Đurđevdan Romi u Tuzlanskom kantonu dočekuju skromno, ali radosno. Zvaničnog obilježavanja ovog najznačajnijeg romskog praznika nema iako je u Tuzlanskom kantonu najviše romske populacije.
Simbolično, Đurđevdan označava buđenje prirode. Romima - nomadskom narodu, to je znak za pokretanje čergi i putovanje u nepoznato.
Posjetili smo ih u njihovim domovima. Mnogi od njih, zbog neimaštine, Đurđevdan ne proslavljaju, ali s običajima svog najvećeg blagdana u utorak su se probudili.
U tuzlanskim romskim naseljima jutros se slavio Đurđevdan. Ne kao prijašnjih godina, ali običaji koji su dovoljni za sreću, kako vjeruju Romi, ispoštovani su.
Alena Ferhatović u utorak ujutro je Đurđevdan čestitala prvo svom svekru, a onda cijeloj obitelji:
Đurđevdan je u Aleninoj obitelji, iako žive u neimaštinin najveći blagdan. Kaže da vjeruje da će se đurđevdanska sreća i njoj nasmiješiti:
„Ne mora se sve o novcu pričati. Ako je sirotinja, napraviće se nešto.“
Nekada se Đurđevdan proslavljao svečano u Tuzli. Romi bi na kočijama prolazili gradom, bacali cvijeće i veselili se. Husein Biberović prisjeća se takvih putovanja i odlaska Roma na daleki put:
„Na Đurđevdan prije bilo je ovako: peku se jagnjad. Onda se ide pored rijeke, kupaju su i slave vazdan - do 12 sati noću se slavilo. I onda drugi, treći dan se spremaju, svako svoja kola, konje, šatore - i po Evropi i po svijetu odoše.“
Mujo Hadžimujić kaže da je takav Đurđevdan u Tuzli stvar prošlosti. Poprimio je moderne obrise. Proslavljaju ga samo uz glazbu i malo bolji ručak:
„Na Đurđevdan prije ovog svega je bilo bolje.“
Rome u utorak u TK, u kojem inače živi naveći broj romske populacije u BiH, nije nitko posjetio od zvaničnika, niti im čestitato blagdan. Tako je, kažu nam, već godinama. Fazila Đilić:
„Kako je sve lijepo bilo prije. A sad nemamo ništa od toga. Prije smo igrali, oblačili se, kupali se - i to sa jajima onim šarenim. A sada nemamo ni za šarena ni za mamena.“
Simbolično, Đurđevdan označava buđenje prirode. Romima - nomadskom narodu, to je znak za pokretanje čergi i putovanje u nepoznato.
Posjetili smo ih u njihovim domovima. Mnogi od njih, zbog neimaštine, Đurđevdan ne proslavljaju, ali s običajima svog najvećeg blagdana u utorak su se probudili.
U tuzlanskim romskim naseljima jutros se slavio Đurđevdan. Ne kao prijašnjih godina, ali običaji koji su dovoljni za sreću, kako vjeruju Romi, ispoštovani su.
Alena Ferhatović u utorak ujutro je Đurđevdan čestitala prvo svom svekru, a onda cijeloj obitelji:
Alena Ferhatović, foto: Maja Nikolić
„Čestitam svima praznik. Želim svima da se lijepo provedu.“Đurđevdan je u Aleninoj obitelji, iako žive u neimaštinin najveći blagdan. Kaže da vjeruje da će se đurđevdanska sreća i njoj nasmiješiti:
„Ne mora se sve o novcu pričati. Ako je sirotinja, napraviće se nešto.“
Nekada se Đurđevdan proslavljao svečano u Tuzli. Romi bi na kočijama prolazili gradom, bacali cvijeće i veselili se. Husein Biberović prisjeća se takvih putovanja i odlaska Roma na daleki put:
„Na Đurđevdan prije bilo je ovako: peku se jagnjad. Onda se ide pored rijeke, kupaju su i slave vazdan - do 12 sati noću se slavilo. I onda drugi, treći dan se spremaju, svako svoja kola, konje, šatore - i po Evropi i po svijetu odoše.“
Mujo Hadžimujić kaže da je takav Đurđevdan u Tuzli stvar prošlosti. Poprimio je moderne obrise. Proslavljaju ga samo uz glazbu i malo bolji ručak:
„Na Đurđevdan prije ovog svega je bilo bolje.“
Rome u utorak u TK, u kojem inače živi naveći broj romske populacije u BiH, nije nitko posjetio od zvaničnika, niti im čestitato blagdan. Tako je, kažu nam, već godinama. Fazila Đilić:
„Kako je sve lijepo bilo prije. A sad nemamo ništa od toga. Prije smo igrali, oblačili se, kupali se - i to sa jajima onim šarenim. A sada nemamo ni za šarena ni za mamena.“