Piše: Masha Durkalić
Razotkrivanje ozbiljnih društvenih problema, nejednaka pozicija na tržištu rada, te balansiranje porodičnog i poslovnog života, uz napade i progone koji su česti i univerzalni širom svijeta bez obzira na spol novinara, sastavni su dio profesionalnog života istraživačkih novinarki širom svijeta. Geesje van Haren (Holandija), Sanne Terlingen (Holandija), Pavla Holcová (Češka) i Cecilia Anesi (Italija), četiri novinarke koje se dugo bave istraživačkim novinarstvom, za Radio Slobodna Evropa govorile su o izazovima ovog posla iz rodne perspektive.
„Kada sam studirala novinarstvo u Holandiji, jedan od profesora mi je rekao da idem raditi u ženskom magazinu. Ja sam rekla: 'Nema šanse!'. Željela sam se baviti istraživačkim novinarstvom“, kaže Geesje. Kada je počela stažirati, shvatila je da novinarskom profesijom dominiraju muškarci, te odlučila osnovati vlastitu kompaniju. Vespers.nl postoji od 2004. godine, i u pitanju je platforma u sklopu koje djeluje škola za istraživačko novinarstvo, a također rade na različitim istraživanjima. Jedno od njih je i projekt Lost in Europe, u sklopu kojeg transnacionalna mreža novinara iz Velike Britanije, Holandije, Belgije i Italije istražuje nestanak 10.000 djece izbjeglica nakon njihovog dolaska u Evropu.
Geesje: jedan od profesora mi je rekao da idem raditi u ženskom magazinu. Ja sam rekla: 'Nema šanse!'
Sanne Terlingen uglavnom istražuje trgovinu ljudima, seksualno zlostavljanje djece, korupciju i migraciju, i stoga često radi sa ranjivim grupama. „To je ponekad problematično, jer ljudi često komentiraju da, kao žena, previše suosjećam sa ljudima o kojima pišem, pa ne mogu imati kritičko mišljenje. Naprimjer, čim radim nešto što se tiče seksualnog zlostavljanja djece, čujem komentare poput: 'Ona se previše identificira sa temom' ili 'Previše je osjetljiva kada je u pitanju ova tema i želi zaštititi žrtve'. No, ja imam kritičko mišljenje, i uvijek provjeravam svoje priče.“ Sanne na ovim pričama radi u sklopu istraživačkog programa Argos VPRO, koji se emitira na holandskom javnom radiju NPO Radio 1, a učestvuje i u projektu Lost in Europe.
Cecilia Anesi smatra da je to što je žena bilo od velike pomoći na nekim zadacima: „Primjerice, radili smo na slučajevima silovanja, i bilo je zaista korisno imati u timu žene koje su mogle razgovarati sa žrtvama.“ Cecilia, koja je suosnivačica italijanskog Centra za istraživačko novinarstvo IRPI (Investigative Reporting Project Italy), ne primjećuje razliku između sebe i svojih muških kolega. Centar u kojem radi u posljednjih sedam godina istražuje različite priče u suradnji sa lokalnim medijima na jugu Italije, te sa uglednim novinama kao što su Il Fatto Quotidiano i La Repubblica.
Više žena na uredničkim pozicijama
Pavla Holcová, osnivačica češkog Centra za istraživačko novinarstvo (Investigaze.cz) koji postoji od 2013. godine i istražuje različite teme, od šverca oružja pa do organiziranog kriminala, kaže: „Potcjenjivanje se najčešće dešava od strane starijih bijelih muškaraca koje bismo mogli nazvati 'starom školom'. Oni često imaju skeptične komentare, u smislu da mi to ne znamo raditi kako treba, da mi to ne razumijemo, da nismo dovoljno snažne i uporne... Ali, vjerujem da mlađe generacije danas ne dijele to mišljenje.“
Pavla: Potcjenjivanje se najčešće dešava od strane starijih bijelih muškaraca koje bismo mogli nazvati 'starom školom'.
Primjerice, Geesje je, kao osnivačica relativno mlade kompanije, često dobivala komentare koji bi ukazivali na to da ne zna raditi svoj posao. „Ljudi iz kompanija koje postoje duže od moje su me uvijek tretirali kao djevojčicu. Ne kažu mi to u lice, ali vidim da to misle, ili kažu 'Vi ste malena kompanija, zato ne možete uraditi to i to'. Ja na to odgovorim: Gledajte me! Ali ja sam igrala fudbal kad sam bila djevojčica, tako da sam navikla da se takmičim sa muškarcima (smijeh).“ Prisustvo žena i muškaraca na menadžerskim i uredničkim pozicijama u novinarstvu još uvijek nije izjednačeno. Izvještaj o položaju žena u medijima (Global Report on the Status of Women in News Media) u izdanju Međunarodne ženske medijske fondacije (International Women's Media Foundation) iz 2011. godine donosi podatke da 73% najviših menadžerskih pozicija u novinarstvu zauzimaju muškarci, a tek 27% žene.
Na pitanje da li danas postoji više rodne jednakosti u istraživačkom novinarstvu, Geesje kaže: „Ili postoji, ili se ženama prepušta sav teški posao! (smijeh) Istina je da u današnje vrijeme učesnici panela više nisu samo muškarci, ali moramo se boriti i dalje.“ Sanne također ističe da je na uredničkim pozicijama danas mnogo više žena, ali dijeli i svoje iskustvo: „Nikada nisam naišla na problem zbog toga što sam novinarka kada sam imala 28-29 godina. No, kada sam napunila 30 i počela da apliciram na seniorske pozicije, postalo je teže.“
Pitanje sigurnosti žena u novinarstvu bitan je element obavljanja ove profesije. Sugovornice se slažu da je ugrožavanje sigurnosti novinara i novinarki univerzalno i da su prijetnje prisutne bez obzira na spol. Pavla to potvrđuje: „Ne vjerujem da bih, da sam muškarac, bila spremnija da umrem“, ali dodaje da je važno obezbijediti sigurnost na novinarskim zadacima. „Rijetko idemo na zadatke sami, i urednici znaju sve što mi znamo. Nismo više vukovi samotnjaci. Možda upravo tu postoji razlika između muškog i ženskog stava. Ne poznajem novinarku koja se bavi istraživačkim novinarstvom, a koja bi bila vuk samotnjak.“ Cecilia kaže da je korisno raditi u timovima koje čine i muškarci i žene: „Obično tako radimo, i to zaista pomaže, jer vas ljudi posmatraju kao par turista i manje su sumnjičavi.“ Također, potrebno je raditi sa ljudima koji znaju gdje trebate i gdje ne trebate ići, kako kaže Geesje. „Trebate vjerovati lokalnim kolegama i biti unaprijed pripremljeni kako biste, gdje god odete, bili sigurni“, dodaje ona.
Međusobna pomoć je važna
Tu je i dodatni rizik od seksualnog zlostavljanja, kojem su žene izloženije. Sanne tako navodi da je prijetnju od seksualnog nasilja osvijestila dok je u Djiboutiju radila priču o tome kako američki vojnici imaju seksualne odnose sa maloljetnim djevojkama izbjeglicama. Podaci govore u prilog izloženosti novinarki različitim prijetnjama – izveštaj Napadi i maltretiranja: Utjecaj na novinarke i njihovo izvještavanje (Attacks and Harassment: The Impact on Female Journalists and Their Reporting) kojeg su objavili Trollbusters i Međunarodna ženska medijska fondacija (International Women's Media Foundation), donosi podatak da je 63% žena iskusilo prijetnje i maltretiranja online; 58% njih iskusilo je prijetnje uživo; a 26% ih je bilo fizički napadnuto.
Cecilia Anesi: Ne vidim razliku između sebe i svojih muških kolega
Sugovornice su na konferenciji „(Un)Covered: Investigative Journalism For Europe“ koja je 31. januara i 1. februara održana u Berlinu u organizaciji ECMPF-a (European Centre for Press & Media Freedom), predstavile istraživačke projekte na kojima trenutno rade. Ženama koje se žele baviti istraživačkim novinarstvom one savjetuju da se ne pokolebaju u svojim namjerama, iako postoje problemi i rizici koji prate ovu profesiju. Cecilia, primjerice, ističe da je trenutno jako teško baviti se istraživačkim novinarstvom na jugu Evrope, jer poslovi nisu dovoljno plaćeni. „Ako želite zasnovati porodicu, u pitanju je težak izbor. Ja trenutno ne bih mogla osnovati porodicu jer nemam dovoljno novca da je izdržavam. To nije dobro, zato što bismo trebale imati jednake mogućnosti. Ne radi se o tome da su moje muške kolege više plaćene, ali kada su u pitanju muškarci, to se ipak drugačije posmatra, i to je problem koji se tiče oba spola. U kulturi Južne Evrope se i dalje smatra da se žene ne bi trebale baviti opasnim poslovima. Ovo se mišljenje proteže na čitavo društvo, čak i na mlađe generacije.“
Geesje kaže da je situacija u svakoj zemlji drugačija, pa je teško dati univerzalnu preporuku ženama koje se žele baviti istraživačkim novinarstvom. „Ja dolazim iz zemlje u kojoj postoji sloboda štampe, dok mnogi drugi ljudi imaju problema sa sigurnošću dok obavljaju svoj posao. Nemojte dopustiti da vas uznemiravaju i ometaju u vašim ciljevima i unaprijed istražite kako da budete sigurni prije nego što krenete raditi.“ Konačno, Sanne smatra da je ključna i međusobna podrška. Ona mladim novinarkama pomaže kroz učešće u holandskoj mreži „Žene i mediji“, u sklopu svake godine mentoriše mlade novinarke, skupa sa svojim kolegicama. „Pomozite jedne drugima prije nego što ćete se takmičiti. Iskoristite prednosti koje imate. Ne pokušavajte biti muškarci, pokušajte biti ono što jeste“, kaže Sanne.