Rata u Bosni i Hercegovini ni djeca nisu bila pošteđena, ubijana su na najsvirepiji način. Nisu ginula samo zbog granatiranja, već su mučena i ubijana zajedno sa svojim roditeljima.
Slobodan Stojanović iz mjesta Kamenica kod Zvornika, imao je dvanaest godina kada je u ljeto 1992. godine, na izuzetno svirep način, ubijen hladnim oružijem. Prema onom što je navedeno u optužnici ubila ga je Elfeta Veseli, koju su švajcarske vlasti lišile slobode, postupajući prema zahtjevu Tužilaštva Bosne i Hercegovine.
„Tužilaštvo BiH provelo je obimnu istragu tokom koje je prikupilo dokaze kojima sumnjiči navedenu i došlo do saznanja da se osumnjičena duže vremena nalazi na području Švicarske Konfederacije, te su pokrenute aktivnosti za njeno lociranje, hapšenje i izručenje pravosuđu BiH.
Tužilaštvo je obaviješteno da se osumnjičena u Švicarskoj usprotivila dobrovoljnom izručenju po skraćenoj proceduri u BiH, pa će se u narednom periodu pristupiti aktivnostima za njeno izručenje i deportaciju u BiH, gdje će joj se suditi“, kaže portparol Tužilaštva BiH Boris Grubešić.
Dvije maloljetne žrtve rata identifikovane su u petak u Komemorativnom centru u Tuzli. Dječak Sabrija Ribić imao je tek dvije godine kada je ubijen, a njegova sestra Ismeta tri godine. Njihovi posmrtni ostaci, kao i ostaci devetočlane porodice Ribić ekshumirani su iz masovne grobnice Crni vrh na području Zvornika. Sabriju i Ismetu identfikovao je jedini preživjeli brat Zijo.
„Oca i majku sam prije dvije godine našao. Prošle godine u decembru sam pronašao četiri sestre i eto sad brata i još jednu sestru. Ostaje mi da nađem još jednu sestru“, priča Zijo Ribić.
Prošle godine identificirane su četiri sestre iz te porodice – Almasa koja je imala tri godine, Suvada pet, Zijada sedam i Zlatija, koja je imala 13 godina.
Djeca su ginula na svima stranama.
„Mogu da vama kažem da su to zaista poražavajući podaci. Od 0 do pet godina ubijeno je 407 djece. Od pet do deset godina ubijeno je 589 djece. Od deset do petnaest godina ubijeno je 856 djece, a od petanest do osamnaest ubijeno je 1280 djece, koja su bili civili. To je zaista strašna tragedija za ovu zemlju“, kaže Mirsad Tokača, direktor Informaciono - dokumentacionog centra.
Na području Bratunca ginula su zajedno sa roditeljima, ubijana su na najsvirepiji način, kaže Šuhra Sinanović iz Udruženja žena Podrinje. To se vidjelo i u masovnim grobnicama, gdje su djeca pronađena.
„Djevojčica koja nikada nije identifikovana bila je u naručju svoje majke. Nađena je sa flašicom u rukama u masovnoj grobnici“, kaže Sinanović.
Fotogalerija: "Djeca u ratu" Milomira Kovačevića Strašnog
Nedeljko Mitrović, predsjednik organizacije porodica zarobljenih, poginulih boraca i nestalih civila Republike Srpske upozorava da se trebaju kazniti odgovorni za ratne zločine nad djecom.
„Niko nije odgovarao za maltretiranja, ubistva djece i civilnih žrtava rata, jer mi imamo veliki broj dokumenata, dostavljenih u tužilaštva različitih oblika zločina“, objašnjava Mitrović.
„Ja nisam zabilježio slučaj ni pred Tribunalom, ni pred domaćim sudovima da je samo i isključivo bilo suđenje za masovno ili pojedinačno ubistvo djece. Oni su obično bili obuhvaćeni kompletnim optužnicama i u tom slučaju se može smatrati da mi imamo presude, prije svega kad je riječ o Srebrenici ili Prijedoru. Ali to su stvari koje su potpuno neprihvatljive, jer oni koji su ubijali djecu, najčešće su ih morali gledati u oči“, kaže Mirsad Tokača iz Informaciono-dokumentaciong centra.