Piše: Reid Standish
Ukrajinske snage nastavljaju sa upotrebom preciznih raketnih sistema koje su im poslale Sjedinjene Države kako bi ciljali na logističke rute Rusije u okupiranim dijelovima na jugu dok Kijev signalizira mogućnost velike kontraofanzive u toj regiji.
Visokopokretni artiljerijski raketni sistem (HIMARS) koji su SAD dostavile Ukrajini dugog je dometa, superiorno je precizan i brže ispaljivanje u poređenju sa artiljerijom svojetskog dizajna koju koristi Rusija.
Ovo naoružanje omogućilo je ukrajinskim snagama da pogađaju mete kao što je Most Antonivski preko rijeke Dnjepar u provinciji Herson. Vojni analitičari kažu da će to umnogome otežati Rusiji da organizuje logistiku i odbrani teritorije koje je zauzela.
Ali dok uvođenje oružja sa Zapada u borbenim aktoivnostima i učestalost ciljanih napada ukazuje na rastući zamah na ukrajinskoj strani, pitanje je koliko su snage Kijeva sposobne da pokrenu ofanzivu za preuzimanje i zadržavanje teritorija od Rusije, koje je okupirala u prvim danima invazije?
Chris Dougherty
Kako bi dobili odgovor na ovo pitanje Radio Slobodna Evropa (RSE) je razgovarao sa Chrisom Doughertyjem, bivšim zvaničnikom Pentagona i saradnikom Centra za američku bezbjednost iz Washingtona.
RSE: Ukrajinski zvaničnici su izjavili da planiraju da ponovo zauzmu jug Ukrajine do kraja septembra i već se može vidjeti povećanje borbi koje se dešava oko Hersona dok ukrajinske snage polako zauzimaju neke teritorije u tom dijelu zemlje. Da li je to održiv cilj za Ukrajince?
Chris Dougherty: Mislim da to zavisi od toga kako definišete južnu Ukrajinu. Ako je definišete kao Herson i područje okolo, onda možda mogu da uspiju do kraja septembra.
Ali ako se u to uključi i Krim i ostatak južne Ukrajine, onda, mislim da je odgovor, ne. Vjerovatno nije održivo s obzirom na opremu i materijalne rezerve s kojim trenutno raspolažu.
HIMARS raketni sistem
RSE: Kijev gađa rusku logistiku na ratištu sistemom HIMARS koji su donirale Sjedinjene Države i takođe se fokusira na druge mete od visoke važnosti. Da li ovaj pristup Ukrajine priprema teren za kontraofanzivu u Hersonu?
Dougherty: Mislim da je direktni odgovor, da. Iako smo vidjeli kako ih Ukrajinci koriste drugačije tokom borbi u Donbasu i to dovodi do nekih kritičnih razlika i odluka za ukrajinske i NATO planere.
U Donbasu, Ukrajinci su koristili HIMARS kako bi u osnovi zadržali rusku ofanzivu iscrpljujući njihovu vatrenu moć i narušavajući logističku podršku, kao i komandu i kontrolu. Kada pogodite takve mete, to drugu stranu može lišiti municije i opreme, a zatim dovesti do toga da ostane bez snage jer njihovi komandiri više nisu tu da govore vojnicima šta da rade. To je posebno slučaj u ruskoj vojsci, koja ima prilično centralizovan sistem komande i kontrole. Jednom kada odsiječete glavu, tijelo više ne može da radi.
Tako da je u Donbasu Ukrajina pokušavala da zaustavi krvarenje koje se dogodilo. Intenzivnim borbama i stabilizacijom situacije, ali doktrinarna upotreba HIMARS-a u zapadnim oružanim snagama je da se koriste za pripremu za napad. Možda ih sada tako koriste.
Most Antonivski preko rijeke Dnjepar 20. jula prije nego što je pogođen raketnim udarom ukrajinskih snaga.
Problem kod pripreme za napad, i mislim da to zabrinjava NATO i planere SAD-a, jeste to što nisu sigurni da Ukrajinci imaju dovoljno ljudstva, materijala i municije da izvedu napad koji može da probije ruske linije.
Umjesto toga, ono što možemo da vidimo je puzajući napad sličan onom koji smo vidjeli s ruske strane kada su se kretali prema Donbasu. Biće borbi sa visokim gubitcima u ljudstvu i opremi dok napredovanje može biti svega kilometar ili dva u jednom napadu.
RSE: Više zvaničnika sa Zapada, među kojima je Richard Moore, šef britanskog MI6, nedavno izrazilo stajalište da bi Rusija mogla da "ostane bez daha" u Ukrajini kako im je sve teže da dovedu ljudstvo i materijal tokom sljedećih sedmica.
Slažete li se s ovom ocjenom i gdje vidite trenutni zamah Rusije?
Dougherty: Ne mislim da su Rusi na ivici kolapsa, a ako jesu, onda su isto tako i Ukrajinci.
Razlog za to, ako pogledate sirove stope opadanja s obje strane, možete vidjeti koliko su obje strane na koljenima. Za ljubitelje boksa možemo pojasniti ovako, sada smo u 12. ili 13. rundi meča od 15 rundi i dvije strane od samog početka napadaju jedna drugu. Sada su obojica omamljeni i svako pokušava da smisli kako zadati posljednji udarac kako bi se promijenilo stanje na terenu prije nego što dođe zima i strateška računica stvarno počne da se mijenja.
Zapravo bih rekao da je jedan od razloga za žurbu ukrajinske strane jeste to što znaju se strateška računica mijenja u korist Rusije jednom kada dođe zima i određene dostave prirodnog gasa prestanu da dolaze u Evropu.
Konvoj oklopnih ruskih vozila u dijelu ukrajinske regije Zaporižje pod ruskom kontrolom 23. jula. 2022.
RSE: Spomenuli ste zimu kao rok koji se približava za Ukrajince. Još jedna stvar je želja koju su signalizirali ruski zvaničnici a to je da se pripoje dijelovi ili cijela južna Ukrajina na jesen. Kako ta vremenska ograničenja utiču na strateške računice i za Kijev i za zapadne partnere?
Dougherty: Mislim da su pokušaji aneksije dijelova Ukrajine uglavnom beznačajni, jer neće dobiti međunarodno priznanje. Rusija će pokušati da kaže da je to njihova teritorija i iskoristi taj razlog da kaže kako oni na tim teritorijama ne mogu biti napadani, ali ja to ne vidim kao kredibilnu prijetnju.
Ali prijetnja da gas bude isključen za Evropu usred zime jeste kredibilna prijetnja. To je nešto što smo vidjeli da se koristi kao političko oružje i prije i mislim da ćemo ponovo vidjeti da se koristi kao političko oružje.
Mislim da su Ukrajinci izuzetno zabrinuti da će kohezija Zapada, koja održava njihov vojni proboj, opasti jednom kada nastupanje hladnog vremena dovede do toga da se Evropljani zapitaju zašto se toliko žrtvuju za Ukrajinu. Bilo je dosta jedinstva od februara do sada i to neće iznenada nestati, ali izgledna je mogućnost da bi poticaj i kohezija iza ovog saveza mogli početi da osjećaju udar iscrpljenih zaliha energenata.
Prazne ulice Kijeva sedmicu dana nakon što je Rusija pokrenula invaziju, 1. mart 2022.
Stoga mislim da Ukrajinci ispravno vide političke dimenzije vojne strategije i da ih te političke dimenzije pokreću ka agresivnijem pritisku za protivnapad, naročito na jugu.
S druge strane, mislim da NATO gleda na vojne faktore koji su na sceni i uviđa da Kijev nema rezerve ljudstva i materijala kako bi pokrenuo veliku ofanzivu, a ako to učine, moglo bi doći do još jednog pokolja.
Ovo je konflikt ogromnih razmjera u drugoj po veličini evropskoj zemlji i mislim da će za Kijev biti teško da održi sve te različite frontove na sjeveru, istoku i jugu, dok, istovremeno, okuplja dovoljno ljudstva da pokrene ofanzivu. Tako da, NATO poziva da se sačeka, možda do proljeća 2023., kada bi Ukrajina mogla da oformi snage za tako nešto.
Problem je što vrijeme ide na ruku obje strane i Rusija bi mogla da sastavi neke od ofanzivnih ili defanzivnih snaga do 2023, takođe. Ukrajinu isto tako brine, ne bez osnova, da bi količina pomoći koju dobijaju mogla da opadne do tada, tako da imaju osjećaj da moraju što prije da djeluju.