Česi 6. januara obilježavaju četiri desteljeća od nastanka Povelje 77, manifesta ljudskih prava. Potpisnici u januaru 1977. su bili disidenti, poput dramskog pisca Vaclava Havela, filozofa Jana Patočke, pisca Pavela Kohouta, Jiria Dienstbiera i drugih. Kritizirali su Komunističku partiju Čehoslovačke zbog kršenja i nepoštovanja ljudskih prava.
Originalni tekst Povelje potpisalo je 242 ličnosti iz javnog života, a kasnije im se pridružilo više od tisuću ljudi, te je povelja prerasla u građanski pokret. Istoga dana kada je manifest o ljudskim pravima objavljen, Vaclav Havel, pisac Ludvik Vaculik i glumac Pavel Landovsky su prilikom pokušaja da Povelju odnesu u federalni parlament, bili uhapšeni i zatvoreni. Povelja je konfiscirana, ali njene kopije su se širile, a samo dan kasnije cijeli tekst je objavljen u New York Timesu.
Povelja 77 je bila najstariji pokret za ljudska prava u istočnoj Evropi. Potpisnici su godinama bili proganjani, većina je ostala bez posla, deseci su završili po zatvorima, a mnogi su napustili tadašnju Čehoslovačku i nastavili živjeti u egzilu.
Havel, koautor povelje je proveo gotovo pet godina u zatvoru. Prvi predsjednik Čehoslovačke, a potom i Češke, priznao je kako nikada nije mislio da će doživjeti trenutak u kojem će reći: “Povelja nam više ne treba”.
Među potpisnicima 1977. godine je bila i Anna Šabatova, tada 25- godišnjakinja, koja je svojedobno za Radio Slobodna Evropa rekla da nije ni bila svijesna da sudjeluje u povijesnom događaju.
Čin suprostavljanja režimu čiji sam legitimitet negirala od sloma Praškog proljeća 1968: Anna Šabatova
“Intuitivno sam osjećala da je ispravno potpisati povelju. Moj potpis je bio čin suprostavljanja režimu čiji sam legitimitet negirala od sloma Praškog proljeća 1968“, rekla je Šabatova.
Jedna od ključnih lekcija povelje je bio duh zajedništva. Na jednom mjestu je okupila ljude različitih političkih pogleda, od konzervativaca do demokrata, od liberala do revolucionarnih marksista. Mnogi od potpisnika bili su isključeni iz Komunističke partije Čehoslovačke nakon 1968, jer su željeli tokom Praškog proljeća reformirati totalitarni sustav tadašnje države.
Povelja je ujedinila ateiste i vjernike, pisce, umjetnike, znanstvenike i političare sa radnicima i činovnicima.
Šabatova smatra da je pravo čudo što je jedna tako različita organizacija opstala 13 godina. Razlog je, smatra ona, jasan osnovni program, jednostavna pravila, minimalna organizacijska struktura, kultura dijaloga i nevjerojatna osobna odgovornost glavnih potpisnika Povelje 77.
Nekoliko dana nakon objave Povelje 77, Havel je završio u zatvoru
Dokument je jasno isticao da “nije nikakav osnov za političke aktivnosti, ne predlaže političke ili društvene reforme, već želi konstruktivni dijalog s političkim i državnim tijelima kako bi im skrenuli pozornost na različite oblike kršenja ljudskih prava”.
Originalni dokument je “ovlastio” Jana Potočku, Vaclava Havela i Jirija Hajeka da budu “glasnogovornici” pokreta i predstavljaju ga u kontaktima sa državom i drugim nevladinim organzacijama.
Nekoliko dana nakon objave Povelje 77, Havel je završio u zatvoru, Potočka je umro desest dana kasnije, a Hajek je ostao jedina osoba koja je mogla govoriti u ime pokreta i potpisivati dokumente.
U jesen 1977. glasnogovornica je postala čuvena pjevačiva Marta Kubišova čime je završena njena umjetnička karijera. Ponovno je počela nastupati tek poslije Plišane revolucije 1989.
Anna Šabatova je tri godine provela u zatvoru, a punih 40 godina radila kao aktivistica za ljudska prava.