, 30. mart
Nedelja, mnogima dan za odmor, meni ova današnja NE (ništa novo za mene). Uskoro odlazim za Tivat sa školskim orkestrom, na probu za nedjeljni koncert u tamošnjem Centru za kulturu. Dakle, sedam sati probe, suton je, premoreni i đaci i profesorka. Od Tivta vidjesmo samo zgradu predivne Muzičke škole. Iscrpljeni, uživamo u pogledu kroz staklo busa, naša predivna, predivna obala, NAGRĐENA (namjerno upotrijebljen starocrnogorski izraz) nekakvim staklenim soliterima i zgradurinama... Tužno...
Ponedjeljak, 31. mart
Ufff... današnji dan, što bi se modernim riječnikom reklo, FULL. Večeras moj Ženski hor Muzičke škole iz moje Podgorice, pjeva na proslavi Ambasade Republike Grčke. I tako, i to se završilo...moje cure su maestralno otpjevale grčku i crnogorsku himnu. Grčki ambasador oduševljen i pjevanjem i izgledom 'alla greco'. I dirigentica zadovoljna odlazi, raduje se večernjem odmoru...
Utorak, 1. april
Obožavam april, travanj, mjesec mog rođenja. Dan šale, mada, teško je kome do šale. Biće bolje, mora biti... Odlazim na probu hora,koji će zajedno sa orkestrom pjevati predivne Verdijeve odlomke iz opera. Da, iscrpljujuća proba, ali jednako uspješna. Veče je, upravo se vratila sa koncerta FENOMENALNOG VOKALNOG KVINTETA ''A capella Bogazici''...pet mladih ljudi iz Istanbula i njihovo jazz izvođenje poznatih melodija iz raznih zemalja me, onako umornu od probe, OPČINILO I VRATILO U ŽIVOT... Da, upravo tako...
Srijeda, 2. april
Buđenje i malo glavobolje (što je rijetkost za mene)...odmah neke vijesti na jutarnjem programu o pogibiji dvojice mladića koje je neoprezno rukovanje strujom ubilo... Uh... Naravno, nastava u Muzičkoj školi i ponovo proba... ma, ta naša djeca su stvarno fenomenalna, sviraju, stvaraju muziku i ne bune se niti zbog vrućine, ni malog prostora, ni zahtjeva dirigentice... Obožavam ih.. Veče, odlazak kod prijateljice, na čestitku novog stana. Nas tri, davnašnje drugarice i neizbježni smijeh i prisjećanje na neke stvari iz rane mladosti i studentskih dana... Dobro je, uz razgovor sa dragim ljudima, prestaje svaka sjekiracija.
Četvrtak, 3. april
Obećavajuće divno proljetno jutro... đaci, potom susret sa grčkim konzulom,koji je lično došao u školu da se zahvali na odlično odrađenom poslu mog hora ili zbora, kako vam drago... Predveče je...pripremam se za odlazak na premijeru filma režisera Srđana Dragojevića "Atomski zdesna".. Hotel Splendid, Budva, tačnije, Bečići, to lijepo zdanje, za nekoga kontroverzno u samom početku gradnje, no, pustimo to... Film dobar, baš dobar, okupio je,između ostalih i šesnaest glumaca iz regiona... ja više volim da kažem 'bivše nam domovine, SFRJ'...
Petak, 4. april
Za mnoge uvod u vikend i odmor, za mene priprema za veoma napornu predgeneralnu probu. Eh, da... sabiram utiske od sinoć..šta ću, moram reći da je mene, kao uspomena na premijeru, jutros dočekao začepljen nos i grlobolja, ventilacija u kino sali hotela je targetirala tačno moje tjeme i tako me pokušava baciti na noge. Moram odoljeti, ja sam borac, hehe... Eto, još jedna dinamična sedmica, puna muzike (ništa novo). Nadam se da ćemo na koncertu ubirati zrele plodove uspjeha. "Moli se koncert da bogato rodi", hehe... Tako mora biti.. Čekajući i radujući se svom sjutrašnjem rođendanu, želim da vam poručim: Ljudi, živite život punim plućima, radujte se svemu lijepom... ružne stvari pretrčite i potrčite u sunce poslije kiše... Živjeli mi...