Simbol najvećeg stradanja nakon Drugog svjetskog rata – cvijet „Sjećanje“ ili „Cvijet Srebrenice“ u BiH bi mogao postati simbolom razdora i netrpeljivosti između onih koji ga rade i onih koje predstavlja.
Ćamil Duraković, bivši načelnik Opštine Srebrenica, optužio je udruženje „Gračaničko keranje“ za zloupotrebu „Cvijeta Srebrenice“, simbola genocida.
„Odgovorno tvrdim da je to jedna od najvećih postratnih zloupotreba Srebrenice, tako što se majke stavljaju u drugi plan, a neko udruženje pokušava reći da je to njihovo autorsko djelo“, kaže Duraković.
Navodi i kako je u pitanju obmana, jer ideja za koju u „Gračaničkom keranju“ tvrde da je njihova, u stvari je preslikani kompleks idejnog rješenja memorijalnog centra u Potočarima, koji kada se gleda iz vazduha „ide u obliku cvijeta, musala je u sredini, a latice se raskidaju duž magistralnog puta Bratunac – Srebrenica“, tvrdi Duraković.
Cvijet sa 11 latica koji predstavlja 11. juli 1995. godine, datum počinjenja genocida u Srebrenici, sa bijelom bojom koja simbolizira nevinost i zelenom kao simbolom nade, od 2011. godine izrađuje udruženje „Gračaničko keranje.“
Kako stoji na njihovoj stranici izrađen je u želji da se najveća stradanja ljudi u Evropi nakon Drugog svjetskog rata ne zaborave.
Cvijet je simbol borbe protiv genocida i masovnih stradanja ljudi, ali i svih žrtava genocida u BiH, ne samo Srebrenice, tvrdi predsjednica Udruženja Azemina Ahmetbegović. Cvijet je, navodi, idejno i autorsko djelo udruženja „Gračaničko keranje“, te su stoga pokrenule i pravnu bitku kako bi, kažu, zaštitile svoj rad i simboliku. I dok pljušte optužbe da su ga zloupotrijebile, te ga prodaju po cijeni od dva i po eura te da se ne zna gdje i kome odlazi novac od prodaje, Ahmetbegovićeva kaže.
„On nikada nije zloupotrijebljavan ničim, pa ni cijenom. Imali smo promociju i podjelu 15 hiljada cvjetova i nikada nas niko nije pitao kako smo mi to podijelili cijelom svijetu, da nismo tražili novac za to. Napravljen je s toplinom i pričom koja nikada do sad nije ispričana o Srebrenici, osim kad smo je mi napravili da vrijedi. Zaštitom autorstva štitimo tu priču, koja se nama sada želi upakovati kao komercijalna. Vrijednost cvijeta je euro i po i postavka da ga prodajemo za dva i po eura nije tačna. Ono što Srebrenica želi da nam stavi na savjest da smo iskoristili žrtve, nije tačno, jer upravo oni žele da isti taj cvijet preprodaju po PIK-u (online oglasnik op.aut), pa mi kao autori želimo da kažemo da to nije dostojanstvena simbolika njegovog predstavljanja“, kaće Ahmetbegović za Radio Slobodna Evropa.
Memorijalni centar Potočari
Simbol su, kaže, izgradili na saosjećanju sa svim žrtvama i on nije ekskluzivan za Srebrenicu, već i druga mjesta stradanja poput Prijedora.
Simboliku je, kaže Duraković, osmislio bivši reis-ul-ulema Mustafa Cerić, a predsjednica gračaničkog udruženja je njegova sestra.
Cerić se i sam oglasio ovim povodom na facebook stranici „Cvijet sjećanje“ optuživši Durakovića da je naručio tekst u magazinu „Žurnal“ jer je nezadovoljan izbornim rezultatom.
Magazin „Žurnal“, inače objavio je i istraživačku TV priču o manipulacijama donacijama i žrtvama genocida u Srebrenici u kojoj se našla i priča o Cvijetu.
Cerić je u svom pismenom obraćanju naveo i da je Duraković nezahvalan na ranijoj potpori koju mu je u vrijeme dok je obnašao funkciju reisa dao da dobije drugi načelnički mandat.
„Hvala Bogu cvijet ne mogu ukinuti, jer to nema veze s njima ma koliko se trudili da to ogade... neće moći, jer ljubav i dova žena "Gračaničke kere" je jača od onih koji bi da nam sve ogade... Žao mi je Srebrenice, ali ja sam učinio sve što sam mogao kad sam mogao.. neka sada nastave oni kojima je to farz-i ajn po položaju... dženaza-mamaz je farz-i kifaje pa Ćamil ne treba da brine da mu iduće godine porodica Cerić smeta s cvjetovima u Potičarima... (Ćamile, don't worry, be happy)... komemoraciju će voditi novi načelnik Srebrenice, kojeg su i Bošnjaci birali...“
Ćamil Duraković, u razgovoru za RSE, pak tvrdi kako samo želi sa se stvari odvijaju po zakonu, jer niko ne zna gdje ide novac od prodaje cvjetova.
„Ja sam uvjeren da je milion tih cvjetova prodano, to su stvari za istražne organe. Oni moraju znati broj cvjetova koji prave i prodaju. Da ih džaba dijele, rekao bih da žele doprinijeti simbolici. Ako ih prodaju građani moraju znati gdje ide novac.“
Za Durakovića dio sredstava trebalo bi da ide na održavanje Memorijalnog centra i mezarja u Potočarima, te da se za dozvolu da se koristi termin Srebrenica mora pitati Skupština opštine, ali i uprava Memorijala. No, u gračaničkom keranju tvrde da će i pred sudom tražiti zaštitu svog autorskog djela. Na sve cvjetove, kažu, plaćen je porez, a u cijenu od euro i po ulazi materijal, kao i rad žena.
Također se pitaju i zašto Duraković nosi cvijet od srebra, koji je, tvrde, također nastao kao plagijat koji košta 117 eura, te da se izdvajanjem novca od njegove prodaje za stipendiranje djece porijeklom iz Srebrenice, zapravo žrtvama manipuliše.
Manipulacija koja košta državu: Ćamil Duraković
„Nosim ga jer je ljepši i jer srebro simboliše Srebrenicu i jer dio novca ide za stipendiranje djece“, tvrdi Duraković, te dodaje i da će kad gračaničke žene odluče to da urade i sam podržati takvu ideju. Iako je, kaže, ranije učestvovao u promociji Cvijeta kao simbolike koju prepoznaje cijeli svijet, to se pretvorilo u manipulaciju, koja košta državu.
Primjer majke Fazile Efendić, koja je u genocidu u Srebrenici ostala bez muža i sina, a kojoj nije dopušteno da prodaje cvijet pokraj Memorijalnog centra za Durakovića je kaže prvorazredni skandal, dok Ahmetbegovićeva kaže da nikome neće dozvoliti takvu vrstu privatizacije simbola koji, iako inspirisan njome, nije samo srebrenički.
Ovo je tek posljednji u nizu skandala koji se vezuje uz memorabilije koje se tiču Srebrenice. Podsjetimo neposredno pred obilježavanje godišnjice genocida na tržištu su se pojavile majice koje su reklamirale nasmijane djevojke s podignutim palcem i natpisom 8372, broj koji simbolizira ubijene u genocidu u Srebrenici. Također je postojala i prateća nagradna igra u kojoj takvu ili majicu s motivom "Cvijeta Srebrenice" može osvojiti onaj ko bude smislio najoriginalniji slogan posvećen genocidu.