(Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RSE)
Neven Barković je novinar i urednik iz Zagreba. Radi na Index.hr, jedinom potpuno neovisnom a utjecajnom portalu u Hrvatskoj. Novinarstvom se bavi dvadesetak godina, a društvo u kojem živi pruža mu i više nego dovoljno materijala za pisanje.
Subota, 1. prosinac
Igrom slučaja, prvi dan ovog dnevnika započeo mi je pisanjem polemičke kolumne o, za mene, itekako važnoj temi - slobodi govora. Ne mogu ni nabrojati koliko puta u životu sam se našao u situaciji da se doslovce nitko u mojoj okolini ne slaže sa mnom kad kažem da bi sloboda govora trebala biti apsolutna.
Ljudi se, naročito na Balkanu, vrlo brzo uznemire na samu pomisao da baš svatko smije reći što misli bez straha da će ga država zbog toga kazniti na sudu i to po službenoj dužnosti. Ova dnevnička forma je, doduše, prekratka za detaljno iznošenje argumenata za apsolutnu slobodu govora, ali ipak mi je drago da dnevnik započinjem bilješkom o nečemu do čega mi je stalo, a ne mrzovoljnim opaskama o tmurnoj zagrebačkoj zimi i mraku koji pada prerano.
Nedjelja, 2. prosinca
Nedavno sam u jednom tekstu opisao Hrvatsku kao Republiku Šizofreniju. Sad mi je žao zbog toga. Em nije fer prema šizofreničarima, em sam trebao biti oštriji. Dovoljno je svako jutro (pa tako i ovo) proći po Twitteru ili Facebooku da se čovjek iznova uvjeri koliko je ovo društvo dubinski trulo. Sve je to odavno sažeto u sintagmi garbage in - garbage out, ali to ne znači da to trebamo prestati primjećivati. Iz današnje ponude izdvajam:
Antimigrantski populist, protivnik cijepljenja i zastupnik u hrvatskom parlamentu javno slavi katarskog emira koji mu je poklonio sat vrijedan kao pet prosječnih hrvatskih plaća i piše kako će mu "uvijek biti dužnik". Njegova sekta mu, naravno, aplaudira.
Klinci rođeni nakon rata se učlanjuju u mladež HDZ-a jer je "HDZ stvorio Hrvatsku", kao da je ovakva Hrvatska nešto čime bi se itko normalan ponosio.
Na javnoj televiziji i svim drugim kanalima neumorno uvjeravaju ljude da hrana iz uvoza otrov, a domaća hrana eliksir zdravlja.
Zapeli smo u vrtlogu samosažaljenja, parohijalizma i histerije.
Ponedjeljak, 3. prosinca
Fenomenalan i hrabar tekst kolege iz redakcije Indexa danas me opet natjerao na razmišljanje o temi o kojoj ionako često razmišljam. Naime, jedno od važnih obilježja vremena u kojima živimo je izjednačavanje vrijednosti mišljenja i znanja. Magla se prodaje na svakom uglu, virtualnom ili pravom, a znanje je gotovo nestalo iz javnog govora i komunikacije. Stručnjaci i znanstvenici većinom šute (što zbog kukavičluka, što zbog apatije), pa diskursom upravljaju oni najglasniji i najneupućeniji.
Ne tako davno teoretičari zavjera, prodavači eliksira mladosti i navjestitelji skore apokalipse stajali su po gradskim pothodnicima i dijelili svoje jeftine pamflete svakom nesretniku koji bi usporio korak. Danas upravljaju Facebook i Instagram profilima, a vjeruju im milijuni.
Netko pametan je jednom napisao:
Najbolja strana interneta je to što je baš svakom dao pravo glasa.
Najgora strana interneta je to što je baš svakom dao pravo glasa.
Utorak, 4. prosinca
Nakon trotjednih nasilnih prosvjeda, francuska vlada danas je popustila pred ljudima koji su prošlog vikenda odlučili razbiti glavu kipu Marianne, simbolu Francuske, na Slavoluku pobjede u Parizu. Macron se brzo povukao i povukao odluku o povećanju poreza na gorivo, zbog kojeg su ljudi izašli na ulice i pretvorili centar grada u scenu iz ratnih filmova.
Prosvjed u Parizu, 1. prosinca
Ne ulazim u opravdanost prosvjeda i mogu shvatiti ogorčenje i bijes ljudi zbog promjena koje smatraju nepoštenima, ali razbijanje simbola Francuske, zemlje koja bi u mnogo čemu mogla biti uzor većini država na svijetu, ni uz najbolju volju ne mogu vidjeti kao korak prema naprijed.
Kolega iz redakcije dobro primjećuje: Kad ISIL-ovci razbijaju neprocjenjive kipove po Siriji, svijet se (opravdano) zgraža. Kad to rade divljaci po Parizu, svijet traži opravdanja za njih.
Hrvati se, naravno, po Facebooku već danima pitaju zašto mi ne prosvjedujemo kao Francuzi. Ne znam što Facebook ratnici inače rade, ali znam što ne rade. Ne prosvjeduju.
Srijeda, 5. prosinca
Jeste li ikad promatrali što rade vrane? Nemoguće ih je ne primijetiti, gradovi su ih puni. Ali jedno je primijetiti da postoje, a nešto drugo promatrati njihovo ponašanje.
Vrane su, naime, među najpametnijim životinjama za Zemlji, uključujući ljude. Vrane međusobno aktivno komuniciraju, koriste nezanemariv broj "riječi" i nekoliko naglasaka (ovisno o tome s kim "razgovaraju"), izuzetno su društvena bića i pokazuju visoku razinu doživotne privrženosti obitelji i partnerima. Njihova inteligencija je zapanjujuća, pa tako rješavaju zadatke od sedam koraka, s kojima bi se namučili mnogi ljudi. Vrane su jedna od par vrsti životinja koje su samosvjesne, imaju teoriju uma, pamte ljudska lica godinama, razumiju Arhimedov princip, izrađuju i koriste oruđa, znaju brojati… Ne zovu ih slučajno "Einsteini među životinjama".
Ova zima u Zagrebu je još uvijek relativno topla, pa se vrane i dalje mogu vidjeti uz križanja i po parkovima. Većina ljudi ih ne voli, ja ih obožavam. Podsjećaju me da, neovisno o svemu, još ima pametnih na svijetu.
Četvrtak, 6. prosinca
Dan pun zanimljivih vijesti. Ove domaće su bile interesantne, ali realno nebitne za bilo koga izvan Hrvatske. Ali jedna strana vijest koja je danas objavljena je stvarno važna i zanimljiva. Danas je, naime, objavljeno da je u Kanadi prije par dana uhićena kći osnivača Huaweija i jedna od direktorica te goleme korporacije. Zovu je princezom kineske tehnologije. Razlog? Nije objavljen, navodno po njezinoj želji.
To nije bitno samo u kontekstu naglog pogoršanja odnosa zapada i Kine, nego i zbog činjenice da je Huawei drugi najveći proizvođač pametnih telefona u svijetu, jači od jednog Applea.
Milijuni i milijuni ljudi na cijelom svijetu koriste Huaweijeve uređaje, a zapadne države već neko vrijeme blokiraju ili se aktivno bore protiv širenja tih uređaja (s više ili manje uspjeha). Pritom spominju opasnost od špijuniranja. Kinezi su, naravno, bijesni, a službena Kanada kaže da uhićenje nema nikakve političke konotacije.
Neovisno o tome što je istina u cijeloj priči, jedno je sigurno. Svatko tko želi iskopati prljavštinu o bilo kome mora se samo dokopati mobitela te osobe, fizički ili virtualno. Mobiteli su toliko sveprisutni, toliko moćni i toliko prate naše navike, kretanje i komunikaciju da su pružaju najbolji mogući uvid u niz potencijalno kompromitirajućih informacija o gotovo svima na svijetu.
Postoji jako dobar razlog zbog kojeg ljude uhvati panika kad shvate da su izgubili mobitel. Taj razlog nije njegova cijena.
Uhićena kći osnivača Huaweija i jedna od direktorica te goleme korporacije
Petak, 7. prosinca
Kad se jedan dan požališ da su domaće vijesti potpuno nebitne, drugi dan te demantira. Volim kad se to dogodi. Jedna od najljepših stvari u novinarstvu je upravo nepredvidivost onog što se može dogoditi sutra.
Da se vratimo na priču - čini se da je Donald Trump odlučio Hrvatima uštedjeti oko 500 milijuna dolara. Naime, njegova administracija je, prema informacijama koje je kasno sinoć objavio prilično pouzdan portal Axios, odlučila blokirati izraelsku prodaju 12 borbenih aviona F-16 Hrvatskoj. Dogovor o kupnji aviona između Hrvatske i Izraela je pao ove godine nakon dugotrajnog i krajnje sumnjivog procesa, a sada je deal kojeg se u Hrvatskoj unisono opisivalo kao povijesni došao na rub propasti.
Ova priča ima cijeli niz zabavnih implikacija, poput Trumpovog šamara hrvatskoj krajnjoj desnici na čelu s predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović, koja u najluđeg američkog predsjednika gleda kao u boga, ali ne treba zaboraviti ni činjenicu da je ovo jedan od izuzetno rijetkih slučajeva u kojima su se Amerika i Izrael našli na suprotnim stranama. Ako barem ovo zadnje ne učini Hrvate ponosnima, ne znam što hoće.
Bizarnost vrijedna finala ove čudne godine, pa i ovog dnevnika.