Da li je stiglo vrijeme da se tzv. male partije ili politička ljevica u BiH objedini, bez obzira kakav bi model bio - savez, koalicija, spajanje dvije ili više stranaka? O tome se ovih dana počelo razgovarati u Sarajevu, ali su ti sastanci označeni kao tajni jer su u javnost “procurile” šture informacije. Ipak, očigledno je kako jača ideja o jedinstvenom građanskom frontu nasuprot onom što ga čine nacionalne partije. Prvi ispit te spremnosti mogao bi biti na opštim izborima za dvije godine.
Protekli lokalni izbori su pokazali na listama mnoštvo stranaka građanske, liberalne, demokratske, evropske orijentacije, koje nisu u značajnijoj mjeri uspjele dobiti povjerenje glasača. Ili, bilo je glasova koji su se u konačnici podijelili na veliki broj sličnih partija, te se tako razvodnio, uslovno rečeno, građanski front.
O tome može li se ostvariti zajednički nastup na opštim izborima 2014. godine, Nermin Pećanac, predsjednik Socijaldemokratske unije, kaže:
„To je jedino potrebno. Jedino što je moguće, jedino što je pravi koncept to je objedinjavanje lijeve opcije. Ovdje treba da se ustanovi jedna građanska opcija i politički protivnik, ne kažem politički neprijatelj, da bude taj nacionalni koncept. I mislim da ima snage, pa se u zadnje vrijeme ipak među ljudima građanske opcije vode razgovori oko objedinjavanja. Koji će to model biti, koji način, to je sasvim relevantno: Odmah da kažem vrlo iskreno: volio bih da na čelu tog fronta bude ili Željko Komšić ili da bude Bogić Bogićević. Da napravimo nešto što će nas izvući iz ove letargije i iz ovoga beznađa.“
Novinar i publicista Emir Imamović smatra da SDP više nije politička alternativa nacionalnim strankama, te da inicijativu moraju preuzeti male partije:
„Evidentno je da bi moralo doći do okrupnjavanja malih stranaka koje su sada marginalne, ali su njihovi programi, ideje ili način političke komunikacije novi na našoj sceni. Ja se, međutim, bojim da je to nemoguće jer će se vrlo brzo pojaviti sukob sujeta, kako to kod nas biva, a sa druge strane ne vidim ni u jednoj od tih stranaka kapacitet liderstva za te procese. Pretpostavljam da Naša stranka, stranka bh. elite, možda i najboljih među nama, bi trebala biti nekakav faktor koji će potaknuti ujedinjenje, ali nisam siguran da bi tu bilo puno dugoročnih efekata, kao što nisam siguran da puno tih građanskih stranaka ičemu služi. Mi imamo tih bogza koliko tih strankica koje se zadovoljavaju eventulano prelaskom praga na najnižim nivoima vlasti i sitnim beneficijama koje iz toga idu“, ocjenjuje Imamović.
Fenomeni podijeljnih društava
Može li u BiH biti istinske političke alternative dok politički sistem, odnosno Ustav preferira nacionalni koncept? Politiolog Vlade Simović nije optimista.
„Jako je teško napraviti jednu opciju koja je građanska, socijaldemokratska, liberalna opcija, a da ona ne podrazumijeva, uslovno rečeno, već tu podjelu unutar BiH koja postoji na tri nacije. Jako je teško očekivati da će određena opcija koja nastaje kao neki nukleus koji negira ovu podjelu, da bude opcija koja može sutra, prekosutra da dobije značajniju podršku. Pazite, određena podijeljena društva znaju u određenom trenutku da nadiđu te svoje partikularizme po osnovu nacionalnog itd., ali to su zaista fenomeni. Uglavnom podijeljena društva se uvijek manje-više zasnivaju upravo na toj podjeli i ona postaje neka početna stvar u bilo kakvom koalicionom pregovaranju ili u bilo kakvom dalje samjeravanju stvari u društvu i u državi u kojoj se živi“, navodi Simović.
Bivši predsjednik Naše stranke, a danas nevladin aktivista Bojan Bajić smatra da se usitnjenost političke scene može izbjeći izmjenom u Izbornom zakonu, koji bi izborni prag sa sadašnjih tri posto podigao na pet posto glasova birača:
„Tako da taj izazov dobijanja pet posto glasova prinudi te sve sitnije incijative da se udružuju, ukrupnjavaju, profilišu svoju političku ideologiju. Sa ovakvim Izbornim zakonom, gdje je izborni prag više ili manje dostižan za raznorazne ad hoc političke inicijative, doprinosi da se usitni politička scena i da desetine hiljada glasova naprosto propdanu. Ja bih bio za to da se promijeni Izborni zakon i da se stvore vrlo jasni blokovi u BiH – ko su narodnjaci, ko su socijaldemokrati, ko su liberali, i da onda imamo nadmetanje programa, ideologija itd.“, kaže Bajić.
Ovih dana su se sastali predstavnici nekoliko partija građanske orijentacije, o čemu su za sada postoje samo šture infromacije, pa su ti sastanci dobili naziv tajni.
Pozdravljajući i taj prvi korak, Emir Imamović kaže da nije bitno koliko je on dug, nego koliko su u svojoj namjeri ozbiljni lideri stranaka iste ili slične građanske orijentacije:
„Ja bih volio kada bi bilo moguće da se sve manje stranke lijeve orijentacije, građanske orijentacije ujedine, pa makar na području Sarajeva, Sarajevskog kantona počnu izgradnju nekakve baze za novo društvo u BiH.“
U mogućim kombinacijama oko objedinjavanja ljevice u BiH pominje se reformisana Socijaldemokratska partija. Međutim, partije nastale okupljanjem bivših članova SDP-a neće htjeti saradnju sa Zlatkom Lagumdžijom.
Željko Komšić, koji je već objavio stvaranje partije lijeve orijentacije, biće najpoželjniji u tom frontu, što opet neće odgovarati SDP-u. I tako u nedogled. Stoga, samo ako se prevaziđu lične i liderske ambicije, BiH bi mogla dobiti jedinstveni građanski i demokratski front.
Protekli lokalni izbori su pokazali na listama mnoštvo stranaka građanske, liberalne, demokratske, evropske orijentacije, koje nisu u značajnijoj mjeri uspjele dobiti povjerenje glasača. Ili, bilo je glasova koji su se u konačnici podijelili na veliki broj sličnih partija, te se tako razvodnio, uslovno rečeno, građanski front.
O tome može li se ostvariti zajednički nastup na opštim izborima 2014. godine, Nermin Pećanac, predsjednik Socijaldemokratske unije, kaže:
„To je jedino potrebno. Jedino što je moguće, jedino što je pravi koncept to je objedinjavanje lijeve opcije. Ovdje treba da se ustanovi jedna građanska opcija i politički protivnik, ne kažem politički neprijatelj, da bude taj nacionalni koncept. I mislim da ima snage, pa se u zadnje vrijeme ipak među ljudima građanske opcije vode razgovori oko objedinjavanja. Koji će to model biti, koji način, to je sasvim relevantno: Odmah da kažem vrlo iskreno: volio bih da na čelu tog fronta bude ili Željko Komšić ili da bude Bogić Bogićević. Da napravimo nešto što će nas izvući iz ove letargije i iz ovoga beznađa.“
Novinar i publicista Emir Imamović smatra da SDP više nije politička alternativa nacionalnim strankama, te da inicijativu moraju preuzeti male partije:
„Evidentno je da bi moralo doći do okrupnjavanja malih stranaka koje su sada marginalne, ali su njihovi programi, ideje ili način političke komunikacije novi na našoj sceni. Ja se, međutim, bojim da je to nemoguće jer će se vrlo brzo pojaviti sukob sujeta, kako to kod nas biva, a sa druge strane ne vidim ni u jednoj od tih stranaka kapacitet liderstva za te procese. Pretpostavljam da Naša stranka, stranka bh. elite, možda i najboljih među nama, bi trebala biti nekakav faktor koji će potaknuti ujedinjenje, ali nisam siguran da bi tu bilo puno dugoročnih efekata, kao što nisam siguran da puno tih građanskih stranaka ičemu služi. Mi imamo tih bogza koliko tih strankica koje se zadovoljavaju eventulano prelaskom praga na najnižim nivoima vlasti i sitnim beneficijama koje iz toga idu“, ocjenjuje Imamović.
Fenomeni podijeljnih društava
Može li u BiH biti istinske političke alternative dok politički sistem, odnosno Ustav preferira nacionalni koncept? Politiolog Vlade Simović nije optimista.
„Jako je teško napraviti jednu opciju koja je građanska, socijaldemokratska, liberalna opcija, a da ona ne podrazumijeva, uslovno rečeno, već tu podjelu unutar BiH koja postoji na tri nacije. Jako je teško očekivati da će određena opcija koja nastaje kao neki nukleus koji negira ovu podjelu, da bude opcija koja može sutra, prekosutra da dobije značajniju podršku. Pazite, određena podijeljena društva znaju u određenom trenutku da nadiđu te svoje partikularizme po osnovu nacionalnog itd., ali to su zaista fenomeni. Uglavnom podijeljena društva se uvijek manje-više zasnivaju upravo na toj podjeli i ona postaje neka početna stvar u bilo kakvom koalicionom pregovaranju ili u bilo kakvom dalje samjeravanju stvari u društvu i u državi u kojoj se živi“, navodi Simović.
Bivši predsjednik Naše stranke, a danas nevladin aktivista Bojan Bajić smatra da se usitnjenost političke scene može izbjeći izmjenom u Izbornom zakonu, koji bi izborni prag sa sadašnjih tri posto podigao na pet posto glasova birača:
„Tako da taj izazov dobijanja pet posto glasova prinudi te sve sitnije incijative da se udružuju, ukrupnjavaju, profilišu svoju političku ideologiju. Sa ovakvim Izbornim zakonom, gdje je izborni prag više ili manje dostižan za raznorazne ad hoc političke inicijative, doprinosi da se usitni politička scena i da desetine hiljada glasova naprosto propdanu. Ja bih bio za to da se promijeni Izborni zakon i da se stvore vrlo jasni blokovi u BiH – ko su narodnjaci, ko su socijaldemokrati, ko su liberali, i da onda imamo nadmetanje programa, ideologija itd.“, kaže Bajić.
Ovih dana su se sastali predstavnici nekoliko partija građanske orijentacije, o čemu su za sada postoje samo šture infromacije, pa su ti sastanci dobili naziv tajni.
Pozdravljajući i taj prvi korak, Emir Imamović kaže da nije bitno koliko je on dug, nego koliko su u svojoj namjeri ozbiljni lideri stranaka iste ili slične građanske orijentacije:
„Ja bih volio kada bi bilo moguće da se sve manje stranke lijeve orijentacije, građanske orijentacije ujedine, pa makar na području Sarajeva, Sarajevskog kantona počnu izgradnju nekakve baze za novo društvo u BiH.“
U mogućim kombinacijama oko objedinjavanja ljevice u BiH pominje se reformisana Socijaldemokratska partija. Međutim, partije nastale okupljanjem bivših članova SDP-a neće htjeti saradnju sa Zlatkom Lagumdžijom.
Željko Komšić, koji je već objavio stvaranje partije lijeve orijentacije, biće najpoželjniji u tom frontu, što opet neće odgovarati SDP-u. I tako u nedogled. Stoga, samo ako se prevaziđu lične i liderske ambicije, BiH bi mogla dobiti jedinstveni građanski i demokratski front.