Janko Ljumović je direktor Crnogorskog narodnog pozorišta od 2008. Magistar je nauka o dramskim umjetnostima i vanredni profesor na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju (Pozorišna produkcija, Savremena umjetnička produkcija i Kreativne industrije). Diplomirao i magistrirao na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Autor je i urednik pet knjiga i publikacija: Kultura Page, Produkcija značenja, Start-up Creative Podgorica, Platforma za novo djelovanje kulture i Grad u parku.
Subota, 26. jul
Jutarnji mir kotorskih ulica jutros nijesam osjetio, kasno sam se probudio. Prolazim pored sinoć otvorene crkve Sv. Pavla, kada sam saznao da je nakon Drugog svjetskog rata u njoj bio ženski zatvor. Nijesam razumio da li je ženski zatvor egzistirao i u vrijeme Austro-Ugarske, jer je crkva, kako se naslanja na zgradu zatvora služila zatvorskoj namjeni i u doba velike Monarhije o kojoj ove godine svi pričaju, naravno na različite načine.
Moja majka u vrijeme Informbiroa bila je i u kotorskom zatvoru, a gdje je bio taj zatvor tek sam sinoć saznao. Iz tadašnje perspektive, sigurno je teško bilo naslutiti da će 2014. taj prostor služiti kulturi.
Kotor je grad u kome duh mjesta živi u svakom kamenu, bilo da je taj kamen zarastao u mahovinu ili je svježe restauriran, kao što su to ostaci kamena na crkvi Sv. Pavla.
Studenti dramskih umjetnosti iz Ljubljane, Zagreba, Novog Sada, Beograda, Sarajeva, Skoplja i sa Cetinja pišu i danas grad. Ostalo im je danas da dokumentuju Rokija koji će se možda popeti na kotorske bedeme. Studentima je Pisanje grada, projekat međunarodnog festivala Kotor art, donio prvi susret sa Kotorom, a Kotoru su donijeli iskrenu i autentičnu posvećenost da kroz film ispričaju svoj prvi susret sa njim.
Nedjelja, 27. jul
Nedjelja. Nakon jutarnje kafe nosim preko kotorske rive dobrotsku tortu. Ukrcavamo se na brod i krećemo na izlet zalivom. Dobrota. Može se različito akcentovati. Dobrota ili Dobrota. Dobri su i studenti. Zaslužen odmor na izletu, nakon koga nas čeka večernja prezentacija filmova u kinu Boka. Ipak u kinu, a ne ispred na Pjaci od kina. Opet kiša. Voda, grad - naziv je jednog filma. Voda je simbol života koja prolivena sa vrha kotorskih zidina predstavlja radost rađanja.
Ilustrativna fotografija
Kroz filmove studenti su ispričali priču bedema i ograda koje sami pravimo u strahu od drugoga i drugosti. Publika je to osjetila i nagradila studente aplauzom, jer su oni tim kratkim filmovima oslikali jedan osoben Cinema Kotor koji izmiče turističkom ili političkom advertajzingu. Zaista mladi duhovi mogu sve. Privilegija je biti profesor onima koji uz talenat imaju otvoren um, hrabro srce i širok osmijeh. Poklonio sam im plave mreže, mogu poslužiti i za ribe i za leptire, a ja sam poželio da njima love sreću i uspjeh.
Bliže se dani odmora, pa nekako baš volim što sentimentalno završavam radnu i tešku godinu u kojoj sam konačno shvatio da mnoge ljude na Balkanu vrlo provocira mogućnost da budete nasmijani i srećni. Sve vam možda mogu oprostiti, ali osmijeh teško.
Ponedjeljak, 28. jul
Cetinje, nakon dvije nedjelje. Dan sa prijateljima. Prvi dan odmora, iako je ponedjeljak. Cetinje nakon dvije nedjelje Kotor art-a u koje je stala predstava Njegoš i ja, Njegoš, vatre, premijera Predstave Hamleta u selu Mrduša Donja i Pisanja grada. Cetinje i Kotor su sasvim dva dovoljna razloga zašto volim Crnu Goru.
Utorak, 29. jul
Konačno sam vidio u Podgorici skulpture mladog umjetnika Danila Baletića o kojima svi pričaju. Transformersi začudno izgledaju postavljeni na različitim tačkama u centru. Ništa toliko uspješno ne može promijeniti sliku grada, kao što to može savremena umjetnost. Taj pohod treba nastaviti - Podgorici nedostaju artefakti koje stvaraju umjetnici.
Transformersi u Podgorici
U Podgoricu sam došao nakon dvije nedjelje. Osim transformersa ništa drugo novo, mada je novo i to što nema uobičajene podgoričke vreline. Ručak sa prijateljima koji baš danas slave 35 godina zajedničkog života. Volim svoje prijatelje koji svojim iskustom svjedoče neka druga vremena, koja su nosila ideju solidarnosti.
U Podgorici sam zbog večeri posvećenoj dramskom umjetniku i nekadašnjem direktoru Crnogorskog narodnog pozorišta, glumcu Vladimiru Vladu Popoviću, koji daleke 1981. godine pred smrt govori o tadašnjim crnogorskim insititucijama: "...ti moraš imati na svim tim mjestima ljude s kojima ne moraš razgovarati i ubjeđivati ih u najortodoksnije stvari..." Trideset tri godine kasnije, sigurno jeste bolje, ali i dalje trpimo crnogorski XX vijek u kome smo dugo bili provincija. To je i danas, ponekad prisutan nepodnošljivi sadržaj inferiornosti.
Srijeda, 30. jul
Trajao je današnji dan. Trajao je zbog neudobnih puteva balkanskih. Podgorica, Skadar, Tirana, Elbasan, Ohrid. U kolima sa Paolom Mađelijem, Majom Pelević i njenim psom Gretom. Bez obzira na loše ceste, Albanija je uzbudljiva za putovanje. Paolo se nervira zbog zadržavanja na granicama, a ja pokušavam njegovu ljutnju ublažiti muzikom iz šezdesetih. Bisera Veletanlić, Nada Knežević… Da smo muziku slušali sa radija, nostalgija bi bila veća. Kiše nema na Ohridu, sa vijestima o nevremenu iz Crne Gore i Hrvatske završavam
današnji dan.
Četvrtak, 31. jul
Ohridsko leto. Festival. Na ulasku u direkciju stoji tabla na kojoj piše: Nacionalna ustanova Festival "Ohridsko leto". Tabla nedostaje sličnim festivalima u Crnoj Gori, jer gradovi u Crnoj Gori još do kraja nijesu sigurni u to da kultura označava razvojni segment zajednice. Vidljivo je to i zbog činjenice da nijesu baš sigurni da li bi neki javni gradski prostor ustupili umjetnicima, na kome bi se našla neka slična tabla. Makedonija dobro zna koliko je baš preko kulture gradila svoj identitet.
U socijalizmu na jedan način, danas sasvim drugačije. Izgleda da je period socijalizma imao lijek za nacionalizam, ali smo na njegovom kraju ipak vidjeli da je terapija bila neuspješna. Još se liječimo, ali nas uvijek iznenađuju njegovi novi oblici. Predstava Njegoš i ja, sa kojom Crnogorsko narodno pozorište gostuje na Ohridskom letu, jeste priča i o nacionalizmima. Nacionalisti su znali kako pogrešno da čitaju Njegoša i kako da ga zloupotrebe. Naš Njegoš predstavlja želju za znanjem, spoznajom veličine drugih i ljepotu voljenja različitosti.
Petak, 1. avgust
Jutarnje pripreme, odlazak, tačnije povratak za Crnu Goru. Prvi dan
odmora.