Ovosedmični dnevnik vodio je Azem Vllasi (Vlasi). U Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji (SFRJ) bio je na najvišim političkim, omladinskim i partijskim funkcijama - od Titovog omladinca do političkog zatvorenika i disidenta. Prvi se u Jugoslaviji suprotstavio Slobodanu Miloševiću braneći aktuelni Ustav iz 1974. i status Kosova kao federalne jedinice. Milošević je na velikom mitingu u Beogradu obećao da će ga uhapsiti. Nakon političkog procesa, pod pritiskom međunarodne zajednice, oslobođen je iz zatvora. Danas je Azem Vllasi ugledni kosovski advokat, politički analitičar i publicista.
Subota, 5. decembar
Miran, neradni dan. Sa TV ekrana saznajem šta se tokom dana desilo, ali i osvrt na proteklu sedmicu. U Đakovici opozicija danas organizirala miting u znak protivljenja Sporazumu sa Srbijom za formiranje Zajednice opština sa srpskom većinom potpisanog u Briselu 25. avgusta, i Sporazuma sa Crnom Gorom o demarkaciji granične linije.
Na Kosovu živi oko pet posto ili blizu 100.000 Srba koji u desetak malih opština čine većinu stanovništva. Sa Crnom Gorom se oduvijek znalo gdje je granica, a sada odjednom opozicija kaže da je 8.000 hektara poklonjeno ovoj nama prijateljskoj državi, iako ona to nije tražila. Kosovo ima mnogo većih problema, ali, eto, opozicija suzavcima u skupštinskoj sali stala na braniku domovine. Zbog scena sa suzavcima u Parlamentu i sukoba sa policijom na uličnim protestima - Kosovo trpi velike štete. Srbija i Crna Gora nikakve.
John Kerry na Kosovu
Dobar događaj sedmice iza nas bila je kratka posjeta američkog državnog sekretara Kerryja Kosovu. Nije došao u zgradu Parlamenta jer se tamo još osjećaju tragovi suzavca. Svejedno. Posjeta je važna jer je Kerry došao sa snažnim porukama da SAD garantuju suverenitet i teritorijalni integritet Kosova.
Mi Kosovari, inače više vjerujemo našim prijateljima sa Zapada, posebno Amerikancima, nego domaćim političarima. Oni su nam veća garancija da ćemo imati državu. Tako je Gospodin Kerry došao kao melem na ranu. Druga radosna vijest je poziv iz Brisela da Crna Gora može pristupiti NATO-u. To će biti važno za mir i stabilnost u cijeloj regiji, time i za Kosovo.
Otvaram kanal Televizije Srbije da vidim šta u našem susjedstvu danas ima. Premijer Vučić i ministar vanjskih poslova Dačić na ekranu. Govore o netom završenoj Ministarskoj konferenciji OEBS-a u Beogradu. Hvale se zbog kurtoaznih pohvala koje su od gostiju dobili za dobru organizaciju tog skupa.
Prema onome što ova dvojica govore, toliki ministri došli su da pohvale Srbiju i njenu Vladu, ali ne može se čuti da li su raspravljali o važnim pitanjima za evropsku bezbjednost i saradnju? Većina gostiju sa tog skupa i ne zna da su ova dvojica proizvod političke škole koja je prije četvrt stoljeća izazvala na ovim balkanskim prostorima najveće strahote nakon Drugog svjetskog rata.
Po Televiziji Srbije sa ovog skupa ostaće zapamćeno uvjeravanje predsjednika Srbije Nikolića ruskom ministru spoljnih poslova Lavrovu kako Srbije prema Rusiji ima osjećanje kao prema majci. Da bi pojačao ono što Toma reče, dodao je kako Srbija, nije "zabila nož u leđa Rusiji". Valjda Lavrov zna da dijete neće majci nož u leđa.
Povratak Vladimira Lazarevića u Srbiju
Danas, u Srbiji uz najviše počasti dočekan ratni zločinac, general Vladimir Lazarević koji se avionom Vlade Srbije vratio iz Haga nakon što je odslužio dvije trećine kazne od 14 godina, zbog ratnih zločina na Kosovu tokom 1999. godine, gdje je bio komandant Korpusa i komandovao svim naoružanim srpskim formacijama.
Pored dva ministra koji su otišli po njega u Hag, tu je načelnik Generalštaba Vojske Srbije Diković, saborac u ratnim zločinima na Kosovu kao Lazarevićev potčinjeni. Tako mu piše u obimnom dosijeu Fonda za humanitarno pravo predato Specijalnom tužilaštvu za ratne zločine. Stupivši na tlo Srbije, Lazarević reče da nije osuđen niti za jedno ubistvo ili drugo krivično djelo, osim za zapovjednu odgovornost. Ali, u Srbiji se to ne smatra zločinom, pa zašto bi on.
Tako, zapovjedanje za operacije u kojima je ubijeno oko 13.000 Albanaca u proljeće 1999. godine, odvežena šleperima tijela oko 4.000 ubijenih u masovne grobnice po Srbiji, protjerivanje oko 900.000 Albanaca iz svojih domova, palež i uništenje oko 120.000 kuća i drugih objekata, među koje i 218 džamija koje nisu bili nikakvi vojni ciljevi, po Lazareviću "nije krivično djelo". Ministar odbrane Srbije Gašić, i ministar pravde Selaković na dočeku svečano izjaviše kako će Lazarević svojim djelom i primjerom inspirisati generacije. Možda. Vidi se to po njima. Ako bi nas duhovi mrtvih gledali sa neba, kako vjernici kažu, Milošević bi bio ponosan na svoj podmladak koji i sada vlada Srbijom.
Nedjelja, 6. decembar
Jedini važan događaj za lokalne medije je dolazak predsjednika Parlamenta Albanije Ilir Mete u Prištinu. Navodno, došao da pokuša pomiriti posvađanu opoziciju sa pozicijom. Ilir Meta i kod kuće ima sličnih problema. Ali, tamo, barem za sada, ne dimi suzavac u parlamentu.
Ponedjeljak, 7. decembar
Na političkoj sceni Kosova, ni pomaka iz ukopanih rovova pozicije i opozicije. Građanima ovo postaje dosadno. Bilo bi dobro da se ide na nove izbore, ali kada bi bilo moguće, da ovi koji su sada u Parlamentu i na vlasti ne budu na izbornim listama. Posrećilo bi nam se.
U susjedstvu, opet zanimljivo. Onaj ministar odbrane Gašić, taman pohvalio haškog zatvorenika generala Lazarevića, sutradan se na drugi način raznježio, pa htio šarmirati novinarku u Trsteniku riječima "Baš volim ove novinarke koje lako kleknu". Frajer, nema šta. No, Vučić mu reče da mora ostaviti ministarsku funkciju zbog toga. Eto, što ti je vlast bez zasluge. Sad je imaš, sutra je nemaš.
Vojislav Šešelj
U Beogradu počeo proces sudske rehabilitacije predsjednika kvislinške Vlade u vrijeme njemačke okupacije Milana Nedića. Poslije rehabilitacije đenerala Draže Mihailovića i dolaska na vlast najnovije generacije četničkog podmlatka iz društva četničkog vojvode Tomislava Nikolića, Srbija uspješno završava raskid sa Titovim političkim nasljeđem i antifašizmom. Živi Šešelj i nebeski Milošević mogu biti zadovoljni. Ono što su započeli prije četvrt stoljeća, nije im uzalud bilo.
Prema rezultatima lokalnih izbora, Francuska ide udesno. Nedavni teroristički napadi u Parizu, gurnuli su sve nas u globalni kolektivni strah od terorizma. Niko nije siguran od aveti terorizma, ali nekako je Francuska posebno pogođena. Sumnjam da će se uspješno nositi sa ovim zlom, pomjeranjem udesno i zatvaranjem u sebe, jer teroristi ne dolaze samo sa strane. Ima ih i u samoj Francuskoj. Ako Marine Le Pen pobjedi i na parlamentarnim izborima, a David Cameron preko najavljenog referendum 2017. izvede Britaniju iz Evropske unije, onda se stvarno vraćamo staroj Evropi. Za nekoliko godina možemo reći: Adio, bilo nam je lijepo dok smo sanjali o ujedinjenoj Evropi otvorenih granica.
Utorak, 8. decembar
U Prištini ništa novo. Pozicija, opozicija, na starim pozicijama. Danas veliki antivladin miting opozicije u Tirani protiv predsjednika Parlamenta Ilira Mete i premijera Edija Rame. A Meta prekjuče bio u Prištini da pomiri naše. Iz Prištine nema ko ići da njih pomiri.
Srijeda, 9. decembar
Imam mnogo advokatskog posla. Danas idem na sud u Gračanicu, zastupam čika Živojina. Spori se sa dvojicom komšija Srba zbog nekih, kako tvrdi, prevarnih radnji oko nekog zemljišta. Tek smo počeli, biće tu još posla. Čika Živojin, star 82 godine, pored mojih kolega Srba u Gračanici, poklonio mi je veliko povjerenje i ja to moram opravdati.
Četvrtak, 10. decembar
Ne dešava se nešto posebno, naročito ne nešto dobro. Predsjednica Kosova Atifete Jahjaga najavila da bi u Skupštini u ponedjeljak održala uobičajeni godišnji govor. Opozicija zaprijetila da joj neće dopustiti, jer se ona u dosadašnjem sporu svrstala na strani vlasti. Bolje joj je da se obrati naciji novogodišnjom porukom preko TV ekrana.
Petak, 11. decembar
Centar Prištine je u znaku dekoracije za predstojeće božićne i novogodišnje praznike. Primjećujemo nešto više policije u gradu. Koliko nam to ulijeva osjećaj sigurnosti, toliko nas plaši, zašto su tu više nego uobičajeno. Radujem se vikendu koji ću provesti u prirodi, u svom rodnom mjestu.