Potvrđivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma u Parizu, prije 22 godine, definitivno je stavljena tačka na rat u Bosni i Hercegovini, a zemlja dobila svoje dvoentitetsko uređenje – Federaciju Bosne i Hercegovine i Republiku Srpsku.
Sporazum su, u prisustvu tadašnjeg državnog sekretara Sjedinjenih Država Warrena Christopher (Voren Kristofer), potpisali Slobodan Milošević, Franjo Tuđman i Alija Izetbegović u Jelisejskoj palati u Parizu.
Prethodno je parafiran u američkom gradu Dejtonu, u bazi Wright-Patterson nakon trosedmičnih pregovora tadašnjih lidera.
Sporazum se sastoji od 11 aneksa, a Aneks 4 je ujedno i Ustav BiH.
Iako je bilo namijenjeno da se Dejtonski sporazum s vremenom nadgrađuje, kako zemlja bude napredovala, upravo je njegova nadgradnja ostala i ključni kamen spoticanja.
Diskriminatorne odredbe i brojne manjkavosti koje su u trenutku njegovog nastajanja zamišljene da se rješavaju kasnije, kada to politička klima dopusti i do danas su ostale.
Mahom, zahvaljujući nastavku politika podjela i nakon uspostavljanja mira, kaže profesor ustavnog prava Kasim Trnka.
"Da se on u cijelosti ostvarivao, sigurno bi otvorio prostor za brojna poboljšanja. Činjenica da je međunarodna zajednica intervenisala više puta, iako od 2006. godine prestaje svaka intervencija, govori o tome da se moglo postići mnogi više, ali zbog dijametralno suprotnih koncepata vodećih političkih snaga i pasivizacije međunarodne zajednice imamo to što imamo danas", ocjenjuje Trnka.
Rješenje je potpuno se posvetiti evropskom putu, vjeruje Trnka.
"Da se napusti dejtonska paradigma ustavnog uređenja BiH i da se krene u ostvarivanje kriterija za pristup evropskim integracijama. Nažalost, tu se suočavamo s problemom što je određenim političkim snagama Dejtonom data takva mogućnost – da svaku promjenu ustava mogu zaustaviti, bez ikakvog opravdanja. Oni su deklarativno prihvatili evropski put, ali suštinski nisu. Biće potreban pritisak, pri čemu ne dolazi u obzir bilo kakvo nametanje, ali, međunarodna zajednica kad hoće, ima čitav dijapazon instrumenata kojima može ostvariti uticaj na ove aktere u zemlji", tvrdi profesor Kasim Trnka.
Ukoliko se Bosna i Hercegovina ne okrene demokratskim principima, sljedeći korak može biti samo izolacija u kojoj će, kako vjeruje Kasim Trnka, jačati svi elementi rizika ili može postati podložna nekim drugim silama mimo Evropske unije, što opet, u konačnici, vodi izolaciji.
Dejtonski sporazum je bio proizvod tzv. shuttle diplomatije koju je otpočeo Richard Holbrooke (Ričard Holbruk), koja je podrazumijevala prosljeđivanje i moderiranje zahtjeva između zaraćenih strana.
Jedan od najosnovnijih principa na kojima je Dejtonski sporazum bio zasnovan je bila podjela Bosne i Hercegovine po ključu 51-49, odnosno 51 posto teritorije Federaciji BiH i 49 posto Republici Srpskoj.
Potpisnici su se obavezali da međusobne odnose regulišu prema Povelji Ujedinjenih nacija (UN), Završnom aktu iz Helsinkija i drugim dokumentima Organizacije za evropsku sigurnost i saradnju (OSCE), uz međusobno poštovanje suvereniteta i rješavanje sporova isključivo na miroljubiv način.