Veliki je to uspjeh za dizajnericu Olgicu Đikić, ali i za Livno i za Županiju 10, i za Bosnu i Hercegovinu, budući je bila jedina bh. predstavnica na ovom prestižnom natjecanju.
Konkurencija je bila jaka, natjecali su se dizajneri iz 28 zemalja sa ukupno 85 haljina. Olgica je iz Livna otišla bez velikih očekivanja, sa svojim sinom, bez logistike i sa jednim koferom, u kojem su bile i tri natjecateljske haljine. O natjecanju nisu razgovarali ni putem, no dolazak na odredište, osiguranje, strka, glamur, doslovce ih je izbacio iz cipela.
"Tek kad sam došla tamo, shvatila sam tek tada gdje smo 'upali' i gdje se nalazim. To je bio jedan nevjerovatan osjećaj, ali - snašla sam se. Morala sam predati haljine pod mojim brojem, što znači da se u polufinalu uopće nije znalo koja je zemlja. Ja sam imala broj koji mi je naknadno pročitan, i kad sam shvatila da sam taj 7A ustvari ja, da sam ušla u superfinale, ja, iskreno, nisam mogla vjerovati. U tolikoj konkurenciji, 85 haljina, prekrasnih. Kad su pročitali za haljinu Balkana, ja sam bila u bekstejdžu, nisam uopće slušala, nisam mislila da ću uopće ući među pet, a kamoli da ću dobiti tu nagradu, a još i to da su moje dvije haljine najviše bodovane, ove sve ostale su bile po jedna, čak i od pobjednika, ta haljina koja je pobijedila, oni su imali samo na nju bodove."
Premda je iza nje petnaestak revija, Olgica se po tko zna koji put iznenadila koliko haljine na modnoj pisti izgledaju moćnije i ljepše nego kad ih gledate na stalku.
"Zbilja, kad se manekenka pojavila na pisti, ja sam ostala bez riječi - visoka je bila, sa visokim štiklama, frizura sa visokom pundžom, tako elegantna je bila, kad se pojavila u toj crnoj haljini, stvarno je bila 'mrak'."
RSE: Ti si otišla sa sinom koji ti je bio više moralna potpora i drug na putovanju, nikakve pomoći, nikakvog frizera, kozmetike, svega onoga što drugi vode. Kako su drugi došli?
Temišvarskoj modnoj bajci za Olgicu tu još nije bio kraj jer je kući ponijela još jednu zavidnu titulu, licencu nacionalnog direktora za modna zbivanja u Bosni i Hercegovini.
"Obzirom da znam, predočili su mi, da to košta 10.000 eura, automatski sam odustala. Eto, pobjedom, najboljom haljinom Balkana, dobila sam u koverti licencu - besplatno. Nisam se uplašila zadataka, sigurno."
Treba reći da naša sugovornica ni osam dana prije natjecanja nije bila sigurna da će uopće otići na to natjecanje jer valjalo je osigurati oko 2.000 eura, što za kotizaciju, što za putne troškove. U pomoć su joj priskočile županijske i općinske vlasti, a onda je nastala utrka s vremenom.
U roku od pet dana bukvalno su nabavljeni materijali i sašivene haljine, za što zasluge imaju radnice u njenom Modnom ateljeu. Ta mala ekipa iz gradića na jugozapadu Bosne i dalje će se boriti sa svakodnevnicom, manjkom posla, ali će za modne revije ponovno dati svoj maksimum.
Konkurencija je bila jaka, natjecali su se dizajneri iz 28 zemalja sa ukupno 85 haljina. Olgica je iz Livna otišla bez velikih očekivanja, sa svojim sinom, bez logistike i sa jednim koferom, u kojem su bile i tri natjecateljske haljine. O natjecanju nisu razgovarali ni putem, no dolazak na odredište, osiguranje, strka, glamur, doslovce ih je izbacio iz cipela.
"Tek kad sam došla tamo, shvatila sam tek tada gdje smo 'upali' i gdje se nalazim. To je bio jedan nevjerovatan osjećaj, ali - snašla sam se. Morala sam predati haljine pod mojim brojem, što znači da se u polufinalu uopće nije znalo koja je zemlja. Ja sam imala broj koji mi je naknadno pročitan, i kad sam shvatila da sam taj 7A ustvari ja, da sam ušla u superfinale, ja, iskreno, nisam mogla vjerovati. U tolikoj konkurenciji, 85 haljina, prekrasnih. Kad su pročitali za haljinu Balkana, ja sam bila u bekstejdžu, nisam uopće slušala, nisam mislila da ću uopće ući među pet, a kamoli da ću dobiti tu nagradu, a još i to da su moje dvije haljine najviše bodovane, ove sve ostale su bile po jedna, čak i od pobjednika, ta haljina koja je pobijedila, oni su imali samo na nju bodove."
Premda je iza nje petnaestak revija, Olgica se po tko zna koji put iznenadila koliko haljine na modnoj pisti izgledaju moćnije i ljepše nego kad ih gledate na stalku.
"Zbilja, kad se manekenka pojavila na pisti, ja sam ostala bez riječi - visoka je bila, sa visokim štiklama, frizura sa visokom pundžom, tako elegantna je bila, kad se pojavila u toj crnoj haljini, stvarno je bila 'mrak'."
RSE: Ti si otišla sa sinom koji ti je bio više moralna potpora i drug na putovanju, nikakve pomoći, nikakvog frizera, kozmetike, svega onoga što drugi vode. Kako su drugi došli?
Nagrađena haljina,foto: Željka Mihaljević
"Ja sam bila jedina koja nisam imala tu pratnju sa sobom, nažalost, koja bi mi jako dobro došla. Osim što si uzbuđen, moraš sve pripremati, kreatori su skakali po cijeli dan, da kažem tako, dok su njihovi ljudi radili za njih, njihove modele. Ali, nije mi to bio problem, ja sam svoju manekenku i našminkala, u frizuri mi je pomogao Aleksandar Jovanović, on je i frizer, završio je akademiju frizersku i dizajnersku. Ništa mi to na sceni nije nedostajalo, malo jeste, ali, u uvjetima u kojima sam ja otišla, bilo je i previše dobro."Temišvarskoj modnoj bajci za Olgicu tu još nije bio kraj jer je kući ponijela još jednu zavidnu titulu, licencu nacionalnog direktora za modna zbivanja u Bosni i Hercegovini.
"Obzirom da znam, predočili su mi, da to košta 10.000 eura, automatski sam odustala. Eto, pobjedom, najboljom haljinom Balkana, dobila sam u koverti licencu - besplatno. Nisam se uplašila zadataka, sigurno."
Treba reći da naša sugovornica ni osam dana prije natjecanja nije bila sigurna da će uopće otići na to natjecanje jer valjalo je osigurati oko 2.000 eura, što za kotizaciju, što za putne troškove. U pomoć su joj priskočile županijske i općinske vlasti, a onda je nastala utrka s vremenom.
U roku od pet dana bukvalno su nabavljeni materijali i sašivene haljine, za što zasluge imaju radnice u njenom Modnom ateljeu. Ta mala ekipa iz gradića na jugozapadu Bosne i dalje će se boriti sa svakodnevnicom, manjkom posla, ali će za modne revije ponovno dati svoj maksimum.