Poštivanje ljudska prava u BiH još uvijek je daleko od evropskih standarada, a među najugroženije grupe spadaju civilne žrtve rata, porodice nestalih, djece i žene, te stari i socijalno isključene osobe. U BiH je još uvijek više od 100.000 raseljenih, a brojni su problemi u povratu njihove imovine.
Prema podacima Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, veliki broj žalbi građana u ovoj godini odnosi se na probleme ostvarivanja prava socijalne i zdravstvene zaštite, te prava na rad, kaže ministar Safet Haliliović:
„Do sada je u Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH obrađeno više od 5.000 predmeta koji se odnose na žalbe pojedinica, udruženja ili grupa građana. U 2009. godini najviše je žalbi koje se odnose na povredu prava na osnovu principa socijalne i zdravstvene zaštite i zaštite prava na osnovu rada. Zabrinjavajući je trend što su u posljednje vrijeme učestale žalbe koje se odnose na ličnu sigurnost i slobodu građana.“
U BiH se i 14 godina nakon rata traga za oko 10.000 nestalih osoba. Njihove porodice ističu da, iako je BiH jedina zemlja na svijetu koja ima Zakon o nestalim, on se ne poštuje, pa tako ni ljudska prava njihovih porodica koje više od decenije pokušavaju saznati gdje su njihovi najbliži. Predsjedavajući Savjetodavnog odbora Instituta za nestale u BiH Zvonimir Kubinek ističe:
„Dosta je nama zakona na papiru četiri godine, a koji se ne implementira. Tražimo isto tako da se obavezno učini sve da strani tužitelji i sudije ostanu kako bi omogućili da ova država profunkcioniše pravno. Zatim, porodice nestalih su u jadnom, očajnom stanju, nemaju osnovnu pomoć, a zakon je već na snazi. I to je rak rana za obitelji, odnosno porodice nestalih.“
NEKI NEMAJU PRAVA NI U ZAKONU
Ne poštuju se u BiH ni ljudska prava osoba sa invaliditetom koje su prije nekoliko dana višednevnim protestom uzgradi državnog Parlamenta tražile od nadležnih da se ratifikuje Konvencija UN-a o pravima invalida. Pod pritiskom su parlamentarci to i učinili, ali u BiH je upravo još jedan od problema što se zakoni donose pod pritiskom, što dodatno komplikuje njihovu primjenu, naglašava ombudsmen BiH Jasminka Džumhur:
„Civilne žrtva rata u BiH 14 godina nakon rata su i dalje suočene s problemom neadakvatnog definiranja njihovog statusa i prava u zakonu. Na nivou BiH ne postoji zakon o civilnim žrtvama rata kojim bi se definirali osnovni principi i načela uređivanja u ovoj oblasti.“
Zabrinjavajući su podaci o kršenju ljudskih prava u BiH, koji svakodnevno stižu i u kancelarije entiteskih ombudsmena. Sve je više pritužbi građana kojima je uskraćeno pravo na pravično suđenje, a kršenje prava u oblasti pravosuđa gotovo se može ocijeniti društvenom pojavom, naglašava zamjenik ombudsmena RS Enes Hašić. Hašić ističe da sistem zaštite ekonomskih i socijalnih prava radnika u RS gotovo da ne postoji. Veliki broj je onih koji rade bez određenog radnog vremana, neprijavljeni, bez godišnjih odmora i uplaćenih doprinosa, kaže Hašić:
„Mislim da kod nas, nažalost, tendencije u sferi ekonomskih, radnih i drugih prava nisu pozitivne, odnosno ne vidi se svjetlo na kraju tunela, i u tom smislu dijelimo zabrinutost svih građana koji u toj oblasti pokušavaju da ostvare svoj minimalna prava.“
Uz obilježavanje 10. decembra, Međunarodnog dana ljudskih prava, treba podsjetiti da je svim građanima u BiH, bez obzira na naciju, vjeru, spol, ekonomski i socijalni status, ipak nešto zajedničko - neravnopravnost s evropskim i građanima susjednih zemalja jer si im uskraćeni slobodno putovanje van granica zemlje i bezvizni režim.
Prema podacima Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, veliki broj žalbi građana u ovoj godini odnosi se na probleme ostvarivanja prava socijalne i zdravstvene zaštite, te prava na rad, kaže ministar Safet Haliliović:
U 2009. godini najviše je žalbi koje se odnose na povredu prava na osnovu principa socijalne i zdravstvene zaštite i zaštite prava na osnovu rada
„Do sada je u Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH obrađeno više od 5.000 predmeta koji se odnose na žalbe pojedinica, udruženja ili grupa građana. U 2009. godini najviše je žalbi koje se odnose na povredu prava na osnovu principa socijalne i zdravstvene zaštite i zaštite prava na osnovu rada. Zabrinjavajući je trend što su u posljednje vrijeme učestale žalbe koje se odnose na ličnu sigurnost i slobodu građana.“
U BiH se i 14 godina nakon rata traga za oko 10.000 nestalih osoba. Njihove porodice ističu da, iako je BiH jedina zemlja na svijetu koja ima Zakon o nestalim, on se ne poštuje, pa tako ni ljudska prava njihovih porodica koje više od decenije pokušavaju saznati gdje su njihovi najbliži. Predsjedavajući Savjetodavnog odbora Instituta za nestale u BiH Zvonimir Kubinek ističe:
„Dosta je nama zakona na papiru četiri godine, a koji se ne implementira. Tražimo isto tako da se obavezno učini sve da strani tužitelji i sudije ostanu kako bi omogućili da ova država profunkcioniše pravno. Zatim, porodice nestalih su u jadnom, očajnom stanju, nemaju osnovnu pomoć, a zakon je već na snazi. I to je rak rana za obitelji, odnosno porodice nestalih.“
NEKI NEMAJU PRAVA NI U ZAKONU
Ne poštuju se u BiH ni ljudska prava osoba sa invaliditetom koje su prije nekoliko dana višednevnim protestom u
Civilne žrtva rata u BiH 14 godina nakon rata su i dalje suočene s problemom neadakvatnog definiranja njihovog statusa i prava u zakonu.
„Civilne žrtva rata u BiH 14 godina nakon rata su i dalje suočene s problemom neadakvatnog definiranja njihovog statusa i prava u zakonu. Na nivou BiH ne postoji zakon o civilnim žrtvama rata kojim bi se definirali osnovni principi i načela uređivanja u ovoj oblasti.“
Zabrinjavajući su podaci o kršenju ljudskih prava u BiH, koji svakodnevno stižu i u kancelarije entiteskih ombudsmena. Sve je više pritužbi građana kojima je uskraćeno pravo na pravično suđenje, a kršenje prava u oblasti pravosuđa gotovo se može ocijeniti društvenom pojavom, naglašava zamjenik ombudsmena RS Enes Hašić. Hašić ističe da sistem zaštite ekonomskih i socijalnih prava radnika u RS gotovo da ne postoji. Veliki broj je onih koji rade bez određenog radnog vremana, neprijavljeni, bez godišnjih odmora i uplaćenih doprinosa, kaže Hašić:
„Mislim da kod nas, nažalost, tendencije u sferi ekonomskih, radnih i drugih prava nisu pozitivne, odnosno ne vidi se svjetlo na kraju tunela, i u tom smislu dijelimo zabrinutost svih građana koji u toj oblasti pokušavaju da ostvare svoj minimalna prava.“
Uz obilježavanje 10. decembra, Međunarodnog dana ljudskih prava, treba podsjetiti da je svim građanima u BiH, bez obzira na naciju, vjeru, spol, ekonomski i socijalni status, ipak nešto zajedničko - neravnopravnost s evropskim i građanima susjednih zemalja jer si im uskraćeni slobodno putovanje van granica zemlje i bezvizni režim.