Stranice Dnevnika za RSE u proteklih je sedam dana ispisivao novinar Blažo Davidović, urednik u crnogorskom portalu dayline.info.
Subota, 29.09.
Krasan dan, i pada mi na pamet, ako mi pamet ne pada, ako ostvarite pun kontakt sa prirodom, u crnogorskom društvu može vam biti jako ugodno. Tu i tamo, ipak, neke društvene percepcije me potope kao Franscesco Schettino onaj kruzer “Costu Conckordiu“. Rano jutros, dok je mater peglala, ukrao sam joj dva šnicela ( čista teletina, provjereno ) i 50 eura. Šta ću, moram...Znate, ja sam siromašan. U potrošačkim društvima, koje kontaminiraju kapitalistička logika, trgovačke laži i korporacijska pohota, siromašni ljudi označeni su kao legitimne mete. Danas prevladava logika da su siromašni ljudi mahom nesposobni, lijeni, tupi, glupi i neupotrebljivi. Recimo, taj niz kod mene je i duži : star sam, ružan i nervozan. Ne znam tko mene, običnog siromaška, zastupa na predstojećim parlamentarnim i lokalnim izborima u Crnoj Gori. Znam da to Sin Sunca i Otac Domovine Miločer Prvi Đukanović nikako nije, a nešto me ni opozicijski lideri nisu uvjerili u to. Čak nitko i ne koristi termine podstanari, samohrane majke troje djece, nezaposleni, siromašni, gladni, bolesni jer nemaju novaca, retorika je, dakle, promijenjena tako što se sve više udaljava od jednostavnih, prostih, lako razumljivih i realnih istina. Ključna istina je da smo nijemi svjedoci pljačke biblijskih razmjera. I upravo danas čitam tu neku gadljivu listu koju svake godine radi kompanija “ World Ultra Wealth “.
Prema toj listi, Crna Gora je na 43. mjestu od ukupno 45 navedenih država jer ima 21 multimilijunera čije pojedinačno bogatstvo prelazi 30 milijuna dolara netto. Statistika, kao i uvijek, vara i laže. U odnosu na broj stanovnika, Crna Gora je na samom vrhu. Tu relaciju autori liste, slučajno valjda, nisu uzeli u obzir. I dobro je što su te osobe anonimne. Uvijek sam se bunio, kao mlad i nadobudni novinar, na taj pojam : klasni neprijatelj. Ali, sada, kako sam beznadežno siromašan, mislim da on dobija smisao.
Moji klasni neprijatelji su trgovci, političari, tajkuni, kapitalistički poslodavci.
Nedjelja, 30.09.
Čitam kako je neka djevica ponudila svoju nevinost na aukciji kako bi tim novcima pomogla siromašne. Kad bi sve djevice iz DPS-a, imaju taj Savjet mladih, tako nešto, nešto kao SKOJ, dakle kad bi one ponudile svoju nevinost na aukciji koju bi organizirala Atlas Televizija, crnogorski tajkuni bi to mogli slobodno kupiti, a tim novcima mogli bi započeti radovi na auto-putu Bar – Boljare. Sve djevice nek se postroje u selo Gornje Mrke!
Kupio sam biljku. Tip veli da je to Aronija i da je jedina preživjela Černobil. Iskopam rupu na dva metra od mene, roknem prirodnog gnojiva kojeg sam ukrao susjedu, zabodem tu Aroniju u zemlju crnogorsku, svetu, junačku, malo nagazim to, pa onda zalijem, sve po propisu. Na povratku se spotaknem.
Znate, Crnogorac se ponekad spotakne o istinu, ali se brzo pridigne i nastavi svojim putem.
Ponedjeljak, 01.10.
Kašljem na petrovačkoj rivi ribarima u lice. Ko ih j..., mislim, oni barem imaju infrastrukturu. Imaju sredstva za proizvodnju. Barke, mreže i te stvari. Ali, fakat kašljem. Možda je astma, bronhitis, rak pluća? Medicina je toliko napredovala da praktično više ni jedan čovjek nije zdrav. Kad se predstavljamo, odmah bi osim imena, prezimena trebali kazati i koju bolest imamo, pa onda politički pogledi i tako dalje.
Utorak, 02.10.
Srijeda, 03.10.
Danas je dan Policije. To se, jasno, proslavlja u teatru. Jer kad jednom propjevaš u policiji, cijelog života te pozivaju na bis. Ima glumaca koji su vrhunski politički i partijski policajci, ulaze smjelo u politiku: Boris Dvornik, Bata Živojinović, Milan Štrljić, Boris Buzančić…A ima i policajaca koji su vrhunski glumci. Obično vas ostave da čekate uru vremena, a onda se pojave dvojica od kojih je jedan ljut i jak, drugi je,kao, normalan i nudi vas kafom. Savršena gluma. Zato se Dan policije obilježava u teatru.
Gledao sam taj neki propagandni spot. Ulazi, dakle, naočita đevojka na biralište gdje joj, odjednom, postaje jako vruće, ona se hladi, ne uspijeva u tome, zatim puše sebi u grudi, ovlaži, a potom ubacuje listić u biračku kutiju.
Ruku na srce, erotika je svugdje oko nas. Odem u “Volija” da vratim dug od jučer kad sam kupio margarin, 200 grama mortadele, dva mlijeka, Zdenka sir i Pipi hrenovke (davaju mi na dug od straha da ih medijski ne unakazim) - dakle, čekam u redu da vratim dug i moram gledati, u redu na kasi, u ženske i muške stražnjice, u strije, celulit, bradavice, gnojne prištiće i pohotne slezene. Ima li to smisla? Gdje su tange Tko nam je ukrao tange? Zašto nema toplesa? Čemu limiti?
Četvrtak, 04.10.
Izbori se trebaju uvijek održati na isti datum: prvi aprila. A svakako treba ukinuti i tu nepotrebnu predizbornu šutnju. Sasvim suprotno, treba donijeti izmjene i dopune Krivičnog i Kaznenog zakona koji bi omogućavao političarima da se slobodno i neometano počupaju 48 sati prije otvaranja birališta.
Vrlo zanimljivo da ni jedna politička stranka nije seriozno analizirala zločin koji banke (u stranom vlasništvu) rade prema građanima i Državi. Pazite, to su gangsteri. To su gangsteri banaka. Dakle, to su banksteri. Ako su banke jače od Države, onda je svaka priča o navodno različitim političkim programima završena, i na izbore može izaći balzamirani leptir, voštani Šegrt Hlapić, Petar Pan ili Hajduk Veljko, apsolutno svejedno. Balkanske žrtve i ne znaju da postoje zemlje gdje Međunarodni monetarni fond, Svjetska banka ili Evropska banka za obnovu i razvoj ne znače ama baš ništa.O banksterima, gospodo, ni A nećete reći, jer ne znate, ne možete, ne smijete i ajd zdravo.
Gledam komemoraciju Borisa Šprema, preminulog predsjednika hrvatskog Sabora I ovako siromašan i bolestan razmišljam o svojoj sahrani, kakva bi ona trebala biti, koji su moji uslovi? Sve što želim od svog pokopa je da ne budem živ sahranjen. Inače, sudeći po nekrolozima, umiru sve sami divni ljudi. Da bi čuo dvije lijepe riječi o sebi, naprosto moraš umrijeti.
Jutros, na kavi sa članovima Revolucionarnog vijeća Komiteta za zaštitu naroda, razgovarali smo kako pogrebne firme dobro posluju. Sve se može kupiti, iznajmiti, sve sređuju, na tebi je samo da umreš. Očekujem reklamne slogane nalik crnogorskim trgovcima: Trošiš, a štediš ! Ili: Prijatelj vašeg džepa…
Dakle, što je sa iznajmljivanjem iskusnih baba narikača? Naricanje je tradicija. Razmišljam o marketingu na tu temu. “Ako umrete, naše narikače će vas oplakati samo tako“. Ili, “Koga mi pokopamo, taj više ne ustaje“…
Petak,05.10.
Ćorav sam i nosim naočale. Uočim reklame za skidanje dioptrije. Jedno oko 500, negdje 600 eura. Hm…Za dva oka u glavi treba mi 1200 eura. Da imam tu lovu, oči mi i ne trebaju. Kradem materi malo, po malo, da ne primjeti, što jeste, ali se pravi luda, kradem i štedim za neslužbeni posjet Podgorici. Dolazi hrvatska redateljica Snježana Banović, mnogo pametna i hrabra osoba i ja sam dogovorio lazanje sa njom. Sedativa imam (bez tri diazepama od 5 mg, ja ne idem u Podgoricu), a imam i pasoš kojeg redovno vadim na rampi kod tunela Sozine. Oni radnici tamo već me znaju i samo čekam kad će me neki nokautirati. Zadnji put, kad sam na toj rampi izvadio pasoš, tip je ispalio na živce : Da-vi-do-vićuuuuu !! Ajd još jednom, leba ti, izvadi pasoš ovđe, ima o jadu da te zabavim!
O jadu zabaviti - dobra kovanica. Pored ovoliko jadnika u Crnoj Gori, samo je pitanje dana kad će se pojaviti Victor Hugo.
Subota, 29.09.
Krasan dan, i pada mi na pamet, ako mi pamet ne pada, ako ostvarite pun kontakt sa prirodom, u crnogorskom društvu može vam biti jako ugodno. Tu i tamo, ipak, neke društvene percepcije me potope kao Franscesco Schettino onaj kruzer “Costu Conckordiu“. Rano jutros, dok je mater peglala, ukrao sam joj dva šnicela ( čista teletina, provjereno ) i 50 eura. Šta ću, moram...Znate, ja sam siromašan. U potrošačkim društvima, koje kontaminiraju kapitalistička logika, trgovačke laži i korporacijska pohota, siromašni ljudi označeni su kao legitimne mete. Danas prevladava logika da su siromašni ljudi mahom nesposobni, lijeni, tupi, glupi i neupotrebljivi. Recimo, taj niz kod mene je i duži : star sam, ružan i nervozan. Ne znam tko mene, običnog siromaška, zastupa na predstojećim parlamentarnim i lokalnim izborima u Crnoj Gori. Znam da to Sin Sunca i Otac Domovine Miločer Prvi Đukanović nikako nije, a nešto me ni opozicijski lideri nisu uvjerili u to. Čak nitko i ne koristi termine podstanari, samohrane majke troje djece, nezaposleni, siromašni, gladni, bolesni jer nemaju novaca, retorika je, dakle, promijenjena tako što se sve više udaljava od jednostavnih, prostih, lako razumljivih i realnih istina. Ključna istina je da smo nijemi svjedoci pljačke biblijskih razmjera. I upravo danas čitam tu neku gadljivu listu koju svake godine radi kompanija “ World Ultra Wealth “.
Prema toj listi, Crna Gora je na 43. mjestu od ukupno 45 navedenih država jer ima 21 multimilijunera čije pojedinačno bogatstvo prelazi 30 milijuna dolara netto. Statistika, kao i uvijek, vara i laže. U odnosu na broj stanovnika, Crna Gora je na samom vrhu. Tu relaciju autori liste, slučajno valjda, nisu uzeli u obzir. I dobro je što su te osobe anonimne. Uvijek sam se bunio, kao mlad i nadobudni novinar, na taj pojam : klasni neprijatelj. Ali, sada, kako sam beznadežno siromašan, mislim da on dobija smisao.
Moji klasni neprijatelji su trgovci, političari, tajkuni, kapitalistički poslodavci.
Nedjelja, 30.09.
Čitam kako je neka djevica ponudila svoju nevinost na aukciji kako bi tim novcima pomogla siromašne. Kad bi sve djevice iz DPS-a, imaju taj Savjet mladih, tako nešto, nešto kao SKOJ, dakle kad bi one ponudile svoju nevinost na aukciji koju bi organizirala Atlas Televizija, crnogorski tajkuni bi to mogli slobodno kupiti, a tim novcima mogli bi započeti radovi na auto-putu Bar – Boljare. Sve djevice nek se postroje u selo Gornje Mrke!
Kupio sam biljku. Tip veli da je to Aronija i da je jedina preživjela Černobil. Iskopam rupu na dva metra od mene, roknem prirodnog gnojiva kojeg sam ukrao susjedu, zabodem tu Aroniju u zemlju crnogorsku, svetu, junačku, malo nagazim to, pa onda zalijem, sve po propisu. Na povratku se spotaknem.
Znate, Crnogorac se ponekad spotakne o istinu, ali se brzo pridigne i nastavi svojim putem.
Ponedjeljak, 01.10.
Kašljem na petrovačkoj rivi ribarima u lice. Ko ih j..., mislim, oni barem imaju infrastrukturu. Imaju sredstva za proizvodnju. Barke, mreže i te stvari. Ali, fakat kašljem. Možda je astma, bronhitis, rak pluća? Medicina je toliko napredovala da praktično više ni jedan čovjek nije zdrav. Kad se predstavljamo, odmah bi osim imena, prezimena trebali kazati i koju bolest imamo, pa onda politički pogledi i tako dalje.
Utorak, 02.10.
Ilustracija, Blažo na karikaturi
Gledam šta se oko mene radi. Ništa se ne radi. Zamišljam agencijsku vijest: BLADFAC- alternativni umjetnik Blažo Davidović predstavio je buljaričkoj javnosti večeras svoj projekt BLADFAC koji smisao ima u višetvorničkoj i multiproizvodnoj upotrebi frigidnosterilnih i partijskopodobnih domova kulture na budvanskoj rivijeri. Za razliku od MACCO projekta u kojem Marina Abramović pretvara hale gdje se nekad radilo 'obodove' frižidere u kulturne prostore, ovaj priznat i umjetnik namjerava suprotno: raditi zaista frižidere u tzv. Centrima za kulturu. Treba raditi led, dodao je Davidović, ovo je ionako cirkus na ledu. Ta Marina, eksplicitan je bio ovaj umjetnik,učinila je gomilu novinara i političara ekstremno glupima. Ja ću raditi frižidere i amen, završio je autor projekta Blažo Davidović Factory Center (BLADFAC).Srijeda, 03.10.
Danas je dan Policije. To se, jasno, proslavlja u teatru. Jer kad jednom propjevaš u policiji, cijelog života te pozivaju na bis. Ima glumaca koji su vrhunski politički i partijski policajci, ulaze smjelo u politiku: Boris Dvornik, Bata Živojinović, Milan Štrljić, Boris Buzančić…A ima i policajaca koji su vrhunski glumci. Obično vas ostave da čekate uru vremena, a onda se pojave dvojica od kojih je jedan ljut i jak, drugi je,kao, normalan i nudi vas kafom. Savršena gluma. Zato se Dan policije obilježava u teatru.
Gledao sam taj neki propagandni spot. Ulazi, dakle, naočita đevojka na biralište gdje joj, odjednom, postaje jako vruće, ona se hladi, ne uspijeva u tome, zatim puše sebi u grudi, ovlaži, a potom ubacuje listić u biračku kutiju.
Ruku na srce, erotika je svugdje oko nas. Odem u “Volija” da vratim dug od jučer kad sam kupio margarin, 200 grama mortadele, dva mlijeka, Zdenka sir i Pipi hrenovke (davaju mi na dug od straha da ih medijski ne unakazim) - dakle, čekam u redu da vratim dug i moram gledati, u redu na kasi, u ženske i muške stražnjice, u strije, celulit, bradavice, gnojne prištiće i pohotne slezene. Ima li to smisla? Gdje su tange Tko nam je ukrao tange? Zašto nema toplesa? Čemu limiti?
Četvrtak, 04.10.
Izbori se trebaju uvijek održati na isti datum: prvi aprila. A svakako treba ukinuti i tu nepotrebnu predizbornu šutnju. Sasvim suprotno, treba donijeti izmjene i dopune Krivičnog i Kaznenog zakona koji bi omogućavao političarima da se slobodno i neometano počupaju 48 sati prije otvaranja birališta.
Vrlo zanimljivo da ni jedna politička stranka nije seriozno analizirala zločin koji banke (u stranom vlasništvu) rade prema građanima i Državi. Pazite, to su gangsteri. To su gangsteri banaka. Dakle, to su banksteri. Ako su banke jače od Države, onda je svaka priča o navodno različitim političkim programima završena, i na izbore može izaći balzamirani leptir, voštani Šegrt Hlapić, Petar Pan ili Hajduk Veljko, apsolutno svejedno. Balkanske žrtve i ne znaju da postoje zemlje gdje Međunarodni monetarni fond, Svjetska banka ili Evropska banka za obnovu i razvoj ne znače ama baš ništa.O banksterima, gospodo, ni A nećete reći, jer ne znate, ne možete, ne smijete i ajd zdravo.
Ilustracija
Da bi vaši birači znali u svakom času što vi zastupate, trebalo bi da svatko zna pet stvari koje određena politička opcija zastupa. Demokratski front, međutim, nema pet stvari, on ih ima 595 !? Front čak koristi termin "mjere ", iako je većina od tog reklamnog materijala nisu mjere, nego zamisli, osvrti, komentari, želje i sl. Očekujem da DPS izađe sa 11.264 misli, nakon čega će Milić objaviti 707.000.112 akcija.Gledam komemoraciju Borisa Šprema, preminulog predsjednika hrvatskog Sabora I ovako siromašan i bolestan razmišljam o svojoj sahrani, kakva bi ona trebala biti, koji su moji uslovi? Sve što želim od svog pokopa je da ne budem živ sahranjen. Inače, sudeći po nekrolozima, umiru sve sami divni ljudi. Da bi čuo dvije lijepe riječi o sebi, naprosto moraš umrijeti.
Jutros, na kavi sa članovima Revolucionarnog vijeća Komiteta za zaštitu naroda, razgovarali smo kako pogrebne firme dobro posluju. Sve se može kupiti, iznajmiti, sve sređuju, na tebi je samo da umreš. Očekujem reklamne slogane nalik crnogorskim trgovcima: Trošiš, a štediš ! Ili: Prijatelj vašeg džepa…
Dakle, što je sa iznajmljivanjem iskusnih baba narikača? Naricanje je tradicija. Razmišljam o marketingu na tu temu. “Ako umrete, naše narikače će vas oplakati samo tako“. Ili, “Koga mi pokopamo, taj više ne ustaje“…
Petak,05.10.
Ćorav sam i nosim naočale. Uočim reklame za skidanje dioptrije. Jedno oko 500, negdje 600 eura. Hm…Za dva oka u glavi treba mi 1200 eura. Da imam tu lovu, oči mi i ne trebaju. Kradem materi malo, po malo, da ne primjeti, što jeste, ali se pravi luda, kradem i štedim za neslužbeni posjet Podgorici. Dolazi hrvatska redateljica Snježana Banović, mnogo pametna i hrabra osoba i ja sam dogovorio lazanje sa njom. Sedativa imam (bez tri diazepama od 5 mg, ja ne idem u Podgoricu), a imam i pasoš kojeg redovno vadim na rampi kod tunela Sozine. Oni radnici tamo već me znaju i samo čekam kad će me neki nokautirati. Zadnji put, kad sam na toj rampi izvadio pasoš, tip je ispalio na živce : Da-vi-do-vićuuuuu !! Ajd još jednom, leba ti, izvadi pasoš ovđe, ima o jadu da te zabavim!
O jadu zabaviti - dobra kovanica. Pored ovoliko jadnika u Crnoj Gori, samo je pitanje dana kad će se pojaviti Victor Hugo.