Ovosedmični dnevnik vodila je Lejla Ramić Mesihović, direktorica Vanjskopolitičke inicijative BiH.
Subota, 17. septembar
Nimalo suptilno buđenje na inicijativu mog kućnog ljubimca. Kafa. Daljinski. Izjave sa jučerašnjeg samita lidera Evropske unije u Bratislavi. Predsjednik Evropskog vijeća Donald Tusk reče kako su se okupili da iskreno sagledaju probleme. Pa nije li onda bilo, druže predsjedniče, korisnije sazvati EU28? Bez obzira na sve – za EU27 je još rano. Iskrenost zahtijeva punu autorefleksiju. A ona dvadesetosma članica je još tu. Zar ne?
Muž, pas i ja se lagano pakujemo. Imamo nalog za privremenu deportaciju kod mojih dok kćer s rajom u stanu ne proslavi devetnaesti rođendan. Šta bi bilo da sam ja svojima rekla da razgule kad sam sama slavila isti? Neće slika pred oči. Jednostavno ne mogu niti zamisliti tu situaciju.
Ustavni sud BiH odbio apelaciju iz Republike Srpske o provedbi referenduma o 9. januaru kao Danu RS. Razmišljam o količini strasti utrošenoj na ovo pitanje. Na raznim stranama. Da se bogdo hoće makar dio te energije utrošiti na razmišljanje o potencijalima evropske budućnosti koji većina u BiH kaže da želi, nebo bi bilo granica.
Nedjelja, 18. septembar
Prvo se odoh ogrebat' kod mame za veliku šolju kafe. Ponijela kompjuter. Da nastavim onaj članak o nimalo užurbanoj sprovedbi paketa hitnih reformi u Makedoniji od prekjučer. Ipak moram smanjiti doživljaj sa upotrebom oksimorona. Članak mora biti ozbiljan.
Dobili dozvolu za povratak kući.
Izbori u Rusiji. Ubi me ova "neizvjesnost".
Ponedjeljak, 19. septembar
Kafa s fantastičnom ekipom. Zbog njih se radujem svakom radnom danu.
Jedinstvena Rusija, partija koja stoji iza Vladimira Putina, osvojila 76 posto mandata u Dumi. OK. Ostaje, znači, ta poznata u jednačini koja se postavlja ove i naredne godine izborima u nekoliko država od globalnog značaja. Vidjećemo ostale.
Vladimir Putin
U Njemačkoj regionalni izbori ukazuju na veliku mogućnost bitnih promjena. Po svoj prilici, crveno-crnoj koaliciji će se morati dodati malo zelene.
Evo. Kažu bit će nam sutra prihvaćena aplikacija za članstvo u Evropskoj uniji. Jedva čekam da vidim ishod sjednice Vijeća za opće poslove.
Utorak, 20. septembar
Aplikacija Bosne i Hercegovine je prihvaćena! Čekamo Upitnik. Jedino što nema čekat' 'nako. Bit će ovo bitan test za zemlju. Taj test će nam reći tako mnogo o nama. Da nam bude radno, sretno i hairli. Vala kad su mogli svi – možemo i mi!
U susjednoj nam Hrvatskoj opet mala demokratska štucavica. Gospodo susjedi! Možemo li šta pomoći? S tim imamo tako mnogo iskustva.
Desetosatni radni dan iza mene. Jesam li sve stigla? Naravno da nisam.
Slatko čavrljanje s kćerkom ovaj put mora biti nešto kraće. Pakiram se. Rano ujutro putujem preko Beča za Talin.
Srijeda, 21. septembar
Naravno, tek sam u taksiju našla da se sjetim da nisam odštampala pozivno pismo za konferenciju na koju idem. Šta kad mi to budu tražili na granici? Sreća da putujem sa kolegicom koja ima na raspolaganju mnogo više radne memorije. Rekla je da je sve ponijela, ali što bi ponijela moje pozivno pismo? Vrtim ovu glupost po glavi sve do aerodroma.
Na aerodromu - moja kolegica sa svim, pa i sa pozivnim pismom. Metal detektor poludio na moje čizmice. Veli naša graničarka, mahinalno na engleskom, da su mi prevelike cipele, da se vratim stavim ih na traku za rengen. A tamo će valjda da se smanje, šta li.
U Beču na pasoškoj čovjek uze ispravu, pogleda je, pukne pečat i vrati. Ne treba pozivno pismo? Neće me ispitivati gdje, kako, zašto, koliko, od kojih para? Ovo je totalno van moje zone komfora. Pet sati čekamo konekciju. Taman da privodim kraju onaj članak o makedonskim reformama.
Stižemo u Talin. Vrlo šarmantno.
Talin
Četvrtak, 22. septembar
Sastanak, pa konferencija s kolegama iz Jan Tonison instituta iz Estonije, Evropskim edukacijskom forumom iz Hrvatske i Solis Tuvāk iz Litvanije i estonskim parlamentarcima i organizacijama civilnog društva o budućnosti Evropske unije i formuliranju poruka o evropskim procesima za građane zemalja na evropskom kontinentu.
Talin me očarao. Sve je nekako autentično, pitomo, simpatično.
Petak, 23. septembar
Još malo da prošetala Talinom prije nego sad krenem kući. Ozbiljno se bavim mišlju da ovaj put ipak skoknemo do Beča na kafu dok čekamo let.
Čekam prevoz do aerodroma. Čitam o najavama praznika demokratije u mojoj domovini i razmišljam o njihovoj troškovnoj efikasnosti. Malo se zadeveram pa stanem. Ovo je očito ona fora "dok ima - ima". Jedino se bojim da ćemo se za par godina svi nadati da će nam međunarodne finansijske institucije i komercijalne banke ostaviti makar šešir na glavi. U skladu s antologijskom pjesmom Džoa Kokera "You Can Leave Your Hat On"!