Neven Staničić je profesor Jugoslovenskih i opšte književnosti. Nakon 13 godina rada u elektronskim medijima i grubog raskida sa novinarstvom 90-ih godina, bavi se kulturom. Uređuje programe i festivale, producira u pozorištu i na filmu, objavljuje i štampa publikacije i kataloge. Do sada je, pored ostalog, realizovao 14 pozorišnih predstava, tri igrana dokumentarca, respektabilan broj naslova. Trenutno je zaposlen u Centru za kulturu Tivat, brine i bdije nad "Hasanaginicom" u režiji Jagoša Markovića. Pozvani ste, premijera je 15. Doduše, karata odavno već nema.
Subota, 27.06.
Lak na "izlaženju u susret", a ne navikao na vođenje dnevnika, u prvom, gotovo paničnom pokušaju spašavanja iz situacije, uhvatio sam se kako u konsultaciji sa kalendarom bezuspješno "režiram" dešavanja i eventualne sretne mogućnosti u zadatom periodu, koje bi bile iole interesantne i elementarno pristojne za konzumiranje širim masama, a koje bih ja, uopšte dozvolio da podijelim sa nekim. I, prvo što mi pada na pamet, nakon samosažaljevanja i kukanja nad slabostima sopstvenog karakera je; da zagrebem jedan esejčić na temu sociološko- kulturoloških i t. sl, smislilo bi se već, paralela i uslovljenosti između romantičarskih dnevnika s karajeva i početaka prošlih vjekova i Facebooka, sa sve selfy-ima naših dana!?!
U očaju, čovjeku svašta pada na pamet. Ništa od toga, naravno ali, ovako već na pameti, kao profesionalna deformacija nije mi ni iza bacit. Naime, da bi... ukoliko bi se nekome ko pročita i žanrovski se ukači na ovu temu, otvorio apetit... možda, moglo i "izaći u susret"... jer što da radim, bavim se "nemogućim". Produkcijom u kulturi.
Kalendar kaže da se moje obaveze prema "dragom dneviku" poklapaju sa početkom "Purgatorija" i formiranjem firme "Brend New Tivat", poslednjeg dana, što su mi preokupacije ove nedjelje. Virtuelno, ispada da će (te) o rezulatima biti obaviješten(i) prije mojih šefova. Koja privilegija.
Nedjelja, 28.06.
Tanja Mandić Rigonat
"Purgatorije" su festival mediteranskog teatra u Tivtu. Ove godine jubilarne, desete u nizu. Kao što ste već čuli, morali ste, otvorene su mjuziklom "Mama Mia" Pozorišta na Terazijama iz Beograda, a prezentovaće još šest projekata: iz Skoplja, Rijeke, Beograda i Tivta. Sve najbolje iz prošle i ove godine na mediteranske teme, sa repertoara pozorišta u regiji, a u selekciji Tanja Mandić Rigonat.
"Purgatorije", kao što takođe znate, imaju veze sa "Purgatoriom", a mi smo "odlučili" da to čistilište jeste u pozorištu. "Purgatorije" su stvari koje se čine u pozorištu. To možda niste znali, makar ne ovako, iz prve ruke.
Inače, na crnogorskom primorju ovih dana krenuli su i drugi festivali. "Grad teatar Budva", "Kotor Art", pa će i "Sunčane Skale". Redom. Svi su, takođe, regionalni i šire (se). Apsurd je, međutim što u praksi sve više djeluju lokalno, jer iako se dešavaju u opsegu 50-ak kilometara, gotovo je nemoguće u istom danu ispratiti dva. Put, sa parkiranjem, na relaciji Budva, Kotor, Tivat, Herceg Novi, takođe, je festival. Time i ispunjenje kvote . Iz jedan u jedan. Zato se festivali "ubiše" za gostovanje na televizijama, po mogućnosti sa nacionalnom pokrivenošću. Prosto ne pitaju što košta. Bolji je i značajniji onaj sa većim brojem TV priloga o sebi.
Ponedjeljak, 29.06.
Ovo sa Grčkom stvarno poprima antičke obrise. Tragedija se crta sama od sebe; akteri su oholi, zavjere u toku, božanstva neumoljiva i sujetna, proročice zagonetne, hor podijeljen, vrijeme na izmaku, oluja traje. Čeka se završni čin.
Prometej
Prije nego što bude još strašnije i gore, mi koji sve to gledamo iz publike, kao da znamo, makar se nadamo, dao nam Prometej, da će na kraju, bar za one koji preteknu, sve nekako dobro da se završi. Ako ne drugačije ono božanskim djelovanjem. Deus ex machina. U međuvremenu, solidarišem se sa narodom, sjećajući se naših praznih rafova, džepova i rezervoara. Uostalom, zar Grčka već odavno nije propala? Time nam prijete od kada znam za sebe. I što? Ništa, koliko sam pratio, za sada im je išlo više nego pristojno.
Utorak, 30.06.
Socijaldemokrate Crne Gore (SDP), kakve smo poznavali, su u rascjepu. Sada je to već zvanično. Razišli su se kompanjoni. Bože moj. Ni prva ni jedina stranka kojoj se to desilo. Slijede analize, zluradosti, optužbe, likovanja i sve moguće ljudsko na političkoj sceni. Optimisti najavljuju i prekomponovanje vlasti. Doduše ne izjašnjavaju se ni na bolje, ni na gore. Niko ih i ne pita. Slušamo i aktere. Interesantno.
Nakon 17 godina u vlasti, i jedna i duga frakcija obećavaju da će se vratiti izvornim principima stranke!? Kako vrijeme brzo prolazi, a čini se kao da je juče bilo, kad su bili tu. Prijateljima i poznanicima i na jednoj i na drugoj strani želim da iskreno povjeruju kako se i tako nešto može isplatiti. Konačno, zar im deviza kongresa ne bješe; uvijek na pravoj strani istorije.
Srijeda, 01.07.
Ovih dana stvarno se zaričem, kako se neću podsmijevati ljudima sjevernije, na sudbini, da ih ama baš svake godine po sred zime iznenadi snijeg. Molim lijepo, a što mi sad dolje južnije upravo radimo? Ne prestajemo se čuditi suncu. Jeste, najavili su toplotni talas, ljudi nezaštićeni, evo umiru svijetom, ljeto je, ali ipak smo zatečeni? Mora da je to pitanje odgoja. Očekivanja, da smo nečim zaslužili da se inače uobičajene i normalne stvari, neće baš nama desiti. Ili potvrda činjenice, kako je ljudski rod, vječno mlad i naivan. Roditelja, kad treba, naravno nema u blizini.
Zdravko Čolić
Ono što ne iznenađuje je da se moda stalno vrti u krug. Evo, potpuno spreman sam dočekao ove šorciće, detalje na ženama, što li su, siguran da sam se sa tim već negdje susretao. Mlađe da naučim, ostalima da pomognem... iz vremena Zdravka Čolića, mlađeg, značajno, i Lokica - bile su prateće balerine na njegovim koncertima. E, onda su one, baš kao i sve u publici nosile "vruće pantalonice". Mislim da su imale i nogavice. Tako se to zvalo. Valjda se i danas nekako zove? Ili nema potrebe....
Četvrtak, 02.07.
U Porto Montenegru, je danas otvoren "Superyacht Rendezvous Montenegro". Nakon, što se 20 godina dešavao u Monaku, randevu u organizaciji Boat International Medija i Adriatic Marinasa, zakucao nam je u komšiluk. Najpoznatije, najspektakularnije i najveće jahte na svijetu, privezale su se na svoja mjesta, među 460 popunjenih vezova Porta, izgubivši se u gomili. Mi ih sad tražimo pogledima, jer to je jedino i sve što nam pripada od ovog "eventa". Dobro, možda bude i neka lijepa riječ, kao benefit-preporuka za destinaciju, od vlasnika ili korisnika tih istih jahti. Od čega živimo, ako ne od benefita.
Radnicima brodogradilišta prekoputa u Bijeloj, više niko ništa ni ne obećava. Sem podrazumijevajućeg. Zajedno sa svojim dokovima i željezom otišli su u stečaj. Poreska uprava ih tereti za dug od šest miliona eura. Ako jahting diskrecija to dozvoljava, natuknuo bih da će ih najvjerovatnije preuzeti isti vlasnici Porta, sa ove strane, kao budući servis za opravku. O kakvim se tu tek benefitima radi, bolje da ne počinjemo.
Petak, 03.07.
Sinoć mi je prijateljica iz Kulturno zavičajnog udruženja Napredak, iz Gornje Lastve, dostavila prvi kontrolni primjerak "Kolurice" ili bojanke, slikovnice za djecu, koju izdajemo u saradnji i po uzoru na sličnu publikaciju realizovanu u Dubrovniku uz podršku "Baštine", odosno zajedničke prekogranične saradnje u primjeni novih metoda na zaštiti i upravljanju prirodnom i kulturnom baštinom na području Dubrovnika i Boke Kotorske.
Lekorisao sam u tom projektu na temu očuvanja starih dijalekata i izraza sa ovog područja, koje prezentujemo djeci kao crteže objekata za bojanje, ne bi li, makar kroz igru, spasili što se spasit može i naučili ko učit hoće. Priznajem, kao lokalpatrioti prija mi ideja i mogućnost, da neki novi klinci popamte što su: fjondra, bječva, senjal, žveljarin, piketabar i slično.
I konačno - Brend New Tivat. Najavio sam. Večeras je promocija nastojanja da Tivat, svi svjetovi i luke u jednom, počinje da gaji i ističe onaj dio svojih osobenosti, koji nisu samo Arsenal u prošlosti, ili Porto Motenegro danas. Ne može kraće. I da, želim nam uspjeha.