Direktor Aluminija Mostar Ivo Bradvica, zajedno sa upravom kombinata, staviće svoj mandat na raspolaganje već na prvom zasjedanju novog saziva Skupštine ove kompanije. Najava o ostavci dolazi nakon što je kombinat konačano uspio dogovoriti obročnu isplatu duga Elektroprivredi Herceg Bosne, čime je ponovno pokrenut rad ovog preduzeća. U mostarskom kombinatu, koji spada u red najvećih bh. izvoznika, trenutno je zaposleno više od 800 radnika, dok se preko stotinu firmu u BiH direktno oslanjaju na njegov rad. Blokade u Aluminiju direktno se odražavaju i na šibenski TLM, (Tvornicu lakih metala), odnosno 5.000 radnih mjesta u šibenskoj regiji.
Nakon što je u dramatičnom istupu poručio kako je došlo vrijeme da se Vlada FBiH odluči da li je Aluminijski kombinat potreban državi ili ne, direktor najveće hercegovačke kompanije Ivo Bradvica potvrdio je kako će, zajedno sa upravom Aluminija, dati svoj mandat na raspolaganje. O daljnjem radu biće odlučeno na skupštini novog saziva Nadzornoga vijeća, koje bi trebalo biti ustrojeno početkom novembra.
Ugovorom, koji je potpisan sa Elektroprivredom Herceg Bosne, biće saniran postojeći dug Aluminija, ali se neće suštinski riješiti problemi ove kompanije, a to su visoke cijene električne energije, kaže direktor kombinata Ivo Bradvica:
„Visoka cijena električne energije i niska cijena metala. Treći razlog je da se država obavezala da će subvencionirati proizvodnju aluminija, tako piše u ankesu broj osam koji smo potpisali 17. 6. ove godine. Ja želim postaviti pitanje: na koji to način država misli subvencionirati proizvodnju aluminija, jer ništa do sada ne poduzima?“
Polovinom juna ove godine predstavnici federalne vlade, sa direktorom Aluminijskog kominata postapsiali su sporazum prema kojim je država i zvanično postala suvlasnik ove kompanije, zajedno sa bivšim radnicima i hrvatskom vladom, a zauzvrat su se federalne vlasti obvezale subvencionirati proizvodnju i osigurati isporuku električne energije. Upisom u sistem Registra vrijedonosnih papira potvrđen je ranije postignut dogovor - Federacija BiH i mali dioničari postaju suvlasnici po 44 posto kapitala, dok će hrvatska vlada, odnosno šibenski TLM zadržati udjel od 12 posto.
„Nije bez razloga rečeno godinu dana, jer vi znate da tamo imaju određeni, nagomilani probleme za one obespravljene radnike koje treba riješiti. Treba vidjeti način organizacije i poslovanja Aluminija – i onda, ukoliko bude potrebe, da se vrši subvencioniranje“, navodi Trhulj.
Poslovni aranžmani još tajna
Iako u upravi Aluminija negiraju vremenski rok, novinar Slobodne Bosne Asim Metiljević, koji godinama prati dešavanja u ovoj kompaniji, kaže kako je skorašnja intervencija federalne vlade nemoguća jer se tek treba utvrditi realno stanje u kojem se kombinat nalazi. Podsjeća kako federalnoj vladi još uvijek nije dostavljen statut Aluminijskog kombinata, dok su višegodišnji poslovni aranžmani i danas tajna:
„Niko u ovom trenutku osim uprave ne zna po kojoj cijeni Aluminijski kombinat kupuje glinicu, da li je kupuje po realnoj cijeni ili možda višoj cijeni, i po kojoj cijeni prodaje Glencoru. Zbog čega bi Aluminijski kombinat imao dugoročni ugovor sa jednim dobavaljačem? Zašto se ne poštuje Zakon o javnim nabavkama? Zašto ne kupuje glinicu npr. u Zvorniku?“
Za Metiljevića nije sporno da Aluminijski kombinat treba subvencionirati, ali to ne može raditi samo federalna vlada, jer novca nema. Rješenja vidi u uključivanje RH Naime, Aluminijski kombinat jedan je od glavnih pratnera šibenskog TLM. Kriza u Aluminiju direktno će se odraziti na šibensku regiju i 5.000 radnih mjesta zbog čega je Hrvatska itekako zainteresirana da se pitanje kombinata riješi:
„Moralo bi pasti i na Hrvatsku i na BiH. Iz potpuno nejasnih razloga Bradvica je unilateralno potpisao sporazum sa Elektroprivredom HZHB.“
Zaustavljanje proizvodnje u najvećoj tvornici Hercegovine prouzrokovalo bi štetu katastrofalnih razmjera. Aluminijski kombinat neposredno upošljava 850 radnika, ali na ovaj privredni sistem, koji godišnje obrće blizu 300 miliona eura, naslonjeno je na stotinu drugih.
„Napokon je riješeno pitanje imovine u Aluminijskom kombinatu i država napokon može ući. Mislim da su se stekli uvjeti da se sjedne mirno za sto, da se sagleda stanje Aluminija, da se vidi šta to država može napraviti", naglašava Jago Lasić iz Privrede komore FBiH.
Podsjetimo: proizvodnja struje u BiH za oko 30 posto je veća od potreba lokalnog tržišta, a upravo je golemi višak struje i bio glavni razlog zbog kojeg je sedamdesetih godina prošlog vijeka državno vodstvo BiH odlučilo podići Aluminijski kombinat u Mostaru, procjenjujući da je ekonomski isplativije proizvoditi i izvoziti aluminij nego izvoziti struju.
Aluminijski kombinat najveći je, ali i najkvalitetniji potrošač struje u BiH jer struju troši ravnomjerno tokom 24 sata dnevno i tokom cijele godine. Spada u red pet najvećih bh. izvoznika - više od 80 posto proizvodnje redovno plasira na inostrano tržište na kojem u prosjeku godišnje zaradi oko 200 miliona eura.
Nakon što je u dramatičnom istupu poručio kako je došlo vrijeme da se Vlada FBiH odluči da li je Aluminijski kombinat potreban državi ili ne, direktor najveće hercegovačke kompanije Ivo Bradvica potvrdio je kako će, zajedno sa upravom Aluminija, dati svoj mandat na raspolaganje. O daljnjem radu biće odlučeno na skupštini novog saziva Nadzornoga vijeća, koje bi trebalo biti ustrojeno početkom novembra.
Ugovorom, koji je potpisan sa Elektroprivredom Herceg Bosne, biće saniran postojeći dug Aluminija, ali se neće suštinski riješiti problemi ove kompanije, a to su visoke cijene električne energije, kaže direktor kombinata Ivo Bradvica:
„Visoka cijena električne energije i niska cijena metala. Treći razlog je da se država obavezala da će subvencionirati proizvodnju aluminija, tako piše u ankesu broj osam koji smo potpisali 17. 6. ove godine. Ja želim postaviti pitanje: na koji to način država misli subvencionirati proizvodnju aluminija, jer ništa do sada ne poduzima?“
Polovinom juna ove godine predstavnici federalne vlade, sa direktorom Aluminijskog kominata postapsiali su sporazum prema kojim je država i zvanično postala suvlasnik ove kompanije, zajedno sa bivšim radnicima i hrvatskom vladom, a zauzvrat su se federalne vlasti obvezale subvencionirati proizvodnju i osigurati isporuku električne energije. Upisom u sistem Registra vrijedonosnih papira potvrđen je ranije postignut dogovor - Federacija BiH i mali dioničari postaju suvlasnici po 44 posto kapitala, dok će hrvatska vlada, odnosno šibenski TLM zadržati udjel od 12 posto.
Erdal Trhulj, foto: Midhat Poturović
Ovim je konačno zaključena 16 godina duga priča o vlasništvu nad hercegovačakim ginagatom i otvorena mogućnost da država, nakon imenovanja svojih predstavnika u Nadzorni odbor, pomogne kombinatu, kako dodaje resorni ministar Erdal Trhulj, sukladno ugovoru nakon godinu dana:„Nije bez razloga rečeno godinu dana, jer vi znate da tamo imaju određeni, nagomilani probleme za one obespravljene radnike koje treba riješiti. Treba vidjeti način organizacije i poslovanja Aluminija – i onda, ukoliko bude potrebe, da se vrši subvencioniranje“, navodi Trhulj.
Poslovni aranžmani još tajna
Iako u upravi Aluminija negiraju vremenski rok, novinar Slobodne Bosne Asim Metiljević, koji godinama prati dešavanja u ovoj kompaniji, kaže kako je skorašnja intervencija federalne vlade nemoguća jer se tek treba utvrditi realno stanje u kojem se kombinat nalazi. Podsjeća kako federalnoj vladi još uvijek nije dostavljen statut Aluminijskog kombinata, dok su višegodišnji poslovni aranžmani i danas tajna:
„Niko u ovom trenutku osim uprave ne zna po kojoj cijeni Aluminijski kombinat kupuje glinicu, da li je kupuje po realnoj cijeni ili možda višoj cijeni, i po kojoj cijeni prodaje Glencoru. Zbog čega bi Aluminijski kombinat imao dugoročni ugovor sa jednim dobavaljačem? Zašto se ne poštuje Zakon o javnim nabavkama? Zašto ne kupuje glinicu npr. u Zvorniku?“
Za Metiljevića nije sporno da Aluminijski kombinat treba subvencionirati, ali to ne može raditi samo federalna vlada, jer novca nema. Rješenja vidi u uključivanje RH Naime, Aluminijski kombinat jedan je od glavnih pratnera šibenskog TLM. Kriza u Aluminiju direktno će se odraziti na šibensku regiju i 5.000 radnih mjesta zbog čega je Hrvatska itekako zainteresirana da se pitanje kombinata riješi:
„Moralo bi pasti i na Hrvatsku i na BiH. Iz potpuno nejasnih razloga Bradvica je unilateralno potpisao sporazum sa Elektroprivredom HZHB.“
Zaustavljanje proizvodnje u najvećoj tvornici Hercegovine prouzrokovalo bi štetu katastrofalnih razmjera. Aluminijski kombinat neposredno upošljava 850 radnika, ali na ovaj privredni sistem, koji godišnje obrće blizu 300 miliona eura, naslonjeno je na stotinu drugih.
„Napokon je riješeno pitanje imovine u Aluminijskom kombinatu i država napokon može ući. Mislim da su se stekli uvjeti da se sjedne mirno za sto, da se sagleda stanje Aluminija, da se vidi šta to država može napraviti", naglašava Jago Lasić iz Privrede komore FBiH.
Podsjetimo: proizvodnja struje u BiH za oko 30 posto je veća od potreba lokalnog tržišta, a upravo je golemi višak struje i bio glavni razlog zbog kojeg je sedamdesetih godina prošlog vijeka državno vodstvo BiH odlučilo podići Aluminijski kombinat u Mostaru, procjenjujući da je ekonomski isplativije proizvoditi i izvoziti aluminij nego izvoziti struju.
Aluminijski kombinat najveći je, ali i najkvalitetniji potrošač struje u BiH jer struju troši ravnomjerno tokom 24 sata dnevno i tokom cijele godine. Spada u red pet najvećih bh. izvoznika - više od 80 posto proizvodnje redovno plasira na inostrano tržište na kojem u prosjeku godišnje zaradi oko 200 miliona eura.