Zbog novih nereda Bad Blue Boysa, zagrebački je Dinamo prekinuo pripreme u Austriji, a hrvatska Vlada najoštrije osudila nasilje
Ekstremne skupine hrvatskih nogometnih navijača prekinule su u nedjelju, tučnjavom i izgredima na terenu, još jednu pripremnu utakmicu zagrebačkog Dinama, ovaj put u austrijskom Bad Bleibergu, u prijateljskom susretu s rumunjskim Steauom, te ponovo ugrozile nastup tog najtrofejnijeg hrvatskog nogometnog kluba u europskim natjecanjima i aktualizirale pitanje višegodišnjeg terora hrvatskih nogometnih huligana od kojih strepi i Europa.
Zbog novih nereda Bad Blue Boysa, zagrebački je Dinamo prekinuo pripreme u Austriji, a hrvatska Vlada najoštrije osudila huliganizam i nasilje, koji traje već godinama i šteti, ne samo hrvatskom nogometu, već imidžu cijele zemlje.
Sportski komentator „Jutarnjeg lista“, Tomislav Židak, ironično zaključuje kako su, za razliku od Hrvatske, hrvatski nogometni huligani i nasilnici odavno već ušli „u Europu“, ali u policijske kartone:
„To je jedina skupina fakina, dosta opasnih, koji ne prežu niti od kakve vrste nasilja. Oni su tamo protestirali protiv uprave, pa su onda – u svom stilu – prekinuli utakmicu, uletjeli na teren, skidali dresove sa igrača, ponašali se prilično bezobzirno, huliganski i vratili se kući. Hrvatska policija ih nije niti dočekala na granici, niti će prekršajno ili kazneno odgovarati za sve što su napravili. I tako to ide iz godine u godinu.„
Kamenom je pogođen snimatelj rumunjske Balkan TV, pretučeni su Dinamovi navijači iz Ulma, teren je zasut pirotehničkim sredstvima i kamenjem, a uz ispriku Austrijancima, u Dinamu ističu kako nemaju načina, višegodišnjem problemu stati na kraj. Hrvatska je nedavno donijela pooštren zakon o navijačima, ali očito se ne provodi ili ne pomaže:
„Oni pjevaju na tribini ,Tući ćemo policiju k‘o šugave pse!‘, a policija ne reagira. Klub, policija i navijači su trenutno u pat poziciji.“
Tko može zaustaviti nogometne huligane i njihovo nasilje, pitamo i psihologa Mirjanu Krizmanić:
„Ja se ne pitam tko može, već tko hoće, jer ja ne vidim nikoga da to zaista pokušava. Njih se nosi na dlanu, ne bi li oni – ako zatreba – bili poslušna vojska. To je moja interpretacija, jer ja drugu ne vidim. Ne mogu da vjerujemo da nitko ne može stati u kraj jednoj hrpi huligana. Nema njih 30.000.“
Nema ih na tisuće, ali ih ima više stotina, kaže novinar Židak i procjenjuje da su u porastu i da je riječ o nezadrživom zamahu huliganizma:
„Oni su u jednu fazu agresivnosti došli u vrijeme vladavine Franje Tuđmana, koji je ukinuo Dinamu ime i nametnuo mu ime Croatia. Oni su se tada sedam godina borili za povratak tog imena i ta buntovnost, pa i sklonost nasilju im je ostala. Očigledno tu ima i nekih socijalnih aspekata, na primjer besperspektivnost u društvu, mnogi od njih nemaju posla, a s druge strane vide kako se klub bogati, kako klupski čelnici za velike novce prodaju nogometaše za koje oni smatraju da bi trebali biti ovdje da bi klub postizao dobre evropske rezultate, i tu nastaju sukobi.“
Sportaš, slavni vaterpolist i HDZ-ov saborski zastupnik, Perica Bukić, rješenje vidi u boljoj suradnji klubova i policije:
„Moram naglasiti da, nažalost, to nisu pravi navijači. Znači, to nisu ljubitelji nogometa, niti oni vole Dinamo, već je to grupa izgrednika kojoj se treba oštro suprotstaviti. Prije svega je potrebna suradnja klubova sa policijom.“
Psiholog Krizmanić je, kao i Bukić, uvjerena da je novi zakon o suzbijanju nereda na sportskim stadionima sasvim dobar, ali da se jednostavno ne provodi:
„Koji zakon se kod nas uopće provodi? Jednom da, drugi put ne. To je sve po vlastitom nahođenju. Ne vidim nikakve sankcije, nigdje nisam pročitala da je netko od njih za to ponašanje kažnjen… To je prestrašno! To je dodatna sramota za ovu zemlju i zbilja nam ne treba jer je i ovako i onako imamo dovoljno, sa korupcijom i svim ostalim.“
Židak pojašnjava da Bad Blue Boysi nisu cjelovita skupina, već mozaik sastavljen od stotinu frakcija, koje imaju čak i svoje kvartovske ideologije, pa tako jedni mrze Srbe, drugi Židove, treći Cigane, novinare, policiju, Tovare ili Dinamovog šefa Zdravka Mamića. Često se i međusobno sukobljavaju i tom neciviliziranom divljačkom i nasilničkom ponašanju, gdje se razgovara noževima, lancima i bokserima u glavu, konačno bi trebalo stati na kraj, pogotovo – kaže Židak – što policija o svima njima ima vrlo urednu dokumentaciju.
„Oni su tretirani i u vanjskim medijima kao jedna od najozloglašenijih navijačkih skupina u Evropi. Država bi napokon trebala lupiti šakom od stol i ako netko ima hrabrosti reći – čekajte malo, sad vas je dosta!“
Neredi u Pragu, poslije utakmice Sparta Dinamo, listopad 2008. godine:
Zbog novih nereda Bad Blue Boysa, zagrebački je Dinamo prekinuo pripreme u Austriji, a hrvatska Vlada najoštrije osudila huliganizam i nasilje, koji traje već godinama i šteti, ne samo hrvatskom nogometu, već imidžu cijele zemlje.
Sportski komentator „Jutarnjeg lista“, Tomislav Židak, ironično zaključuje kako su, za razliku od Hrvatske, hrvatski nogometni huligani i nasilnici odavno već ušli „u Europu“, ali u policijske kartone:
„To je jedina skupina fakina, dosta opasnih, koji ne prežu niti od kakve vrste nasilja. Oni su tamo protestirali protiv uprave, pa su onda – u svom stilu – prekinuli utakmicu, uletjeli na teren, skidali dresove sa igrača, ponašali se prilično bezobzirno, huliganski i vratili se kući. Hrvatska policija ih nije niti dočekala na granici, niti će prekršajno ili kazneno odgovarati za sve što su napravili. I tako to ide iz godine u godinu.„
Kamenom je pogođen snimatelj rumunjske Balkan TV, pretučeni su Dinamovi navijači iz Ulma, teren je zasut pirotehničkim sredstvima i kamenjem, a uz ispriku Austrijancima, u Dinamu ističu kako nemaju načina, višegodišnjem problemu stati na kraj. Hrvatska je nedavno donijela pooštren zakon o navijačima, ali očito se ne provodi ili ne pomaže:
„Oni pjevaju na tribini ,Tući ćemo policiju k‘o šugave pse!‘, a policija ne reagira. Klub, policija i navijači su trenutno u pat poziciji.“
Tko može zaustaviti nogometne huligane i njihovo nasilje, pitamo i psihologa Mirjanu Krizmanić:
„Ja se ne pitam tko može, već tko hoće, jer ja ne vidim nikoga da to zaista pokušava. Njih se nosi na dlanu, ne bi li oni – ako zatreba – bili poslušna vojska. To je moja interpretacija, jer ja drugu ne vidim. Ne mogu da vjerujemo da nitko ne može stati u kraj jednoj hrpi huligana. Nema njih 30.000.“
Nema ih na tisuće, ali ih ima više stotina, kaže novinar Židak i procjenjuje da su u porastu i da je riječ o nezadrživom zamahu huliganizma:
„Oni su u jednu fazu agresivnosti došli u vrijeme vladavine Franje Tuđmana, koji je ukinuo Dinamu ime i nametnuo mu ime Croatia. Oni su se tada sedam godina borili za povratak tog imena i ta buntovnost, pa i sklonost nasilju im je ostala. Očigledno tu ima i nekih socijalnih aspekata, na primjer besperspektivnost u društvu, mnogi od njih nemaju posla, a s druge strane vide kako se klub bogati, kako klupski čelnici za velike novce prodaju nogometaše za koje oni smatraju da bi trebali biti ovdje da bi klub postizao dobre evropske rezultate, i tu nastaju sukobi.“
Sportaš, slavni vaterpolist i HDZ-ov saborski zastupnik, Perica Bukić, rješenje vidi u boljoj suradnji klubova i policije:
„Moram naglasiti da, nažalost, to nisu pravi navijači. Znači, to nisu ljubitelji nogometa, niti oni vole Dinamo, već je to grupa izgrednika kojoj se treba oštro suprotstaviti. Prije svega je potrebna suradnja klubova sa policijom.“
Psiholog Krizmanić je, kao i Bukić, uvjerena da je novi zakon o suzbijanju nereda na sportskim stadionima sasvim dobar, ali da se jednostavno ne provodi:
„Koji zakon se kod nas uopće provodi? Jednom da, drugi put ne. To je sve po vlastitom nahođenju. Ne vidim nikakve sankcije, nigdje nisam pročitala da je netko od njih za to ponašanje kažnjen… To je prestrašno! To je dodatna sramota za ovu zemlju i zbilja nam ne treba jer je i ovako i onako imamo dovoljno, sa korupcijom i svim ostalim.“
Židak pojašnjava da Bad Blue Boysi nisu cjelovita skupina, već mozaik sastavljen od stotinu frakcija, koje imaju čak i svoje kvartovske ideologije, pa tako jedni mrze Srbe, drugi Židove, treći Cigane, novinare, policiju, Tovare ili Dinamovog šefa Zdravka Mamića. Često se i međusobno sukobljavaju i tom neciviliziranom divljačkom i nasilničkom ponašanju, gdje se razgovara noževima, lancima i bokserima u glavu, konačno bi trebalo stati na kraj, pogotovo – kaže Židak – što policija o svima njima ima vrlo urednu dokumentaciju.
„Oni su tretirani i u vanjskim medijima kao jedna od najozloglašenijih navijačkih skupina u Evropi. Država bi napokon trebala lupiti šakom od stol i ako netko ima hrabrosti reći – čekajte malo, sad vas je dosta!“
Neredi u Pragu, poslije utakmice Sparta Dinamo, listopad 2008. godine: