Autor: Daisy Sindelar, priredila: Dinka Jurković
Da ne bude zabune, obilježavanje 100 godišnjice Međunarodnog dana žena 8. marta, bit će uistinu međunarodni, sa planiranim proslavama u više od 100 zemalja širom svijeta.
No, unatoč ovoj jubilarnoj godišnjici, Dan žena je skoro nepoznat na Zapadu, čak i u zemljama u kojima ovaj dan ima svoje korijene.
Prvi Međunarodni dan žena zabilježen je 19. marta 1911. u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švicarskoj, gdje je više od milijun ljudi prisustvovalo prosvjedima u kojima se tražilo pravo žena na rad, izbore i obavljanje javnih poslova.
Prva proslava Dana žena održana je u SAD-u, 1909. godine, u organizaciji tada popularne Socijalističke partije Amerike.
Rosalind Rosenberg, profesorica povijesti na koledžu Barnard u New Yorku, kaže da je praznik nastao kada je veliki broj radnika u zemlji, uključujući i žene, izgubio strpljenje zbog loših uvjeta života i rada.
"Ja bih to pomjerila na 1908. godinu, na štrajk oko 15.000 žena u odjevnoj industriji na Lower East Sideu u New Yorku, koje su nezadovoljne niskim zaradama i lošim radnim uvjetima, izašle na ulicu da protestiraju. Jedan od razloga za prosvjede, bilo je nepriznavanje sindikata od strane poslodavaca. Bolno je sjećati se tih početaka, na 100-u godišnjicu, obzirom na ogroman značaj sindikata u današnjoj Americi", kaže ona.
Dan žena se proslavljao samo četiri godine kao službeni američki praznik, da bi izbijanjem Prvog svjetskog rata obilježavanje bilo prekinuto.
Rusija prisvojila praznik
I Washington priznaje Međunarodni dan žena, koji je "premješten" na 8.mart, tek nakon što je formalno uspostavljen od strane Ujedinjenih naroda 1975. godine.
U međuvremenu, 8. mart je postao trajni praznik u Sovjetskim zemljama. U početku se na taj dan mogao čuti vapaj žena na pravo na rad u Rusiji i drugim zemljama, da bi postao neka vrsta socijalističkog Valentinova, gdje su cvijeće i pokloni zamjenili pozive za ženska prava.
Rosenberg smatra da je to u početku bio praznik s čvrstom vezom sa socijalizmom i ruskom revolucijom, što ga je činilo nepopularnim u Sjedinjenim Američkim Državama:
"Socijalistička partija Amerike izvorno je ustanovila Dan žena u ovoj zemlji, te sa svjetskoim ratom i boljševičkom revolucijom, socijalistima, postaje u velikoj mjeri izgnanik u SAD-u. Stranka je ustrajala, ali nije imala takvu podršku kao prije Prvog svjetskog rata", ističe ona.
No, postoje znakovi uskrsnuća, čak i u Sjedinjenim Državama. Ove godine, predsjednik Barack Obama proglasio mart 2011. povijesnim mjesecom žena i pozvao je Amerikance da obilježe Međunarodni dan žena.
Desetine američkih organizacija obilježit će ovaj dan, fokusirajući se na ženska pitanja i planiranje posebnih događaja.
Jedna od njih je "Žene za žene", koja sponzorira žene u ratom razorenim zemljama poput Afganistana, BiH, Kosova, Nigerije, Iraka, Ruande, Sudana...
Afganistan - crna tačka
"Žene za žene" pokrenule su poseban projekt, pod nazivom "Pridruži mi se na mostu", gdje planiraju okupljanje žena na mostovima u 48 zemalja širom svijeta kako bi obilježili 100-tu obljetnicu Dana žena i upozorili na postojanje problema žena u mnogim zemljama.
Kate Nustedt, direktorica organizacije "Žene za žene" u Engleskoj, priznaje da je poznavanje o povijesti i tradiciji 8.marta na zapadu dosta nisko.
No i pored toga mnoge su žene u zemljama gdje je Dan žena zapravo imao svoj početak, postale sve više i više zainteresirane za borbu za ostvarenje prava žena izvan njihovih zemalja.
"U zemljama poput Amerike, Danske ili Velike Britanije, gdje živim, postoji u mnogim aspektima veliki napredak za žene. Nama je neshvatljivo da nemožemo glasovati ili da ne možemo posjedovati vlastite domove ili izaći iz kuće kada to želimo. No, u mnogim dijelovima svijeta, postoje žene koje se suočavaju čak i sa gorim izazovima nego što je borba žene za pravo glasa prije više od 100 godina", kaže Nustedt.
Jedna zemlja od posebnog interesa za organizaciju "Žene za žene" je Afganistan, gdje se žene i dalje suočavaju s teškim ugnjetavanjima. Unatoč uvođenju novog zakona o jednakim pravima i zabrani nasilja nad ženama, samo mali broj afganistanskih žena ima pravo na rad, školu, zatražiti lječničku pomoć ili sudsku zaštitu ili izabrati za koga će se i kada udati.
Na taj način, kaže Nustedt, borba afganistanske žene za promjene je zapravo ekvivalent borbi žena u SAD-u, koje su borbu za svoja prava počele prije 100 godina:.
"Žene koje budu stajale na mostovima u Kabulu na Međunarodni dan žena, su čini mi se, moderni borci za ženska prava. One rizikuju svoje živote, na isti način kao što su to činile žene na ulicama Londona, u Americi, prije 100 godina, tražeći svoja prava. To je vrlo, vrlo slično", ističe Nustedt.
Da ne bude zabune, obilježavanje 100 godišnjice Međunarodnog dana žena 8. marta, bit će uistinu međunarodni, sa planiranim proslavama u više od 100 zemalja širom svijeta.
No, unatoč ovoj jubilarnoj godišnjici, Dan žena je skoro nepoznat na Zapadu, čak i u zemljama u kojima ovaj dan ima svoje korijene.
Prvi Međunarodni dan žena zabilježen je 19. marta 1911. u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švicarskoj, gdje je više od milijun ljudi prisustvovalo prosvjedima u kojima se tražilo pravo žena na rad, izbore i obavljanje javnih poslova.
Prva proslava Dana žena održana je u SAD-u, 1909. godine, u organizaciji tada popularne Socijalističke partije Amerike.
Rosalind Rosenberg, profesorica povijesti na koledžu Barnard u New Yorku, kaže da je praznik nastao kada je veliki broj radnika u zemlji, uključujući i žene, izgubio strpljenje zbog loših uvjeta života i rada.
"Ja bih to pomjerila na 1908. godinu, na štrajk oko 15.000 žena u odjevnoj industriji na Lower East Sideu u New Yorku, koje su nezadovoljne niskim zaradama i lošim radnim uvjetima, izašle na ulicu da protestiraju. Jedan od razloga za prosvjede, bilo je nepriznavanje sindikata od strane poslodavaca. Bolno je sjećati se tih početaka, na 100-u godišnjicu, obzirom na ogroman značaj sindikata u današnjoj Americi", kaže ona.
Dan žena se proslavljao samo četiri godine kao službeni američki praznik, da bi izbijanjem Prvog svjetskog rata obilježavanje bilo prekinuto.
Rusija prisvojila praznik
I Washington priznaje Međunarodni dan žena, koji je "premješten" na 8.mart, tek nakon što je formalno uspostavljen od strane Ujedinjenih naroda 1975. godine.
U međuvremenu, 8. mart je postao trajni praznik u Sovjetskim zemljama. U početku se na taj dan mogao čuti vapaj žena na pravo na rad u Rusiji i drugim zemljama, da bi postao neka vrsta socijalističkog Valentinova, gdje su cvijeće i pokloni zamjenili pozive za ženska prava.
Rosenberg smatra da je to u početku bio praznik s čvrstom vezom sa socijalizmom i ruskom revolucijom, što ga je činilo nepopularnim u Sjedinjenim Američkim Državama:
"Socijalistička partija Amerike izvorno je ustanovila Dan žena u ovoj zemlji, te sa svjetskoim ratom i boljševičkom revolucijom, socijalistima, postaje u velikoj mjeri izgnanik u SAD-u. Stranka je ustrajala, ali nije imala takvu podršku kao prije Prvog svjetskog rata", ističe ona.
No, postoje znakovi uskrsnuća, čak i u Sjedinjenim Državama. Ove godine, predsjednik Barack Obama proglasio mart 2011. povijesnim mjesecom žena i pozvao je Amerikance da obilježe Međunarodni dan žena.
Desetine američkih organizacija obilježit će ovaj dan, fokusirajući se na ženska pitanja i planiranje posebnih događaja.
Jedna od njih je "Žene za žene", koja sponzorira žene u ratom razorenim zemljama poput Afganistana, BiH, Kosova, Nigerije, Iraka, Ruande, Sudana...
Afganistan - crna tačka
"Žene za žene" pokrenule su poseban projekt, pod nazivom "Pridruži mi se na mostu", gdje planiraju okupljanje žena na mostovima u 48 zemalja širom svijeta kako bi obilježili 100-tu obljetnicu Dana žena i upozorili na postojanje problema žena u mnogim zemljama.
Kate Nustedt, direktorica organizacije "Žene za žene" u Engleskoj, priznaje da je poznavanje o povijesti i tradiciji 8.marta na zapadu dosta nisko.
No i pored toga mnoge su žene u zemljama gdje je Dan žena zapravo imao svoj početak, postale sve više i više zainteresirane za borbu za ostvarenje prava žena izvan njihovih zemalja.
"U zemljama poput Amerike, Danske ili Velike Britanije, gdje živim, postoji u mnogim aspektima veliki napredak za žene. Nama je neshvatljivo da nemožemo glasovati ili da ne možemo posjedovati vlastite domove ili izaći iz kuće kada to želimo. No, u mnogim dijelovima svijeta, postoje žene koje se suočavaju čak i sa gorim izazovima nego što je borba žene za pravo glasa prije više od 100 godina", kaže Nustedt.
Jedna zemlja od posebnog interesa za organizaciju "Žene za žene" je Afganistan, gdje se žene i dalje suočavaju s teškim ugnjetavanjima. Unatoč uvođenju novog zakona o jednakim pravima i zabrani nasilja nad ženama, samo mali broj afganistanskih žena ima pravo na rad, školu, zatražiti lječničku pomoć ili sudsku zaštitu ili izabrati za koga će se i kada udati.
Na taj način, kaže Nustedt, borba afganistanske žene za promjene je zapravo ekvivalent borbi žena u SAD-u, koje su borbu za svoja prava počele prije 100 godina:.
"Žene koje budu stajale na mostovima u Kabulu na Međunarodni dan žena, su čini mi se, moderni borci za ženska prava. One rizikuju svoje živote, na isti način kao što su to činile žene na ulicama Londona, u Americi, prije 100 godina, tražeći svoja prava. To je vrlo, vrlo slično", ističe Nustedt.