Od 1. jula na čelu Evropske unije je Švedska. Češka je simbolički predala skandinavskoj zemlji upravljanje Unijom u idućih šest mjeseci. Mnogi su odahnuli. Okončalo je, po brojnim analitičarima, jedno od kaotičnijih predsjedavanja.
Piše: Kathleen Moore, priredila Mirjana Rakela
Primopredaja je obavljena na Vltavi. Scenariji kao u najboljim burleskama. Dva čamca plove jedan pored drugoga. Česi bačvu piva ukrcavaju u čamac prepun švedskih diplomata, sudar i prevrtanje čamaca izbjegnuto za dlaku. Promatrači kažu, kako je počelo, tako i završava. Kaotično! To je možda i preoštra tvrdnja, no takva ocjena je u proteklih šest mjeseci često izgovarana kada se analizirao praški doprinos Uniji.
Čak i prije Nove godine mnogi su izražavali zabrinutost kako će izgledati predsjedavanje zemlje čiji predsjednik Vacalv Klaus je izraziti euroskeptik i otvoreni protivnik Lisabonskog sporazuma. Klaus je animozitet prema EU pokazao u februaru kada je europaralmentarcima poručio da Unija boluje od „nedostatka demokracije“. Mnogi su tada napustili dvoranu.
No, nije članice Unije uvrijedio samo Klaus. Učinio je to češki umjetnik David Černy koji je svojom instalacijom s nekim stereotipima prikazao članice unije. Najoštrije je reagirala Bugarska koja je prikazana kao „toalet čučavac“.
Onda je u pola manadata predsjedavanja Unijom, u martu, pala vlada Mireka Topolaneka. Ishod glasanja u paralmentu, nije spriječio Topolaneka, da dan kasnije u Evropskom parlamentu, američki napore da se prevlada kriza, nazvao „cestom prema paklu“.
Slijedili su i novi „nastupi“ premijera u ostavci. Danima se češka javnost zabavljala fotografijama jednog nagog političara na zabavi u vili talijanskog premijera Silvija Berlsuconija. Lice golog čovjeka se nije moglo vidjeti, no dilemu je uskoro riješio Topolanek priznajući da je on na fotografijama.
Analitičari, poput Richarda Whitmana iz Londana, smatraju da je češko predsjedavanje bilo „vrlo veselo“. Pad Vlade nije iskočio iz takve predožbe. Istina, Whitman, priznaje da su Česi naslijedili tešku situaciju, od financijske krize do ofenzive Izraela na Gazu. Nešto im je pošlo za rukom. Pomogli su u rješavanju spora Ukrajine i Rusije oko plina, ustrajali na ideji proširenja Unije, nastavku pregovora s Hrvatskom, ma koliko oni bili teški.
Aktualni češki premijer Jan Fischer izdvaja kako je Prag spriječio Uniju da krene putem protekcionizma, da se uspješno borio s krizom, da je pokrenuo ideju „Istočnog partnerstva“ sa šest nekadašnjih sovjetskih republika, i konačno, uspio uvjeriti Irce da je potrebno raspisati novi referndum o Lisabonskom sporazumu.
Sve u svemu, Češka je predala Švedskoj upravljenje Unijom. Neki su mišljenja da će idućih pola godine predsjedavanje Šveđana ipak biti dosadnije nego je bilo s Česima.
Primopredaja je obavljena na Vltavi. Scenariji kao u najboljim burleskama. Dva čamca plove jedan pored drugoga. Česi bačvu piva ukrcavaju u čamac prepun švedskih diplomata, sudar i prevrtanje čamaca izbjegnuto za dlaku. Promatrači kažu, kako je počelo, tako i završava. Kaotično! To je možda i preoštra tvrdnja, no takva ocjena je u proteklih šest mjeseci često izgovarana kada se analizirao praški doprinos Uniji.
Čak i prije Nove godine mnogi su izražavali zabrinutost kako će izgledati predsjedavanje zemlje čiji predsjednik Vacalv Klaus je izraziti euroskeptik i otvoreni protivnik Lisabonskog sporazuma. Klaus je animozitet prema EU pokazao u februaru kada je europaralmentarcima poručio da Unija boluje od „nedostatka demokracije“. Mnogi su tada napustili dvoranu.
No, nije članice Unije uvrijedio samo Klaus. Učinio je to češki umjetnik David Černy koji je svojom instalacijom s nekim stereotipima prikazao članice unije. Najoštrije je reagirala Bugarska koja je prikazana kao „toalet čučavac“.
Onda je u pola manadata predsjedavanja Unijom, u martu, pala vlada Mireka Topolaneka. Ishod glasanja u paralmentu, nije spriječio Topolaneka, da dan kasnije u Evropskom parlamentu, američki napore da se prevlada kriza, nazvao „cestom prema paklu“.
Slijedili su i novi „nastupi“ premijera u ostavci. Danima se češka javnost zabavljala fotografijama jednog nagog političara na zabavi u vili talijanskog premijera Silvija Berlsuconija. Lice golog čovjeka se nije moglo vidjeti, no dilemu je uskoro riješio Topolanek priznajući da je on na fotografijama.
Analitičari, poput Richarda Whitmana iz Londana, smatraju da je češko predsjedavanje bilo „vrlo veselo“. Pad Vlade nije iskočio iz takve predožbe. Istina, Whitman, priznaje da su Česi naslijedili tešku situaciju, od financijske krize do ofenzive Izraela na Gazu. Nešto im je pošlo za rukom. Pomogli su u rješavanju spora Ukrajine i Rusije oko plina, ustrajali na ideji proširenja Unije, nastavku pregovora s Hrvatskom, ma koliko oni bili teški.
Aktualni češki premijer Jan Fischer izdvaja kako je Prag spriječio Uniju da krene putem protekcionizma, da se uspješno borio s krizom, da je pokrenuo ideju „Istočnog partnerstva“ sa šest nekadašnjih sovjetskih republika, i konačno, uspio uvjeriti Irce da je potrebno raspisati novi referndum o Lisabonskom sporazumu.
Sve u svemu, Češka je predala Švedskoj upravljenje Unijom. Neki su mišljenja da će idućih pola godine predsjedavanje Šveđana ipak biti dosadnije nego je bilo s Česima.