(U Kralupima, selu nadomak Visokog, živi jedini povratnik srpske
nacionalnosti. Prilog iz TV Liberty, autor: Selma Boračić, 1. novembar 2010.)
Ivan Katavić
Provedba Aneksa VII nije okončana ni petnaest godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Do današnjeg dana obnovilo se oko 320.000 stambenih jedinica, što je 68 posto ukupno srušenog stambenog fonda, a na povratak čeka još više od 140.000 domaćinstava.
Predstavnici nevladinog sektora pozvali su državne vlasti da se aktivnije uključe u proces održivog povrataka u BiH.
“Mi želimo da kažemo da je izlaz iz ovakvog stanja da se u potpunosti uključi Vijeće ministara. Ja ovo naglašavam: Vijeće ministara, zato što Vijeće ministara ima svoja ministarstva koja prate rješavanje ovih problema. Konkretno mislim na obrazovanje, na zdravstvo, zapošljavanje – to je Ministarstvo civilnih poslova, a nikako Ministarstvo za ljudska prava", kaže Mirhunisa Zukić, predsjednica Unije za održivi povratak i integracije BiH.
Više od 7.000 osoba u BiH još uvijek živi u kolektivnom i alternativnom smještaju. U tim centrima danas uglavnom žive ljudi koji prije rata nisu imali riješen stambeni status, dodaje Zukić:
„Ti centri, koliko god se prazne, toliko se i pune tim ljudima koji prije rata nisu imali svoju imovinu. Znamo da se država čak i zadužila kod Evropske razvojne banke da riješi problem kolektivnih centara. Mislim da je to sada prioritet – znači – dvije linije, i za kolektivne centre i za socijalnu stanogradnju.“
U posljednje tri godine država BiH za povratak je izdvojila preko 150 milijuna KM. Ta sredstva su zadovoljila tek dio potreba građana koji se žele vratiti. Za ostatak, država će se morati kreditno zadužiti, kaže Mario Nenadić, pomoćnik ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH.
„Na deset jedinica potreba mi imamo jednu jedinicu mogućnosti, što znači da će se u tom cilju BiH morati i kreditno zadužiti da bi riješila pitanje povratka, da bi pomogla u održivosti onih koji su promijenili mjesto prebivališta, a također i da bi se suočila sa ogromnim, a dosada nerješavanim pitanjima, a to je problem naknade štete za imovinu koja se ne može vratiti“, navodi Nenadić.
Zakonima opstruirali povratak
Prije pet godina osnovan je i Fond za povratak BiH koji je nadležan za financijsku realizaciju projekata povratka i rekonstrukcije. Direktor Fonda, Mladen Božović, kaže da se u proteklom periodu moglo više uraditi:
„Moglo se mnogo, mnogo više uraditi sa onoliko para, a znamo koliko je bilo i donatorskih sredstava itd. itd. Nažalost, i sada imamo na prostoru BiH negdje oko 45.000 zahtjeva za obnovu kuća. Da smo ovakav sistem transparentnosti i javnosti, racionalnosti troškova u smislu projekata imali ranije, sigurno se moglo mnogo više uraditi nego što je urađeno“, kaže Božović.
Od Dejtona do danas vlast je radilia na sprečavanju povratnika da se vrate u svoja prijeratna mjesta življenja, tvrdi Zoran Jovanović iz Srpskog građanskog vijeća općine Tuzla.
Na pitanje da li je Aneks VII, 15 godina poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma, od ključne postao najslabija karika, pomoćnik ministra za izbjeglice i raseljene osobe RS Drago Vuleta odgovara:
„Rekao bih da je Aneks VII bio jedan od najtežih aneksa za provođenje, a kad je u pitanju povrat imovine i stanarskih prava, tu smo svi, na nivou BiH, zaista postigli preko 99 posto realizacije, izuzev nekih spornih slučajeva koji se vode na sudu, a znamo da, kada smo krenuli toga, da su mnogi bili skeptici i da taj proces neće biti završen niti za 50 godina.“
Sredinom godine usvojena je dugo očekivana Revidirana strategija BiH za provedbu Aneksa VII. Pored reguliranja prava na povratak, strategija uključuje i rješavanje pitanja poput prava na pravičnu nadoknadu, kao i izbor novog mjesta življenja.
Zoran Jovanović iz Srpskog građanskog vijeća općine Tuzla, smatra da zakoni koje afirmira ova strategija na najbolji način štite povratnike od diskriminacije.
„Kada bi se ostvario održivi povratak u BiH, vjerovatno ova aktivna vlast ne bi bila zadovoljna, jer su svih ovih godina – od Dejtona do danas – radili na sprečavanju povratnika da se vrate u svoja prijeratna mjesta življenja. To kažem s argumentima, jer su donijeli niz zakona koji su opstruirali povratak, a omogućavali diskriminaciju u pogledu određenih prava povratnika kad se vrate u svoja mjesta, od prava na penziju, zdravstvenu zaštitu, školovanje. U svim dijelovima Bosne i Hercegovine“, ocjenjuje Jovanović.
Gojko Pantić, povratnik u Mostar, kaže kako se nada da će primjena Strategije omogućiti pravedniju raspodjelu sredstava za obnovu.
„Sredstva koja se daju su nepravedna. Ja sam predlagao: prema potrebi – gdje je veća potreba da se više izdvaja, međutim, to ne prihvataju. Rade po nekom svom aršinu“, kaže Pantić.
Zacrtano je da se se proces povratka okonča do 2014. godine. Međutim, to će biti nemoguće završiti ako se BiH kreditno ne zaduži između 400 i 500 milijuna KM.