Kao i svake godine, 8. mart - Međunarodni dan žena obilježava se diljem svijeta. Prije tačno 100 godina na konferenciji u Kopenhagenu odlučeno je da će 8. mart biti praznik svake žene.
Uz lokalna udruženja žena, ni Bosna i Hercegovina nije iznimka. Fondacija CURE iz Sarajeva, zajedno sa nekoliko udruženja žena iz drugih bh. gradova, organizovala je osmomartovski marš.
Učesnice marša htjele su ukazati na osnovnu ideju praznika - da žene budu ravnopravne članice društva. Jadranka Miličević, aktivistkinja Fondacije CURE:
„Na konferenciji u Kopenhagenu je rečeno da ćemo to obilježavati uličnim akcijama, skretanjem pažnje javnosti na to što se događa, što je kasnije preraslo u jedan dan slavlja, pijanki, kupovanja poklona, cvijeća, kako ja kažem - skrivanje stvarne situacije kad govorimo o položaju žena u društvu.“
Supermenka, majka i domaćica
Dženana Alađuz, publicistkinja i direktorica Infohausa, ima svoju definiciju 8. marta:
„Mislim da su žene bile slobodnije u biblijsko doba nego danas. Danas nema nijedne žene ni u Predsjedništvu, ni u Vijeću ministara, tako da ne bih rekla da smo uopšte nešto napredovale nego naprotiv - da idemo unazad. Mi činimo većinu glasačkog tijela, 52 posto. Znači samo da mi izađemo, mi bismo mogli promijeniti Bosnu.“
Iako načelno živimo u demokratskom društvu, status žena je i dalje upitan, kaže Enisa Raković, članica Glas žena iz Bihaća:
„Nije dovoljno zastupljena u organima vlasti, u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti, tamo na mjestima gdje se odlučuje. U prošlo vrijeme žene su u bivšoj Jugoslaviji bile 20 posto zastupljene na svim nivoima vlasti. Mi želimo da vratimo barem taj nivo - 20 posto žena u Parlamentu.“
Jadranka Miličević kaže da jedino veća solidarnost među ženama može pomoći u rješavanju svih problema sa kojima se susreću:
„Šta trebaju žene da odrade da bi se uklopile u idealnu sliku patrijarhalnog društva - da bude supermenka, majka, domaćica, da vodi brigu od djeci, da zarađuje pare, da bude dobra ljubavnica, da sve ove uloge koje su joj nametnute na neki način odrađuje i da zna do koje linije može prihvatati sve te pritiske i nametnute uloge koje joj društvo daje.“
Uz lokalna udruženja žena, ni Bosna i Hercegovina nije iznimka. Fondacija CURE iz Sarajeva, zajedno sa nekoliko udruženja žena iz drugih bh. gradova, organizovala je osmomartovski marš.
Učesnice marša htjele su ukazati na osnovnu ideju praznika - da žene budu ravnopravne članice društva. Jadranka Miličević, aktivistkinja Fondacije CURE:
„Na konferenciji u Kopenhagenu je rečeno da ćemo to obilježavati uličnim akcijama, skretanjem pažnje javnosti na to što se događa, što je kasnije preraslo u jedan dan slavlja, pijanki, kupovanja poklona, cvijeća, kako ja kažem - skrivanje stvarne situacije kad govorimo o položaju žena u društvu.“
Supermenka, majka i domaćica
Dženana Alađuz, publicistkinja i direktorica Infohausa, ima svoju definiciju 8. marta:
„Mislim da su žene bile slobodnije u biblijsko doba nego danas. Danas nema nijedne žene ni u Predsjedništvu, ni u Vijeću ministara, tako da ne bih rekla da smo uopšte nešto napredovale nego naprotiv - da idemo unazad. Mi činimo većinu glasačkog tijela, 52 posto. Znači samo da mi izađemo, mi bismo mogli promijeniti Bosnu.“
Iako načelno živimo u demokratskom društvu, status žena je i dalje upitan, kaže Enisa Raković, članica Glas žena iz Bihaća:
„Nije dovoljno zastupljena u organima vlasti, u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti, tamo na mjestima gdje se odlučuje. U prošlo vrijeme žene su u bivšoj Jugoslaviji bile 20 posto zastupljene na svim nivoima vlasti. Mi želimo da vratimo barem taj nivo - 20 posto žena u Parlamentu.“
Jadranka Miličević kaže da jedino veća solidarnost među ženama može pomoći u rješavanju svih problema sa kojima se susreću:
„Šta trebaju žene da odrade da bi se uklopile u idealnu sliku patrijarhalnog društva - da bude supermenka, majka, domaćica, da vodi brigu od djeci, da zarađuje pare, da bude dobra ljubavnica, da sve ove uloge koje su joj nametnute na neki način odrađuje i da zna do koje linije može prihvatati sve te pritiske i nametnute uloge koje joj društvo daje.“