Ante Pavić je novinar iz Zagreba. Još kao dijete s braćom i sestrama izdao je svoje prve novine - „Drpi“. Da je ovo, kako piše, romansirana biografija, rekli bi da je bilo suđeno da bude novinar. Ali isto tako, misli da je jednako mogao postati kauboj, indijanac, pilot, moreplovac ili privatni detektiv.
"Potucao" se po raznim redakcijama, ponajviše dnevnih novina, iznutra upoznao najveću krizu novinarstva koja plamti i danas, da bi se smjestio na portalu Forum.tm koji pripada samo novinarima, i nekako se, piše Pavić, onaj dobar osjećaj iz djetinjstva opet vratio. Danas će mnogi kolege i kolegice reći da je zbog velike krize ipak bolje prati suđe, ali on poručuje da ne idu nigdje.
Subota, 4. ožujka
Grga nema običaj buditi me, ali jutros je zacvilio prije šest, a to je značilo da moramo izaći u park kako bi se olakšao. Nema prevelike romantike kada usvojite psa koji je već prošao pubertet jer u istom paketu dolaze svi njegovi prethodni strahovi i traume koje često liječi agresijom. Onako neiskusni, svaljujete na njega sve njegove ispade, dok ne shvatite da njegovim odgojem najviše upoznajete sebe. I ne volite tu svoju novu sliku, ionako ih je već previše za probaviti. Život s Grgom naučio me da sam nestrpljiv, nesiguran i često histeričan. I jadan pas ne može biti drugačiji. Zato se sad učimo ispočetka, mudriji za nove spoznaje – i Grga i ja.
Jednako je i s državnom vlasti jer ona nije ništa drugo nego slika građana koja ju je birala. A ova hrvatska je, nakon svih nepodopština, na kraju dobila po stražnjici od svojih gospodara – Sjedinjenih Američkih Država. A to znači da je gospodarevom strpljenju došao kraj.
Proustaški marš centrom Zagreba
Nakon što je proustaška stranka Autonomna-HSP promarširala i okupila se na središnjem zagrebačkom trgu uzvikujući standardne nacističke parole, za koje ova vlast ima prilično razumijevanja, javila se i američka ambasada kojoj je zasmetalo što su usput nosili američku zastavu i zaklinjali se na vjernost novom američkom predsjedniku Donaldu Trumpu. Kad se gospodari jave takvom vikom, onda i pas reagira submisivno, pa je i hrvatska vlada pala na leđa, otkrivajući gospodaru svoj meki trbuh. Nije bilo druge nego da podvijenog repa, onako potiho, osudi nacističko divljanje. Sada, mudriji za nove spoznaje, uče se ispočetka – i SAD i hrvatska Vlada.
Nedjelja, 5.ožujka
Nedjelja je oduvijek bila stvorena za ljenčarenje. Čak je i Grga ostao duže spavati, jutros me nije budio i ostao se dokasno izležavati na ležaju. Katolička crkva uči da se i Bog odmarao sedmi dan, pa onda moramo i mi. I to doslovno, jer je Vlada u medije pustila probni balon o zabrani rada nedjeljom. Hrvatska je do sada bila prilično fleksibilna po tom pitanju i gotovo da nema trgovine koja ne radi nedjeljom.
Došli je, međutim, novo doba. Raspravlja se o zatvaranju trgovina tog famoznog sedmog dana, a sve pod krinkom zaštite radnika. Možda bi i povjerovali, da Eurostat već nije objavio da je Hrvatska postala europski rekorder u brzini stvaranja prekarijata, ali u Hrvatskoj se malo tko na to obazire. Hrvatskoj konzervativnoj vladi nije ni na kraj pameti zaštita radnih prava koje je prethodno urušila socijaldemokratska bivša vlada pa ovoj friškoj donijela u miraz.
Rad nedjeljom je zapravo religijsko pitanje, a Hrvatska se potpisivanjem Vatikanskih ugovora obavezala da će ga zabraniti, budući da svjetovni rad konkurira crkvenom radu nedjeljom – danu u kojem se očekuje da će ljudi biti na misi u crkvama, a ne za blagajnom.
Vlada je opet pala na leđa (na fotografiji premijer Andrej Plenković)
Kako je ova vlada prilično klerikalna, čini se da će napokon donijeti tu odluku o zabrani koje su sve dosadašnje vlade odgađale već 14 godina. I tako je drugi put u samo dva dana, zbog vike drugog gospodara, ovaj put Vatikana, ova vlada opet pala na leđa, sve četiri šapice digla u zrak i podvijena repa submisivno otkrila meki trbuh. Pa koji pas ne bi bio zbunjen kada dva različita gospodara, svaki sa svojim poremećajem u ponašanju, na njega viču u ovako kratkom intervalu?
Ponedjeljak, 6. ožujka
Prvi radni dan tjedna pokazao je da državno tužiteljstvo slabo ili nikako radi. To su ionako mnogi do sada sumnjali, ali ponedjeljak je te sumnje potvrdio na razini farse. Tomislav Saucha, bivši predstojnik ureda bivšeg premijera Zorana Milanovića, još je u veljači završio u pritvoru zbog sumnje da je državni proračun oštetio za najmanje pola milijuna kuna potpisujući lažne putne naloge zaposlenicima vlade, pa je novac predviđen za troškove njihovih nepostojećih putovanja spremao sebi u džep.
Vladajući HDZ, opterećen sumnjama za višedecenijsku pljačku, stao je likovati jer se pokazalo da i u SDP-u stanuju lopovi i kokošari. Ali avaj, radost je kratko trajala, jer je Saucha u svojoj očajničkoj obrani dokazao da bi sumnja prije svega trebala pasti na tajnicu u Vladi koja je na tom mjestu već nekoliko mandata.
Premijer Andrej Plenković je odlučio u Vladi organizirati izvanrednu konferenciju za novinare jer je očito da se kralo i u njegovom mandatu, kao i u kratkom mandatu njegovog stranačkog druga Tomislava Karamarka.
Stoga je za uši povukao glavnog državnog tužitelja Dinka Cvitana i doveo ga sa sobom pred govornicu da mu pruži alibi. Digla se kuka i motika jer je Plenković na taj način obezvrijedio neovisnu poziciju tužitelja koji bi i njega trebao istraživati na mjestu na kojem obojica drže konferenciju za medije. Cvitanu su, uz sumnju u pristranost, stali predbacivati da je istragu oko dnevnica očito obavio aljkavo. Čini se da će se vladajući zajedno s opozicijom lako složiti da je vrijeme da Cvitan ode. A to je i bio cilj.
Utorak, 7. ožujka
I dok Plenković saziva izvanredne konferencje zbog prilično banalne stvari, ali samo zato što je maca pokucala i na njegova vratanca, njegova drugarica s kojom dijeli žezlo izvršne vlasti, predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović, u predasima od tumaranja Hrvatskom, krati svoje predsjedničke dane živeći u balonu od sapunice. „Ne bih rekla da je netolerancija porasla“, kazala je nedavno, dok u Hrvatskoj niču spomenici s nacističkim pozdravima koje se nitko ne usudi skloniti, a napadi na svakojake manjine gotovo pa da su svakodnevni, jer se nasilnici osjećaju osokoljeni oklijevanjem Vlade i predsjednice da se uhvati u koštac s mržnjom koja samo raste.
I k'o za vraga, Srpsko narodno vijeće je objavilo da je u 2016. evidentiralo ukupno 331 slučaj etnički motiviranog nasilja, revizije povijesnih događaja, prijetnji i govora mržnje usmjerenih protiv Srba u Hrvatskoj, što je porast od 57 posto u odnosu na prethodne godine.
Ali mogu Srbi pisati što god hoće, ne dopire to do hrvatske predsjednice koja se bavi idejom zajedništva i propagira je gdje god stigne, iako nitko nema pojma što bi to trebalo značiti. Oni nešto načitaniji upozoravaju da njezinom zamišljenom zajedništvu nema mjesta u pluralnom i demokratskom društvu. Ne vidi predsjednica ni puzajuće ustaštvo, niti sve veći utjecaj Katoličke crkve na društvo.
Ali osokolila se predsjednica i kazala narodu da „ne moramo skidati gaće pred svima“, odgovarajući na pitanje o reakciji američke ambasade zbog ustašluka na glavnom zagrebačkom trgu. Još je i dodala: „Moram biti vrlo prizemna u ovom slučaju“. Zašto samo u ovom slučaju?
Srijeda, 8. ožujka
TV kalendar, jedna od najdugovječnijih emisija na javnoj televiziji, ograničio se za obilježavanje Međunarodnog dana žena na jednu fotografiju cvijeća uz naznaku da je 1911. godine ustanovljen Dan žena. Naravno, TV kalendar, koji vrlo benigno i naširoko govori o ustaškim ratnim zločincima ili o hrvatskim ratnim zločinima iz posljednjeg Domovinskog rata, nije htio spomenuti da je taj dan povezan s formiranjem Socijalističke stranke u SAD-u i maršom radnica za veća prava u istoj zemlji. Ne treba to čuditi, jer javna televizija HRT već dulje vrijeme služi kao lokalna ispostava Vatikana i desničarske klike, te se trudi promicati konzervativne i klerikalne ideje zbog čega gubi sve više gledatelja.
Poigravanje značenjem Međunarodnog dana žena: Marš za Osmi mart, ilustrativna fotografija
A baš je neokonzervativna revolucija, koja u isto kolo smješta Hrvatsku s Poljskom i Mađarskom, bila razlog da na ulice nekoliko hrvatskih gradova izađe nekoliko tisuća ljudi koji su marširali za prava žena. Sve snažniji konzervativni pokret povezan s Katoličkom crkvom zauzeo je i glavne pozicije u izvršnoj vlasti pa polako, ali sigurno, provodi svoj plan ograničavanja prava žena da slobodno odlučuju o svojem tijelu i rađanju. Najveći marš održan je u Zagrebu na kojem su žene poručile da neće biti puki inkubatori sa sve manje prava. Zatražile su i ratificiranje Istanbulske konvencije, kojoj je cilj snažnije zaštititi žene od nasilja.
Vladina čestitka za Dan žena stigla je isti dan: ministrica za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Nada Murganić objavila je da je u Radnu skupinu uključila Ivana Munjina iz udruge „U ime obitelji“ i Ivana Prskala iz Građanske inicijative Ordo Iuris Hrvatska. Možete dva puta pogađati čime se te udruge bave . „U ime obitelji“ je organizirao referendum kojim se brak definira kao zajednica muškarca i žene, a Ordo Iuris stiže iz Poljske gdje je provodio kampanju za zabranu abortusa. Njima je cilj ne ratificirati Istanbulsku konvenciju.
Žene na maršu su poručile: "E, nećete!" Čini se da ovo nije toliko doba konzervativne revolucije, koliko doba otpora.
Četvrtak, 9. ožujka
Ruku pod ruku s konzervativnom renesansom ide i militarizam. Vlada kani opet uvesti obvezni vojni rok kojeg je desnica odmah stavila na pijedestal ultimativnog dokaza ljubavi prema Domovini. Tko ne želi ići u zagušljive spavaonice s još 15 mladih, znojnih tjelesa, četkicom za zube prati zahode i olakšavati se nad čučavcima - ne voli Domovinu. Cijeli projekt je zapravo zamišljen kao dodatno ideološko ispiranje mozga.
Udruge koje se brinu da brak bude isključivo zajednica muškarca i žene, nemaju problema s tim da se muškarci pripijeni jedni uz druge griju pod šatorom na taborovanju. Čini se da žrtva za Domovinu nikad nije previsoka.
Vojna vježba u Slunju
Ja, recimo, na vojnom roku ništa pametnoga nisam naučio. Azimuta se više ne sjećam, napada u binomima sjećam se samo po imenu, a ne nedostaju mi zajednički snovi s još 10 ljudi u sobi. Više sam o davanju prve pomoći naučio u školi, nego u vojsci. Jedino čega se sjećam je rastavljanje i sastavljanje puške, ali to samo zato što je kalašnjikov iznimno jednostavna puška. Zato gai koriste afrička djeca u ratovima, a čini se da će uskoro opet i hrvatska.
Centar za mirovne studije i Inicijativa „Ne vojnom roku“ pozvali su građane koji su se zakonski primorani odazvati na upis u vojnu evidenciju da tom prilikom ulože prigovor savjesti na vojnu službu, nakon što je Ministarstvo obrane u srijedu pozvalo sve muškarce, hrvatske državljane rođene 1999., kao i starija godišta koji dosad nisu upisani, da se radi upisa u vojnu evidenciju jave u Područne odsjeke za poslove obrane prema mjestu prebivališta.
Zaista, sva je prilika da je ovo doba otpora.
Petak, 10. ožujka
U Hrvatskoj se nastavlja cirkus koji se službeno zove kampanja za lokalne izbore. Oni će se održati u svibnju, a kandidati i kandidatkinje već sada obećavaju brda, doline i pokoji infrastrukturni projekt. Milan Bandić, vječni gradonačelnik Zagreba nudi oprost od prvih komunalnih kazni. U Zadru, utvrdi vladajućeg HDZ-a povukao se gradonačelnik Božidar Kalmeta, bivši ministar kojeg čeka suđenje zbog sumnje u korupciju.
Gradonačelnička funkcija svima se omilila, pa je zbog borbe za mjesto prvog čovjeka Varaždina ostavku na mjesto posebnog savjetnika za ljudska prava potpredsjednika Vlade Davora Ive Stiera, dao Ladislav Ilčić. Riječ je o čelniku konzervativnog Hrasta koji je blizak udruzi „U ime obitelji“. Liberalni dio građana bio je šokiran kad je Ilčić odabran da o ljudskim pravima savjetuje jednako konzervativnog Davora Ivu Stiera, a sada će ga morati gledati na plakatima. Kaže da je funkcija u Vladi nespojiva s gradonačelničkom pozicijom, a glavnog konkurenta je odmah napao da ne živi po kršćanskim vrijednostima.
Protest protiv nasilja nad LGBT osobama u Zagrebu
Nitko ne sumnja da ćemo do izbora imati još nekoliko sličnih imena, te otkrivati nove afere koje će pokazati da smo svi isti lopovi. To bi značilo da je predsjednica napokon došla na svoje idejom zajedništva. Njezino zajedništvo značilo bi da se svi okupljamo oko vrijednosti Katoličke crkve i desničarskih stranaka, ali se u jednoj stvari malo preračunala. U Hrvatskoj, naime, nastupa doba otpora.