Kao što voda nije prepoznavala nikakve državne, entitetske ili etničke granice, pokazalo se kako su te granice počele da pucaju i u nivou ljudske solidarnosti i međusobne saradnje u nevolji i to zahvaljujući, prije svih, sportistima koji i inače čine najveće korake u saniranju onih najdubljih posljedica koje su protekli ratovi ostavili.
Srbijanski teniser Novak Đoković dirnuo je region, a pokazaće se, bogme, ne samo region, izravno u srce kad je, poslije završne pobjede na rimskom turniru, direktno na objektivu kamere nacrtao srce, i to "za Srbiju i za Bosnu" koje su u tim trenucima stenjale pod vodenim talasima. Dan ranije svjetsku je javnost zatalasao optužbom najmoćnijih svjetskih medija da dangube sa besmislicama, dok se ovdašnji narodi bore za goli život, a zadihan poslije pobjedničkog poena protiv najvećeg rivala, svjetskoj je javnosti prosuo:
"Ovo je za moju zemlju, za Bosnu, za Hrvatsku koje je pogodila poplava. Ljudi nisu svesni koliko je ovo ozbiljno. Radi se o mnogo ljudi, još nije objavljen broj žrtava jer vlada strah. I želim im uputiti sve najbolje. Moje srce i misli su uz njih. I neka se drže", poručio je Đoković.
Istim tim ljudima, tek toliko da ne ispadnu prazne riječi, odmah je darovao dolarski honorar, osnovao fondaciju i nagnao sportase, ali i umjetnike raznih profila da posegnu u vlastite džepove. Veličanstvena gesta izazavala je brojne reakcije, one pozitivne naravno, a čini se kako je u samu dušu svih ganutih ljudi s ovih prostora najdublje pronikao tuzlanski doktor Adnan Burina. Napisao je otvoreno pismo, nabijeno nekom kolektivnom emocijom, premda ga je pisao isključivo u svoje ime.
Ponajviše medijske pažnje, i kontroverzi naravno, izazavalo je stanovište ljekara sa bosanskih ratišta, a u vezi sa karakterističnim troprstom kojim Novak povremeno proslavlja svoje pobjede. Istina, time se u malo zućem dijelu bh. medijske scene ponajviše ašikovalo, ali je, ipak, pomalo začuđujuća naglašena uzdržanost od totalnih zloupotreba. Doktor Burina:
"Obično ono bude: 'Pa, znate, sve je to fino, ali...' U slučaju Novaka Đokovića to ’ali’ ne postoji. Ono lično što sam naučen, i što su me roditelji naučili, da apsolutno moraš poštovati drugog, druge i vjere i mentalne sklopove itd. Novak Đoković je pravoslavac, on je Srbin, on diže tri prsta kad pobjeđuje - i to njemu znači, to je dio njegovog bića. I to je ono što on najčistije, iskonski nosi u svojoj glavi i u svom habitusu. Nemoguće je to ne poštovati. Novak Đoković je osoba sa svojim imenom i prezimenom. On nije oni koji su te simbole nosili prije 20 godina. On je dijete u to vrijeme bio. Prema tome, on je neko ko zaslužuje moju, možda ne treba našu, ali moju isključivo i samo, naklonost i poštovanje. Tu nema nikakve ograde. Tu nacionalno nema apsolutno nikakve veze. Meni je samo bitno da smo se Novak i ja razumjeli. Pa neka to bude onda poruka da je tako nešto moguće", ističe Adnan Burina.
A da je moguće, tek nekoliko dana kasnije potvrdio je još jedan veliki sportista, hrvatski reprezentaivac Luka Modrić, koji je pobjedu svig Reala u Ligi šampiona uputio na poznatu adresu.
"Svim ovim ljudima u Hrvatskoj i Bosni i Srbiji koji proživljavaju teške trenutke poklanjam ovu pobjedu", kazao je Modrić.
"Vidjelo se koliko ljudi mogu dobri i humani da budu. Nadam se da će ovako osrtati i poslije ovo kad prođe, jer ne treba zaboraviti koliko smo složni i ujedinjeni bili prije 30-ak, 20-ak godina. Nešto se desilo i bilo je puno mržnje, bilo je puno neslaganja, i onda desi se ova nesreća da se ljudi malo približe, ujedine", riječi su Sušića.
"Volio bih da je tako i da ovo bude upravo početak brisanja i granica u našim glavama", navodi Burina.
Istina, ima dosta ljudi, mudrih i učenih glava koje će progovoriti o odjecima istorijskog drila u vezi sa solidarnosti. Sve uz sugestiju kako se tu humana priča završava. Ali, čini se kako je led ipak krenuo. Pozivajući se ponovo na Đokovića, na jedan njegov tvit koji završava onomadnom parolom "Živjeli svi narodi bivše Jugoslavije. Neka je Bog uz vas", na stranicama brojnih portala počele su nicati pjesmice, mladeži uglavnom, u kojima su prepoznatljive rime "o bratu do brata i da više ne bude rata".
Ne bez nostalgije, ali sa punom sviješću kako je ona - nostalgija, po definiciji naslonjena na neke davnašnje vrijednosti, nije bez pameti reanimirati neke pojmove, a da to bude bez prizivanja na povratak istrošenog vremena.
Srbijanski teniser Novak Đoković dirnuo je region, a pokazaće se, bogme, ne samo region, izravno u srce kad je, poslije završne pobjede na rimskom turniru, direktno na objektivu kamere nacrtao srce, i to "za Srbiju i za Bosnu" koje su u tim trenucima stenjale pod vodenim talasima. Dan ranije svjetsku je javnost zatalasao optužbom najmoćnijih svjetskih medija da dangube sa besmislicama, dok se ovdašnji narodi bore za goli život, a zadihan poslije pobjedničkog poena protiv najvećeg rivala, svjetskoj je javnosti prosuo:
"Ovo je za moju zemlju, za Bosnu, za Hrvatsku koje je pogodila poplava. Ljudi nisu svesni koliko je ovo ozbiljno. Radi se o mnogo ljudi, još nije objavljen broj žrtava jer vlada strah. I želim im uputiti sve najbolje. Moje srce i misli su uz njih. I neka se drže", poručio je Đoković.
Istim tim ljudima, tek toliko da ne ispadnu prazne riječi, odmah je darovao dolarski honorar, osnovao fondaciju i nagnao sportase, ali i umjetnike raznih profila da posegnu u vlastite džepove. Veličanstvena gesta izazavala je brojne reakcije, one pozitivne naravno, a čini se kako je u samu dušu svih ganutih ljudi s ovih prostora najdublje pronikao tuzlanski doktor Adnan Burina. Napisao je otvoreno pismo, nabijeno nekom kolektivnom emocijom, premda ga je pisao isključivo u svoje ime.
Novak Đoković
"I onda se javlja Novak Đoković i diže svijet bukvalno na noge. To je nešto što više nema veze apsolutno ni sa čim, već samo i isključivo sa jednom humanošću, sa jednom gestom ne dobre volje nego i nade da zaista ovaj prostor ima šansu", kaže Burina.Ponajviše medijske pažnje, i kontroverzi naravno, izazavalo je stanovište ljekara sa bosanskih ratišta, a u vezi sa karakterističnim troprstom kojim Novak povremeno proslavlja svoje pobjede. Istina, time se u malo zućem dijelu bh. medijske scene ponajviše ašikovalo, ali je, ipak, pomalo začuđujuća naglašena uzdržanost od totalnih zloupotreba. Doktor Burina:
"Obično ono bude: 'Pa, znate, sve je to fino, ali...' U slučaju Novaka Đokovića to ’ali’ ne postoji. Ono lično što sam naučen, i što su me roditelji naučili, da apsolutno moraš poštovati drugog, druge i vjere i mentalne sklopove itd. Novak Đoković je pravoslavac, on je Srbin, on diže tri prsta kad pobjeđuje - i to njemu znači, to je dio njegovog bića. I to je ono što on najčistije, iskonski nosi u svojoj glavi i u svom habitusu. Nemoguće je to ne poštovati. Novak Đoković je osoba sa svojim imenom i prezimenom. On nije oni koji su te simbole nosili prije 20 godina. On je dijete u to vrijeme bio. Prema tome, on je neko ko zaslužuje moju, možda ne treba našu, ali moju isključivo i samo, naklonost i poštovanje. Tu nema nikakve ograde. Tu nacionalno nema apsolutno nikakve veze. Meni je samo bitno da smo se Novak i ja razumjeli. Pa neka to bude onda poruka da je tako nešto moguće", ističe Adnan Burina.
A da je moguće, tek nekoliko dana kasnije potvrdio je još jedan veliki sportista, hrvatski reprezentaivac Luka Modrić, koji je pobjedu svig Reala u Ligi šampiona uputio na poznatu adresu.
"Svim ovim ljudima u Hrvatskoj i Bosni i Srbiji koji proživljavaju teške trenutke poklanjam ovu pobjedu", kazao je Modrić.
Safet Sušić
Da veliki sportista u najvećem broju slučajeva bude i veliki čovjek posvjedočiće i selektor bh. fudbalera Safet Sušić. Svoje je momke odveo na Svjetsko prvenstvo, a nama ovdje ostavio lijepe želje, ali i poruku nade."Vidjelo se koliko ljudi mogu dobri i humani da budu. Nadam se da će ovako osrtati i poslije ovo kad prođe, jer ne treba zaboraviti koliko smo složni i ujedinjeni bili prije 30-ak, 20-ak godina. Nešto se desilo i bilo je puno mržnje, bilo je puno neslaganja, i onda desi se ova nesreća da se ljudi malo približe, ujedine", riječi su Sušića.
"Volio bih da je tako i da ovo bude upravo početak brisanja i granica u našim glavama", navodi Burina.
Istina, ima dosta ljudi, mudrih i učenih glava koje će progovoriti o odjecima istorijskog drila u vezi sa solidarnosti. Sve uz sugestiju kako se tu humana priča završava. Ali, čini se kako je led ipak krenuo. Pozivajući se ponovo na Đokovića, na jedan njegov tvit koji završava onomadnom parolom "Živjeli svi narodi bivše Jugoslavije. Neka je Bog uz vas", na stranicama brojnih portala počele su nicati pjesmice, mladeži uglavnom, u kojima su prepoznatljive rime "o bratu do brata i da više ne bude rata".
Ne bez nostalgije, ali sa punom sviješću kako je ona - nostalgija, po definiciji naslonjena na neke davnašnje vrijednosti, nije bez pameti reanimirati neke pojmove, a da to bude bez prizivanja na povratak istrošenog vremena.