Za samo mjesec i pol dana knjiga 'Sedam tajni uspjeha' autora dr. Kenana Crnkića doživjela je veliki uspjeh u Bosni i Hercegovini. Postala je najprodavanija knjiga, a već treće izdanje izlazi iz štampe. Profesor Ekonomskog fakultetu u Sarajevu i predsjednik Upravnog odbora mikrokreditne organizacije 'Prizma' u knjizi govori o uspjehu i principima na kojim uspjeh počiva.
U razgovoru za Radio Slobodna Evropa dr. Kenan Crnkić kaže da dobra prodaja knjige, praktičnog vodiča za uspjeh svakog pojedinca, nije cilj već su njegove namjere dublje i dalekosežnije.
Crnkić: Ima neka tri razloga. Riječ je o jednoj maloj knjizi. Kod nas ljudi ne vole i bježe od velikih knjiga. Napisana je jednostavnim jezikom. Ja je nisam pisao kao naučnik, kao profesor, već kao neko ko zaista želi da tu knjigu pročita što veći broj ljudi različitih profila i da je shvati. Ona je prepuna pozitivne energije, motivacije, ja bih rekao instant-motivacije, a napisana je poput nekog priručnika koji vas vodi korak po korak do vašeg uspjeha. Znači, praktična je. Ljudi kada uzmu knjigu, pročitaju je u dahu, onda uzmu i markerom i flomasterom obilježavaju, polako je konzumiraju i počinju odmah konkretno korak po korak primjenjivati.
Crnkić: To ustvari nisu tajne. To su sve vremenski principi. Principi kako se postaje uspješan oduvijek su bili prisutni, ali to je toliko potisnuto iz naše javnosti da na neki način predstavlja tajnu. Ni Vi ni ja ne učimo ni u osnovnoj ni u srednjoj školi, na fakultetu, ni bilo gdje drugo, kako se to postaje uspješan. Prva 'tajna' kaže: definiši svoj cilj. Koliko ljudi zaista zna šta tačno želi da postigne u svom životu? Kad pitate nekog na ulici šta želi postići, kaže: 'Želio bih da budem bogat'. To je želja. To nije cilj. Nepravilno se definišu ciljevi, ne zna se tačno gdje se ide, a kad se ne zna gdje se ide, svaki će vas put odvesti na stramputicu. Svako poglavlje ove knjige, svaku tajnu počinjem na isti način – ide jedna mala priča koja ima za cilj da vas zainteresuje. Nakon toga se prelazi na važnost te tajne, i onda se ide na to kako se praktično to može primijeniti. Na primjeru prve tajne 'Definiši cilj', priča je o Alisi u zemlji čuda. Ne može biti jednostavnija priča. Dječja priča. Kad Alisa dođe na raskrsnicu i pita: 'Oprostite, molim vas, kojim putem ja treba da krenem?', Mačak kaže: 'To zavisi gdje si naumila da stigneš.'. Ona kaže: 'Ja ne znam gdje sam naumila da stignem', a Mačak kaže: 'Onda je sasvim svejedno kojim ćeš putem krenuti'. Dakle, tako otvorim, i onda pitam koliko ljudi ima zapisane ciljeve.
Crnkić: Ja navodim jedan kratak citat Rokfelera. Rokfeler je po svim standardima bio najbogatiji čovjek svih vremena. Ništa što danas neko ima u bogatstvu nije ni blizu onoga što je on tada imao. Kada su ga pitali šta je potrebno za uspjeh, on je rekao da je proučavao hiljade knjiga, hiljadu uspješnih ljudi, a da je došao do zaključka da su potrebne samo dvije stvari – prva je da čovjek tačno zna šta želi, i druga stvar – da bude spreman da plati cijenu za to. Onda ja konkretno prelazim i kažem: jasnoća cilja je 80 posto uspjeha, na tzv. Smarti metodologiju – smart znači pametan, smarty – pametnica, a cilj mora biti: S kao specifičan, M kao mjerljiv, R kao orjentiran ka nekom rezultatu, A – dostižan, T- vremenski vezan, i I – inspirirajući. Kad kažete: 'Želim da budem bogat', a kažete da dana 31.12.1020. godine želite da imate jedan milion konvertibilnih maraka, to je cilj. On je specifičan, on je mjerljiv, on je vremenski vezan, definitivno inspirirajući. Koliko je ostvariv – to je pitanje cijene koju ste spremni platiti.
Crnkić: I ako smo nezaposleni, to ne znači da smijemo biti besposleni. Da li ljudi mogu postići uspjeh? Apsolutno mogu. Da li su okolnosti u Bosni i Hercegovini dobre? Nisu. Da li su negdje drugo okolnosti sjajne? Nisu. Svugdje je teško. Ljudi su potpuno obeshrabreni. I tu govorim o tri koraka. Prvi korak je da promijenite svoj stav. Stav mi mijenjamo, ne mijenja ga okolina. Angažovan pojedinac treba Bosni i Hercegovini. Ima jedna dobra izreka: 'Kada je sve nesigurno (kao što jeste ovdje), onda je sve moguće'. Neki dan sam čuo dobar vic. Pita Mujo Sulju: 'Šta je gore, ne znati ili biti nezainteresovan?'. On kaže: 'Ne znam, nit me interesuje.'. Znači, nema puno zainteresovanosti, nema te žarke želje. Nekako smo letargični, depresivni, melanholični. Ja mislim da se to mora mijenjati, da svako treba individualno prvo to promijeniti i raditi na sebi. Nakon toga mijenjaće se grupa, nakon grupe i društvo. Nema drugog puta.
Unapređenje brenda "Ja"
Ja mislim da je samozapošljavanje najelegantniji način rješavanja problema nezaposlenosti. Poručujem ljudima, mladim i generalno svim ljudima, da se okušaju u nekom biznisu. Ima ta interesantna priča, indijska, po kojoj je Bog prvo stvorio školjku i dao joj da živi na dnu okeana gdje je vodila prilično dosadan život, ali joj je sve bilo obezbijeđeno. Školjka samo zine, uđe hrana, i to je to. Nakon toga, Bog je stvorio sokola i dao mu je da leti i da vidi stvari koje školjka nikad neće vidjeti, da doživi stvari koje školjka ne može ni da zamisli, ali cijena toga je bila da svaki dan mora aktivno loviti da bi nahranio mlade. I onda je stvorio čovjeka i dao mu da odabere šta će biti – školjka ili soko. Po meni su školjke ljudi koji rade u državnim institucijama, koji misle da su se uhljebili, koji misle da su dobili 'siguran' posao. Ali, ne postoji siguran posao. To je iluzija. Samo je nesigurnost sigurna. Većina ljudi hoće da bude nešto između, ali to je patka. Patka je životinja koja je između – plovi, malo poleti, kad problem naleti, zagnjuri glavu. Osnivač McDonaldsa je, na primjer, imao strašno dobro predavanje, sjajno, može se na internetu naći, u kojem je postavio pitanje: 'Šta je vaš posao, a šta je vaš biznis?'. Njegov posao je bio McDonalds, a njegov biznis su bile nekretnine. Zašto mi svi koji imamo posao, negdje smo zaposleni, nemamo svoj biznis? Privatni, pored toga mali biznis, u kojem se može taj potencijal ostvariti. Znači, ja ljude ohrabrujem da osnuju, da započnu neki biznis.
Crnkić: Jedini način je da kontinuirano radite na samima sebi. Jedini način je da se svaki dan borite, da ste dobri onoliko koliko je dobar današnji dan koji ste dali svojoj kompaniji, poslodavcu ili sami sebi, da stalno radite na unapređenju svog brenda, brenda 'Ja', i da jednostavno shvatite da je samo nesigurnost sigurna i da je jedna stalna borba u kojoj se čovjek nalazi jedino što vam može obezbijediti nekakav privid sigurnosti, vama i vašim porodicama u nekom budućem periodu.
U razgovoru za Radio Slobodna Evropa dr. Kenan Crnkić kaže da dobra prodaja knjige, praktičnog vodiča za uspjeh svakog pojedinca, nije cilj već su njegove namjere dublje i dalekosežnije.
RSE: Gospodine Crnkiću, Vaša knjiga 'Sedam tajni uspjeha' u Bosni i Hercegovini je postala bestseler. Šta mislite, koji je razlog da su je ljudi, posebno oni mladi, tako dobro prihvatili?
Crnkić: Ima neka tri razloga. Riječ je o jednoj maloj knjizi. Kod nas ljudi ne vole i bježe od velikih knjiga. Napisana je jednostavnim jezikom. Ja je nisam pisao kao naučnik, kao profesor, već kao neko ko zaista želi da tu knjigu pročita što veći broj ljudi različitih profila i da je shvati. Ona je prepuna pozitivne energije, motivacije, ja bih rekao instant-motivacije, a napisana je poput nekog priručnika koji vas vodi korak po korak do vašeg uspjeha. Znači, praktična je. Ljudi kada uzmu knjigu, pročitaju je u dahu, onda uzmu i markerom i flomasterom obilježavaju, polako je konzumiraju i počinju odmah konkretno korak po korak primjenjivati.
RSE: Možete li nam otkriti koje su to tajne koje ljudi trebaju znati da bi bili uspješni?
Crnkić: To ustvari nisu tajne. To su sve vremenski principi. Principi kako se postaje uspješan oduvijek su bili prisutni, ali to je toliko potisnuto iz naše javnosti da na neki način predstavlja tajnu. Ni Vi ni ja ne učimo ni u osnovnoj ni u srednjoj školi, na fakultetu, ni bilo gdje drugo, kako se to postaje uspješan. Prva 'tajna' kaže: definiši svoj cilj. Koliko ljudi zaista zna šta tačno želi da postigne u svom životu? Kad pitate nekog na ulici šta želi postići, kaže: 'Želio bih da budem bogat'. To je želja. To nije cilj. Nepravilno se definišu ciljevi, ne zna se tačno gdje se ide, a kad se ne zna gdje se ide, svaki će vas put odvesti na stramputicu. Svako poglavlje ove knjige, svaku tajnu počinjem na isti način – ide jedna mala priča koja ima za cilj da vas zainteresuje. Nakon toga se prelazi na važnost te tajne, i onda se ide na to kako se praktično to može primijeniti. Na primjeru prve tajne 'Definiši cilj', priča je o Alisi u zemlji čuda. Ne može biti jednostavnija priča. Dječja priča. Kad Alisa dođe na raskrsnicu i pita: 'Oprostite, molim vas, kojim putem ja treba da krenem?', Mačak kaže: 'To zavisi gdje si naumila da stigneš.'. Ona kaže: 'Ja ne znam gdje sam naumila da stignem', a Mačak kaže: 'Onda je sasvim svejedno kojim ćeš putem krenuti'. Dakle, tako otvorim, i onda pitam koliko ljudi ima zapisane ciljeve.
RSE: Rekli ste da ste knjigu napisali kao jedan praktični vodič. Koji je najlakši put, recimo za pronalazak posla, jer je to veliki uspjeh u našem društvu?
Crnkić: Ja navodim jedan kratak citat Rokfelera. Rokfeler je po svim standardima bio najbogatiji čovjek svih vremena. Ništa što danas neko ima u bogatstvu nije ni blizu onoga što je on tada imao. Kada su ga pitali šta je potrebno za uspjeh, on je rekao da je proučavao hiljade knjiga, hiljadu uspješnih ljudi, a da je došao do zaključka da su potrebne samo dvije stvari – prva je da čovjek tačno zna šta želi, i druga stvar – da bude spreman da plati cijenu za to. Onda ja konkretno prelazim i kažem: jasnoća cilja je 80 posto uspjeha, na tzv. Smarti metodologiju – smart znači pametan, smarty – pametnica, a cilj mora biti: S kao specifičan, M kao mjerljiv, R kao orjentiran ka nekom rezultatu, A – dostižan, T- vremenski vezan, i I – inspirirajući. Kad kažete: 'Želim da budem bogat', a kažete da dana 31.12.1020. godine želite da imate jedan milion konvertibilnih maraka, to je cilj. On je specifičan, on je mjerljiv, on je vremenski vezan, definitivno inspirirajući. Koliko je ostvariv – to je pitanje cijene koju ste spremni platiti.
RSE: Vi vjerujete da svi mogu postići uspjeh ako oslobode svoj neograničeni potencijal. Šta mislite – koliko mladi ljudi mogu uspjeti u zemlji gdje imamo armiju nezaposlenih i gdje sistem nije baš najbolje riješen?
Crnkić: I ako smo nezaposleni, to ne znači da smijemo biti besposleni. Da li ljudi mogu postići uspjeh? Apsolutno mogu. Da li su okolnosti u Bosni i Hercegovini dobre? Nisu. Da li su negdje drugo okolnosti sjajne? Nisu. Svugdje je teško. Ljudi su potpuno obeshrabreni. I tu govorim o tri koraka. Prvi korak je da promijenite svoj stav. Stav mi mijenjamo, ne mijenja ga okolina. Angažovan pojedinac treba Bosni i Hercegovini. Ima jedna dobra izreka: 'Kada je sve nesigurno (kao što jeste ovdje), onda je sve moguće'. Neki dan sam čuo dobar vic. Pita Mujo Sulju: 'Šta je gore, ne znati ili biti nezainteresovan?'. On kaže: 'Ne znam, nit me interesuje.'. Znači, nema puno zainteresovanosti, nema te žarke želje. Nekako smo letargični, depresivni, melanholični. Ja mislim da se to mora mijenjati, da svako treba individualno prvo to promijeniti i raditi na sebi. Nakon toga mijenjaće se grupa, nakon grupe i društvo. Nema drugog puta.
Unapređenje brenda "Ja"
RSE: Vi predajete na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, predajete i u Španiji. Recite mi – šta poručujete studentima kako da ostvare svoje ciljeve?
Kenan Crnkić u razgovoru sa novinarkom RSE Aidom Đugum
Crnkić: Predajem preduzetništvo i menadžment mikro, malih i srednjih preduzeća. Ja predajem nešto u šta duboko vjerujem. 99 posto biznisa u Evropskoj uniji – ja to ponavljam kao papiga – su mala i srednja preduzeća, 92 posto su mikro preduzeća. To se mora non-stop ponavljati u ovoj zemlji. Ona u prosjeku imaju dva posto zaposlenih. 60 posto radne snage u Njemačkoj čine ta mikro preduzeća. Znači, to je kičma, to je krvotok. Španija ima veoma sličan problem kao Bosna i Hercegovina. Ona je bila previše naslonjena na velike sisteme i sada prolazi kroz jednu tranziciju, kao i mi.Ja mislim da je samozapošljavanje najelegantniji način rješavanja problema nezaposlenosti. Poručujem ljudima, mladim i generalno svim ljudima, da se okušaju u nekom biznisu. Ima ta interesantna priča, indijska, po kojoj je Bog prvo stvorio školjku i dao joj da živi na dnu okeana gdje je vodila prilično dosadan život, ali joj je sve bilo obezbijeđeno. Školjka samo zine, uđe hrana, i to je to. Nakon toga, Bog je stvorio sokola i dao mu je da leti i da vidi stvari koje školjka nikad neće vidjeti, da doživi stvari koje školjka ne može ni da zamisli, ali cijena toga je bila da svaki dan mora aktivno loviti da bi nahranio mlade. I onda je stvorio čovjeka i dao mu da odabere šta će biti – školjka ili soko. Po meni su školjke ljudi koji rade u državnim institucijama, koji misle da su se uhljebili, koji misle da su dobili 'siguran' posao. Ali, ne postoji siguran posao. To je iluzija. Samo je nesigurnost sigurna. Većina ljudi hoće da bude nešto između, ali to je patka. Patka je životinja koja je između – plovi, malo poleti, kad problem naleti, zagnjuri glavu. Osnivač McDonaldsa je, na primjer, imao strašno dobro predavanje, sjajno, može se na internetu naći, u kojem je postavio pitanje: 'Šta je vaš posao, a šta je vaš biznis?'. Njegov posao je bio McDonalds, a njegov biznis su bile nekretnine. Zašto mi svi koji imamo posao, negdje smo zaposleni, nemamo svoj biznis? Privatni, pored toga mali biznis, u kojem se može taj potencijal ostvariti. Znači, ja ljude ohrabrujem da osnuju, da započnu neki biznis.
RSE: Jasno je da se mora promijeniti svijest među ljudima. To je osnovno i logično. Kako ide tranzicija zemlje, mora se dogoditi i tranzicija svijesti. Mi smo iz jednog društva u kojem smo se osjećali vrlo sigurno kada se zaposlite, pa i ako se ne zaposlite, znali ste da ćete biti na Birou, nekad dobiti i stan i posao i da vas sve sljeduje. Sada su vremena vrlo nesigurna i ljudi ne mogu da se izbore sami sa sobom, da se usude da se pokrenu, da rizikuju. Kako Vi vidite mlade generacije, pošto predajete, razgovarate s njima - da li ima snage, da li ima vizije i želje da se stvari mijenjaju?
Crnkić: Jedini način je da kontinuirano radite na samima sebi. Jedini način je da se svaki dan borite, da ste dobri onoliko koliko je dobar današnji dan koji ste dali svojoj kompaniji, poslodavcu ili sami sebi, da stalno radite na unapređenju svog brenda, brenda 'Ja', i da jednostavno shvatite da je samo nesigurnost sigurna i da je jedna stalna borba u kojoj se čovjek nalazi jedino što vam može obezbijediti nekakav privid sigurnosti, vama i vašim porodicama u nekom budućem periodu.