Ministar prometa i komunikacija Bosne i Hercegovine Damir Hadžić u razgovoru za RSE ocjenjuje da je od velikog značaja za Bosnu i Hercegovinu izgradnja Jadransko-jonske ceste. Istovremeno, on ne smatra kako su ceste u BiH najgore u regiji, uprkos svim pokazateljima i studijama iz Evrope.
Govoreći o sutrašnjem sastanku čelnika zemalja regije u Berlinu sa njemačkom kancelarkom Angelom Merkel, Hadžić najavljuje da se tu na političkom planu ništa bitnije neće desiti, smatrajući kako će Evropa od Bosne i Hercegovine ispunjavanje obaveza na evropskom putu, ponovo tražiti nakon oktobarskih izbora.
RSE: Gospodine Hadžić, kako Vi komentarišete značaj Berlinske konferencije, prvenstveno u saobraćajnom dijelu, odnosno izgradnji Jadransko-jonske autoceste, o kojoj se u Bosni i Hercegovini priča već desetak godina?
Hadžić: Moram reći da sam zadovoljan sastankom održanim na nivou premijera četiri države, u kojem je Bosna i Hercegovina izašla s jedinstvenom platformom koju je prezentirao predsjedavajući Vijeća ministara, i u kojoj je, evo danas, poprilično jasno, a i nakon razgovora koji sam imao sa premijerom Bevandom, da Bosna i Hercegovina i ostale zemlje regiona shvataju da je Jadransko-jonski koridor jedan od najvažnijih prioriteta u oblasti infrastrukture, prevashodno cestovne, i da na ovaj način Bosna i Hercegovina dobiva još jedan jasan signal za nešto što bi se moglo zvati investiciono ulaganje u oblast saobraćajne infrastrukture, koje više nego jasno daje do znanja da Bosna i Hercegovina konačno predstavlja ili će predstavljati njegovom izgradnjom ili početkom izgradnje stjecište saobraćajnih koridora kompletne naše regije.
RSE: Koliko je to značajno za Bosnu i Hercegovinu u smislu povezivanja s Evropom?
Hadžić: Naš prethodni zadatak je gradnja Koridora Vc. Za nas je važno da kompletan cestovni saobraćaj sa jugoistoka Evrope probamo na neki način prebaciti na naš koridor. Danas postaje opipljivo da geografski status Bosne i Hercegovine garantira da ćemo u nekoliko narednih godina postati vjerovatno jedna od najvažnijih tranzitnih zemalja, od jugoistoka ka centralnoj Evropi, odnosno ka Budimpešti.
RSE: Koliko za to ima političke volje u Bosni i Hercegovini, s obzirom da je ovdje sve, pa i izgradnja cesta, pitanje politike?
Hadžić: Ja vjerujem da u Bosni i Hercegovini ima snaga koje su spremne, i danas i sutra, saopštiti da tako veliki infrastrukturni objekti, koji su dio jednog ozbiljnog investicionog zamaha, mogu predstavljati problem u političkom smislu. Ali svako ko se usudi napraviti takav potez, vjerovatno je napravio samoubilački potez. Politika, koliko god kočila realizaciju ovih projekata, koji su možda trebali biti realizirani u neko ranije vrijeme, više ne može biti niti kamen spoticanja niti faktor opstrukcije realizacije ovako kapitalnih projekata. Bosna i Hercegovina je nakon sastanka u Cavtatu, zahvaljujući strategiji koju smo provodili kroz Vijeće ministara posljednje dvije ili tri godine, nedvosmisleno pokazala da je ono što su naša strateška opredjeljenja ustvari način na koji možemo doći do implementacije projekata, vitalnih ne samo za Bosnu i Hercegovinu nego za kompletnu regiju.
RSE: Premijer Milanović je istakao kako je Hrvatska najvećim dijelom izgradila Jadransko-jonsku cestu, da je sad sve ostalo na državama koje su u okviru tog projekta. Na koji način Bosna i Hercegovina misli finansirati taj dio svog dijela.
Hadžić: Mi smo već u fazi u kojoj ćemo uspjeti pokazati da za nekih petnaestak dana otvaramo dionicu od nekih deset kilometara, od Bijače prema Međugorju. U fazi smo prikupljanja tenderskih ponuda za gradnju autoceste, odnosno sektora autoceste ka Počitelju, što je sastavni dio Koridora Vc. Time smo na neki način integrirali prostor južne i zapadne Hercegovine. U ovom trenutku za nas je važno da je definisano da je čvorište u Počitelju i da nakon toga od počiteljskog čvorišta idemo ka istočnoj Hercegovini, odnosno prema Trebinju i Crnoj Gori, što generalno predstavlja ne samo saobraćajno nego i ekonomsko i privredno povezivanje kompletnog prostora, i Bosne i Hercegovine i kompletne regije.
RSE: S obzirom da Bosna i Hercegovina važi za državu koja ima najlošije ceste u regiji, pa i šire, zbog čega tako sporo ide izgradnja autoputeva i uopšte magistralnih puteva u Bosni i Hercegovini?
Hadžić: Ja se ne mogu složiti s Vama da ide sporo. Jednom moramo napraviti razliku u vremenu u kojem su neki to radili sporo.
RSE: Recimo, u odnosu na Hrvatsku koja za nekih pet-šest godina izgradi kompletne autoceste.
Hadžić: Ja još jedno ponavljam da se ne bih složio s Vama. Vi znate da je Hrvatska s aspekta zaduženosti u oblasti cestovne infrastrukture došla u fazu da svoje saobraćajnice, svoje autoputeve, daje na koncesiju. Oni su u tolikoj mjeri zaduženi da ne mogu napraviti jednu ozbiljnu studiju koja bi podrazumijevala kako i na koji način izaći iz te prezaduženosti u kojoj ne mogu da vraćaju ono što se zove osnovna otplata prema kreditnim aranžmanima koje imaju. Što se tiče Bosne i Hercegovine, kod nas je malo racionalniji pristup koji nekome ne odgovara i čini se da presporo radimo. Ali, ako Vam kažem da smo u posljednjih dvije i po godine uradili nekih 70 ili 80 kilometara autoceste, to onda znači da ne radimo kilometar po godini, nego radimo značajno brže. A što se tiče Srbije, pošto se stalno volimo upoređivati sa Srbijom, mi smo, vjerujte, za jedno koplje ispred Srbije kad je riječ o cestovnoj izgradnji.
RSE: Ali pretpostavljam da se slažete s tim da dobre ceste znače i ulaganje u privredu, znače i bolji turizam itd. Kako doći do tog stadija da to ipak malo brže ide?
Hadžić: Mi imamo nekoliko mogućih modela u koje bismo mogli ući. Pitanje javno-privatnog odnosa danas je otvoreno kao jedna moguća, kao jedna opravdana prilika. Što se tiče gradnje koridora u Bosni i Hercegovini, ja sam siguran da ćemo mi do 2020. spojiti krajnje sjeverne granice i krajnje južne granice. Što se mene u ovom trenutku tiče, ja mislim da mi idemo jako dobrim tempom, bitno je da ne zaustavimo ovu dinamiku kojom smo krenuli u realizaciju gradnje Koridora Vc i njegovih krakova, i ja vjerujem da je ova stvar, bar kad je riječ o Bosni i Hercegovini, jedna od pozitivnih vijesti koje dobivamo iz naše zemlje.
RSE: Ja se nadam da se u ovim Vašim rečenicama ne kriju neka predizborna obećanja.
Hadžić: Jesu predizborna obećanja.
RSE: Na kraju, da se dotaknemo političkog dijela Berlinske konferencije: može li se eventualno očekivati nešto s te strane kada je u pitanju Bosna i Hercegovina?
Hadžić: Politička pitanja, što se tiče njemačke administracije, a čini mi se i evropske administracije, biće ostavljena za period nakon izbora, u kojem Bosna i Hercegovina u naredne četiri godine ima obavezu da riješi jako puno reformskih ne samo zakona, nego reformskih puteva koji bi mogli obezbijediti Bosni i Hercegovini ne samo evropski konsezus, nego evropsku orijentaciju koja bi mogla garantovati da postajemo vrlo brzo nečim što se zove jedna velika evropska porodica.