Studentica podgoričkog Fakulteta političkih nauka Kristina Ćetković govori o prvim protestima studenata u istoriji Univerziteta Crne Gore. Kaže da su mladi svjesni zbivanja u društvu, da razumiju kuda to ide Crna Gora, ali da im fali aktivizam, odnosno svijest da se niko drugi neće boriti za njihova prava, ako oni to ne učine. Kristina govori i o tome koliko na fakultetima ima nepotizma, protekcionizma i korupcije.
Ćetković: Po mom mišljenju, uticali su na to da mladi u Crnoj Gori budu bolje informisaniji, a prije svega mislim na situaciju na fakultetima. Ako mediji prate naše proteste, sigurno je da će apel doći do većeg broja studenata, ali i ostalog javnog mnijenja. Raduje me vijest da je ovaj problem javan, da možemo da kažemo da je postao javno vidljiv. Do sada se o tome pričalo, ali nikada studenti nisu izašli na ulicu i rekli da je to naš problem. Ovoga puta imamo studente na ulicama, studente ispred Parlamenta i Vlade, koji jasno iznose problem sa kojim se suočavaju.
Teško je sada govoriti o tome koliko je to uticalo na buđenje svijesti kod mladih, ali sada, kada je problem ovako postavljen, sigurno utiče na to da većina
mladih počinje da razmišlja, ne samo o svojoj budućnosti, nego i o odgovornosti koju imaju kao individue jer njegov problem neće rješavati neko ako za taj problem i ne zna.
Često studenti čekaju profesore i po 15-20 minuta ali niko neće da pita da li taj profesor dolazi. Studenti bi ga čekali dok neko ne dođe i ne kaže da profesor nije tu. Studentskog aktivizma i nema. Ako vi kao student možete da čekate profesora 15-20 minuta i nemate hrabrosti, volje ili želje da provjerite da li će taj profesor da dođe i održi predavanje, a tako se ponašate prema sitnicama, sigurno je da se nećete odgovornije odnositi ni prema većim problemima. To je ono što sada studenti konačno rade - počinju da dijele odgovornost sa drugima o svojim problemima i rješavaju svoje probleme.
Ćetković: Prvi protest je bio u organizaciji Studentske unije, pa zatim u organizaciji Studentskog parlamenta. Čini mi se da mi studenti nismo dovoljno dobro organizovani,
Ćetković: Ovih dana se govori o nepotizmu na raznim fakultetima. Čekala sam zaključke istraga koje se povodom toga rade. Nijedan slučaj se ne isprati do kraja jer se slučajevi korupcije i nepotizma otegnu i javnost više nije zainteresovana. Imala sam iskustva sa protekcijom jer kada kažete čiji ste, onda vam je
možda bolja ocjena. To je mač sa dvije oštrice i medvjeđa usluga jer na taj način samo studenti gube na kvalitetu svoga znanja. Isti ti koji pristanu na protekciju, ili plate za ispit, sutra, kada budu radili, neće imati kvalitet znanja kakav treba da imaju za konkretnu poziciju. Niko sa njima neće dijeliti odgovornost jer funkcija, koju budu izvršavali, će biti samo njihova odgovornost a kako su došli do znanja je takođe njihova odgovornost. Apelujem na to da je kvalitet znanja uvijek neophodan i uvijek je mnogo bolje da ne idete na to da imate bolje ocjene i da vam neko pomognu do njih, nego da se potrudite i naučite jer sutra, sve to što ponesete sa fakulteta, su vaše sposobnosti i vaše znanje i boje je da ste što kvalitetniji.
Ćetković: O ključnim problemima bih mogla pričati dugo. Prije svega, problem mladih jesu njihovi idoli. U našem društvu su uspješni ljudi koji nemaju neko visoko obrazovanje. Nezaposlenost je itekako veliki problem. Mladi nemaju motivaciju da završavaju fakultete kada znaju da sa tim fakultetima neće moći da se zaposle. To je još jedan veliki problem koji se tiče nas - nemamo specifičnija zaposlenja. Danas možete sa bilo kojim fakultetom da radite na bilo kom mjestu. To mlade demotiviše da završavaju fakultete i da se obrazuju na nekim stručnim poljima. Sa fakultetom novinarstva nećete imati prednost ako je na tom mjestu neko sa drugog fakulteta. Mladi se školuju, ali se na kraju ne zapošljavaju na mjestima za koja su se i školovali.
Problem je i nedostatak posla za studente. Za vrijeme studiranja ne postoji studentska služba koja bi obezbijedila posao, makar na pola radnog vremena. Često studenti nemaju novca za studiranje, pa mladi često dođu u situaciju da biraju, ili studij, ili posao. Nešto mora da pati, ili kvalitet znanja, ili posao. Nema popusta za mlade. Bili su popusti za prevoz, ali ih više nema.
Nema stambenih kredita za mlade. Da bi ste bili odgovorni, morate da budete samostalni. U Crnoj Gori su rijetko mlade osobe samostalne jer još uvijek žive sa roditeljima ili rođacima. Mislim da je to prepreka da budu mladi odgovorni.
Ova država mora naći načina da stimuliše mlade koji su budućnost ove zemlje. Postoji Uprava za mlade koja je pri Ministarstvu prosvjete i sporta. Mladi su tek neka predrubrika Ministarstva. Ne može to tako. Mladi su budućnost ove zemlje i moraju imati prioritet. Sport i mladi su dvije oblasti koje su široke i koje bi trebale da postoje svaka za sebe. Ne postoje posebne uprave za mlade. Ne postoje zakoni za mlade.
Ćetković: Mislim da su mladi izuzetno osviješćeni o tome šta se dešava u crnogorskom društvu. Dala bih im četvorku. Mladi će, uz kafu, da vam kažu kakvi su problemi u društvu. Dosta je ljudi upućeno u dešavanja u društvu i dobro su informisani o tome. Njihova svijest je probuđena.
Ali, aktivizam je za jedinicu. To je odgovornost. Iako smo svjesni naših problema, rijetko ko će taj problem da iznese i da utiče na rješavanje tog problema. Nemamo aktivizam i odgovornost. Kada budemo bili odgovorni za sebe, bićemo odgovorni i za sebe i za druge. Odgovornost nije samo na državi. Mi moramo da budemo uključeni u proces rješavanja problema, ali prije svega moramo ukazati na problem.
Dovoljno smo svjesni da položaj i status mladih nije dobar, ali fali nam prolazna ocjena iz aktivizma i borbe za prava.
RSE: Prvi put u istoriji fakulteta, crnogorski studenti su digli glas protiv stanja u visokom obrazovanju, ali i situacije u društvu. Koliko su, prvi put javno saopšteni stavovi studenata, uticali na svijest mladih da niko neće rješavati njihove probleme ako se sami ne organizuju i to zatraže?
Ćetković: Po mom mišljenju, uticali su na to da mladi u Crnoj Gori budu bolje informisaniji, a prije svega mislim na situaciju na fakultetima. Ako mediji prate naše proteste, sigurno je da će apel doći do većeg broja studenata, ali i ostalog javnog mnijenja. Raduje me vijest da je ovaj problem javan, da možemo da kažemo da je postao javno vidljiv. Do sada se o tome pričalo, ali nikada studenti nisu izašli na ulicu i rekli da je to naš problem. Ovoga puta imamo studente na ulicama, studente ispred Parlamenta i Vlade, koji jasno iznose problem sa kojim se suočavaju.
Teško je sada govoriti o tome koliko je to uticalo na buđenje svijesti kod mladih, ali sada, kada je problem ovako postavljen, sigurno utiče na to da većina
Većina mladih počinje da razmišlja, ne samo o svojoj budućnosti, nego i o odgovornosti koju imaju kao individue.
Često studenti čekaju profesore i po 15-20 minuta ali niko neće da pita da li taj profesor dolazi. Studenti bi ga čekali dok neko ne dođe i ne kaže da profesor nije tu. Studentskog aktivizma i nema. Ako vi kao student možete da čekate profesora 15-20 minuta i nemate hrabrosti, volje ili želje da provjerite da li će taj profesor da dođe i održi predavanje, a tako se ponašate prema sitnicama, sigurno je da se nećete odgovornije odnositi ni prema većim problemima. To je ono što sada studenti konačno rade - počinju da dijele odgovornost sa drugima o svojim problemima i rješavaju svoje probleme.
RSE: Da li si očekivala da će veći broj studenata podržati kolege koji su izašli na ulice i tražili svoja prava?
Ćetković: Prvi protest je bio u organizaciji Studentske unije, pa zatim u organizaciji Studentskog parlamenta. Čini mi se da mi studenti nismo dovoljno dobro organizovani,
Studentski protesti u Podgorici, oktobar 2011.
tako da nisam ni očekivala neki veći odziv. Zasmetalo mi je što nema profesora, asistenata i drugog osoblja sa našeg Univerziteta koji bi se priključili protestima. Tu bih apelovala na studentske organizacije da se spoje, da svi zajedno riješimo problem i da svi zajedno utičemo na poboljšanje statusa studenata. Ovaj problem se ne tiče samo studenata, nego se tiče svih koji su zaposleni na Univerzitetu Crne Gore. Tiče se to i položaja asistenata i položaja drugog osoblja na Univerzitetu. Svima nam je cilj da naše visokoškolsko obrazovanje bude što bolje i što kvalitetnije. Svi zajedno treba da se borimo za bolji položaj.RSE: Osim što su ukazivali na probleme i prepreke sa kojima se suočavaju, ukazali su i na neke negativne pojave. Da li misliš da na Univerzitetu ima nepotizma i protekcije? Priča se i o rasprostranjenoj korupciji. Koliko je stanje ozbiljno?
Ćetković: Ovih dana se govori o nepotizmu na raznim fakultetima. Čekala sam zaključke istraga koje se povodom toga rade. Nijedan slučaj se ne isprati do kraja jer se slučajevi korupcije i nepotizma otegnu i javnost više nije zainteresovana. Imala sam iskustva sa protekcijom jer kada kažete čiji ste, onda vam je
Nijedan slučaj se ne isprati do kraja jer se slučajevi korupcije i nepotizma otegnu i javnost više nije zainteresovana.
RSE: Budući da si student Fakulteta političkih nauka, da si uključena u studentski život i da si aktivna i u civilnom sektoru, sa pozicije mlade osobe, koji su ključni problemi mladih u Crnoj Gori?
Ćetković: O ključnim problemima bih mogla pričati dugo. Prije svega, problem mladih jesu njihovi idoli. U našem društvu su uspješni ljudi koji nemaju neko visoko obrazovanje. Nezaposlenost je itekako veliki problem. Mladi nemaju motivaciju da završavaju fakultete kada znaju da sa tim fakultetima neće moći da se zaposle. To je još jedan veliki problem koji se tiče nas - nemamo specifičnija zaposlenja. Danas možete sa bilo kojim fakultetom da radite na bilo kom mjestu. To mlade demotiviše da završavaju fakultete i da se obrazuju na nekim stručnim poljima. Sa fakultetom novinarstva nećete imati prednost ako je na tom mjestu neko sa drugog fakulteta. Mladi se školuju, ali se na kraju ne zapošljavaju na mjestima za koja su se i školovali.
Pravni fakultet u Podgorici
Država nije obezbijedila sistem podrške za besplatno školovanje. Ako je neko završio doktorat ili magistraturu, ako ste talentovan student, potreban mu je novac da bi se dalje usavršavao, a u tome nema podrške od strane države. Često teorija, koja se obrađuje na fakultetu, nije povezana sa praksom. Mora se više obratiti pažnje na to da ono što se učimo na fakultetu bude vezano sa praksom.Problem je i nedostatak posla za studente. Za vrijeme studiranja ne postoji studentska služba koja bi obezbijedila posao, makar na pola radnog vremena. Često studenti nemaju novca za studiranje, pa mladi često dođu u situaciju da biraju, ili studij, ili posao. Nešto mora da pati, ili kvalitet znanja, ili posao. Nema popusta za mlade. Bili su popusti za prevoz, ali ih više nema.
Nema stambenih kredita za mlade. Da bi ste bili odgovorni, morate da budete samostalni. U Crnoj Gori su rijetko mlade osobe samostalne jer još uvijek žive sa roditeljima ili rođacima. Mislim da je to prepreka da budu mladi odgovorni.
Odgovornost nije samo na državi. Mi moramo da budemo uključeni u proces rješavanja problema, ali prije svega moramo ukazati na problem.
Ova država mora naći načina da stimuliše mlade koji su budućnost ove zemlje. Postoji Uprava za mlade koja je pri Ministarstvu prosvjete i sporta. Mladi su tek neka predrubrika Ministarstva. Ne može to tako. Mladi su budućnost ove zemlje i moraju imati prioritet. Sport i mladi su dvije oblasti koje su široke i koje bi trebale da postoje svaka za sebe. Ne postoje posebne uprave za mlade. Ne postoje zakoni za mlade.
RSE: Kada bi od jedan do pet ocjenjivala svijest mladih po tome šta se događa u crnogorskom društvu, koju bi im ocjenu dala i zašto?
Ćetković: Mislim da su mladi izuzetno osviješćeni o tome šta se dešava u crnogorskom društvu. Dala bih im četvorku. Mladi će, uz kafu, da vam kažu kakvi su problemi u društvu. Dosta je ljudi upućeno u dešavanja u društvu i dobro su informisani o tome. Njihova svijest je probuđena.
Ali, aktivizam je za jedinicu. To je odgovornost. Iako smo svjesni naših problema, rijetko ko će taj problem da iznese i da utiče na rješavanje tog problema. Nemamo aktivizam i odgovornost. Kada budemo bili odgovorni za sebe, bićemo odgovorni i za sebe i za druge. Odgovornost nije samo na državi. Mi moramo da budemo uključeni u proces rješavanja problema, ali prije svega moramo ukazati na problem.
Dovoljno smo svjesni da položaj i status mladih nije dobar, ali fali nam prolazna ocjena iz aktivizma i borbe za prava.