Neformalna pozorišna grupa "Fetus" i Omladinski savjet Srebrenice bili su organizatori jubilarnog - desetog pozorišnog festivala pod nazivom "Cultural Pump Up". Srebreničkoj publici predstavili su se mladi glumci iz ovog grada, Gračanice i Beograda. Bila je ovo prilika da se sklope nova prijateljstva, a kroz radionice nauči nešto iz oblasti pozorišne umjetnosti.
I Aleksandra Jovanović je već dvanaest godina na daskama koje život znače. Iskustvo je dovodi i na funkciju direktora Festivala."Gluma je dio mene od kojeg se ne mogu odvojiti. Ja se glumom bavim od svoje osme godine. Imam čast da zadnje dvije godine učestvujem u organizaciji Festivala, odnosno, i prethodne i ove godine sam koordinatorica i direktor Festivala"
Od malih nogu glumom se bavi i Nikolina Gagić. Kaže, pozorište je u njenoj duši.
"Počela sam da glumim kao mala, mislim da je to bilo zbog drugarice, ali poslije sam to zavoljela. Gluma mi predstavlja slobodu, ljubav, nešto što mi omogućava da budem ja i da bolje vidim ko sam. Privlači me i da putujem. Volim da glumim i nadam se da ćemo nešto postići. Mi već postižemo rezultate, ali bismo da nas više ljudi vidi i čuje za nas", rekla je Nikolina Gagić
Festival u Srebrenici je prilika da se Srebreničani predstave domaćoj publici, ali i da uspostave nove kontakte sa prijateljima koji dolaze iz drugih sredina."Festival je pokrenut 2004. godine, kao inicijativa mlade neformalne pozorišne grupe. Njihov cilj je bio da kroz pokretanje ovog festivala upoznaju druge mlade ljude koji se također bave amaterski pozorištem, da malo i proputuju, da upoznaju region, a prije svega da ugoste nove ljude u Srebrenici. Ja bih rekla i da malo poprave sam imidž Srebrenice", kaže Radomirka Savić, PR Festivala
"Nastupali smo u Engleskoj, ne samo s našim 'Fetusom', nego smo radili sa Mimartom, predstavu režiserke Nele Antonović. Tamo smo radili dvije predstave na engleskom jeziku. Pretprošle godine smo otvarali Bitef u Beogradu sa našom predstavom 'Prenatalni period'. S njom smo se, da kažem, i proslavili. U Zvorniku smo, sa našom prvom predstavom 'Fetus' osvojili smo prvo mjesto", rekla je Marizela Đozić.
Na sceni u Srebrenici, predstavili su se i mladi glumci pozorišta "Centar E8" iz Beograda, kaže Radomirka Savić. "To je fenomenalna predstava koja govori o pojedinim istorijskim činjenicama, kroz sat i po obuhvatila je neke najbitnije segmente o mladim ljudima, kako je bilo, kako je danas, kako bi možda i trebalo da bude."
Održano je pjesničko veče i koncert lokalnog benda, sa kojim je nastupio i Toni Pešikan, umjetnik iz Sarajeva."Zašto Srebrenica? Jednostavno, da mladi koji ovdje žive i koji su se ovdje rodili osjete da također mogu da budu dio sadašnjeg društva, da se ne osjećaju odbačenom klasom, da im bend ima sve instrumente, a ne da moraju posuđivati ili na lomljivim instrumentima svirati. Nisam ja tu da njima pomažem, niti oni meni, nego se jednostavno osjećam sretnim da mogu biti dio njihovog benda i dio same Srebrenice."
Marizela Đozić
Marizela Đozić iz Srebrenice bavi se glumom od osme godine i već je dokazani glumac amater. Imala je glavnu ulogu i u predstavi "Pepeljuga", koja je izvedena za osnovce."Ja se bavim glumom već dvanaest godina. To mi predstavlja veliko zadovoljstvo. Sada ne bih mogla da budem bez glume, jer ona, kako kažu naši ljudi, uđe u krv", kaže ĐozićI Aleksandra Jovanović je već dvanaest godina na daskama koje život znače. Iskustvo je dovodi i na funkciju direktora Festivala."Gluma je dio mene od kojeg se ne mogu odvojiti. Ja se glumom bavim od svoje osme godine. Imam čast da zadnje dvije godine učestvujem u organizaciji Festivala, odnosno, i prethodne i ove godine sam koordinatorica i direktor Festivala"
Od malih nogu glumom se bavi i Nikolina Gagić. Kaže, pozorište je u njenoj duši.
"Počela sam da glumim kao mala, mislim da je to bilo zbog drugarice, ali poslije sam to zavoljela. Gluma mi predstavlja slobodu, ljubav, nešto što mi omogućava da budem ja i da bolje vidim ko sam. Privlači me i da putujem. Volim da glumim i nadam se da ćemo nešto postići. Mi već postižemo rezultate, ali bismo da nas više ljudi vidi i čuje za nas", rekla je Nikolina Gagić
Festival u Srebrenici je prilika da se Srebreničani predstave domaćoj publici, ali i da uspostave nove kontakte sa prijateljima koji dolaze iz drugih sredina."Festival je pokrenut 2004. godine, kao inicijativa mlade neformalne pozorišne grupe. Njihov cilj je bio da kroz pokretanje ovog festivala upoznaju druge mlade ljude koji se također bave amaterski pozorištem, da malo i proputuju, da upoznaju region, a prije svega da ugoste nove ljude u Srebrenici. Ja bih rekla i da malo poprave sam imidž Srebrenice", kaže Radomirka Savić, PR Festivala
Predstava "Pepeljuga"
Mladi iz Srebrenice nisu više prosti amateri. U sticanju iskustva pomogli su im iskusni glumci i režiseri, navodi Marizela Đozić."Mi možda jesmo neki amateri, ali prošli smo mnogo škola za glumu, radili smo sa mnogo poznatih ljudi, kao što je na primjer Rade Šerbedžija koji nam je davao časove glume na Brijunima", kaže Đozić i dodaje da su Srebreničani nastupali i u evropskim metropolama."Nastupali smo u Engleskoj, ne samo s našim 'Fetusom', nego smo radili sa Mimartom, predstavu režiserke Nele Antonović. Tamo smo radili dvije predstave na engleskom jeziku. Pretprošle godine smo otvarali Bitef u Beogradu sa našom predstavom 'Prenatalni period'. S njom smo se, da kažem, i proslavili. U Zvorniku smo, sa našom prvom predstavom 'Fetus' osvojili smo prvo mjesto", rekla je Marizela Đozić.
Na sceni u Srebrenici, predstavili su se i mladi glumci pozorišta "Centar E8" iz Beograda, kaže Radomirka Savić. "To je fenomenalna predstava koja govori o pojedinim istorijskim činjenicama, kroz sat i po obuhvatila je neke najbitnije segmente o mladim ljudima, kako je bilo, kako je danas, kako bi možda i trebalo da bude."
Održano je pjesničko veče i koncert lokalnog benda, sa kojim je nastupio i Toni Pešikan, umjetnik iz Sarajeva."Zašto Srebrenica? Jednostavno, da mladi koji ovdje žive i koji su se ovdje rodili osjete da također mogu da budu dio sadašnjeg društva, da se ne osjećaju odbačenom klasom, da im bend ima sve instrumente, a ne da moraju posuđivati ili na lomljivim instrumentima svirati. Nisam ja tu da njima pomažem, niti oni meni, nego se jednostavno osjećam sretnim da mogu biti dio njihovog benda i dio same Srebrenice."