Piše: Ron Synovitz (priredila: Asja Hafner)
Pošto je ekstremistička grupa tzv. Islamska država (IDIL) ustvrdila da je nedavni napad nožem u centralnom dijelu Pariza izveo jedan od njihovih "vojnika", Čečenija i Francuska su izmijenile ljutite kritike na račun toga ko snosi odgovornost za radikalizaciju napadača Hamzata Asimova.
Dvadesetogodišnjak Asimov - kojeg je nasmrt ustrijelila francuska policija 12. maja nakon što je nožem izbo pet prolaznika, jednog od njih i sa fatalnim posljedicama - rođen je u čečenskom gradu Argunu, 1997. godine, kada je sjeverni Kavkaz prolazio kroz kratku pauzu između dva rata nakon kojih je slijedio i raspad Sovjetskog saveza. Njegovi roditelji su pobjegli u Francusku 2002. kada je imao samo četiri godine.
Čečenski lider Ramzan Kadirov kaže da to znači da se Hamzat Asimov radikalizovao kao rezultat odrastanja u Francuskoj i da zbog toga jedino Francusku treba okrivljavati.
"U tom svjetlu, smatram da je odgovarajuće izjaviti da sva odgovornost za činjenicu da je Hamzat Asimov krenuo putem kriminala leži na francuskim vlastima", izjavio je Kadirov u poruci na Telegramu, 13. maja.
"On se samo rodio u Čečeniji, ali je odrastao u francuskom društvu, njegova individualnost, pogledi na svijet i ubjeđenja tamo su formirani", navodi Kadirov.
Ali, ministar spoljnjih poslova Francuske Jean-Yves Le Drian ljutito je odgovorio na tvrdnje Kadirova, sugerišući da vansudske pooštrene mjere protiv čečenskih civila koje sprovode Kadirove sigurnosne snage doprinose radikalizaciji Asimova pošto je on odrastao među čečenskom izbjegličkom zajednicom u Francuskoj.
"Ne trebamo učiti nikakve lekcije od diktatora koji odbija da započne bilo kakvu vladavinu prava i njegovoj zemlji, i koji savršeno dobro zna da se na hiljade Čečena bori na strani ekstremista tzv. Islamske države", rekao je Le Drian 14. maja.
Istrage u Francuskoj i Čečeniji
Od napada, vlasti u obje zemlje, Francuskoj i Čečeniji istražuju Asimovu prošlost i veze kako bi utvrdili da li je imao saučesnike ili je djelovao samostalno u Parizu kada je nasmrt zbo dvadesetogodišnjeg čovjeka i ranio još četiri osobe.
Kadirove snage sigurnosti poslale su specijalne jedinice u Argun da okupe i privedu članove Asimove porodice zbog ispitivanja.
U Francuskoj, su javni tužioci 15. maja nastavili da drže u pritvoru Asimove roditelje zbog ispitivanja o tome da li je on imao pomoć u planiranju svog pohoda s nožem po Parizu.
Francuska policija hapsi prijatelja iz srednje škole Asimova u Strazburu, 13. maja.
U međuvremenu, francuska obavještajna agencija (DGSI, Generalna direkcija za unutrašnju sigurnost) ispitivala je Asimovog najbližeg prijatelja iz srednje škole, dvadesetogodišnjaka čečenskog porijekla kojeg su maskirani policajci uhapsili u njegovom domu u Strazburu dan nakon napada nožem u Parizu.
U Argunu, Asimova rodbina odbila je da razgovara sa RSE, govoreći da su se plašili da će biti identifikovani u medijskim izvještajima tokom istrage koja traje i koju provode Kadirove snage sigurnosti. Ali privatno, neki od rođaka govorili su za RSE o njegovom životu prije nego je porodica izbjegla za Francusku iz Čečenije.
Rođen između ratova
Asimov je imao dvije godine kada je započeo drugi rat u Čečeniji, zbog kojeg je najmanje 200.000 civila izbjeglo u susjedne ruske republike tokom prvog mjeseca sukoba.
Međunarodni Helsinški komitet za ljudska prava kaže da je u to vrijeme ruska služba sigurnosti sa svojim čečenskim saveznicima gradila mrežu tajnih zatvora u kojima će držati i mučiti civile kako bi dobila informacije o pobunjenicima. Do 2002. godine, kada je Asimova porodica napustila Čečeniju, regija grada Arguna bila je gotovo ozloglašena zbog prisilnih nestanaka i mučenja civila koji su se našli u rukama vladinih trupa.
Više od 500 stanovnika Arguna započelo je masovne demonstracije u gradu tokom januara 2002. protiv ruskih vojnih čistki koje su podrazumijevale zatvaranje civila s ciljem da budu uhvaćeni čečenski pobunjeni borci. Ruska grupa za ljudska prava Memorial istaknula je jedan neslavni slučaj u Argunu, koji je opisala kao "nezakonito hapšenje i vansudsko ubistvo" dvadesetosmogodišnjeg Šamila Idrisova. Ali je tadašnji premijer Čečenije Stanislav Iljasov odbio zahtjeve demonstranata i grupa koje se zalažu za ljudska prava, rekavši da je ključno da trupe nastave sa specijalnim operacijama kako bi identifikovale i uhvatile pobunjene borce.
Najbolji prijatelj u Strazburu
Asimova rodbina je rekla za RSE da su stroge mjere ruskih i čečenskih snaga sigurnosti u Argunu bile razlog zašto su njegovi roditelji napustili zemlju i otišli u Francusku 2002. godine. Po dolasku su se smjestili u Nici na jugu Francuske.
Fotografija Hamzata Asimova bez označenog datuma kada je uslikana
Rodbina je rekla da su im trebale dvije godine da dobiju status političkih izbjeglica, što im je omogućilo da počnu tražiti posao i da se smjeste u Francuskoj. Asimov je postao naturalizovani stanovnik Francuske 2010, kratko pošto je njegova majka dobila francusko državljanstvo.
Kada je još bio tinejdžer, 2014. godine, njegova porodica se preselila u Strazbur u istočnu Francusku gdje se nalazi velika zajednica čečenskih izbjeglica.
Asimov je išao u srednju školu Marie Curie u Strazburu gdje se sprijateljio sa još jednim učenikom iste škole, Abdulom Hakimom. Bivši drugovi iz razreda Asimova i Hakima su rekli da su oni bili "najbolji prijatelji" i da su tokom završne godine školovanja stalno bili zajedno i u školi i izvan nje. Opisali su Asimova kao religioznog i "veoma diskretnog", govoreći da je on bio miran, povučen i da je slavio muslimanski sveti mjesec ramazan - ali da je takođe volio sport i da je uživao igrajući videoigre.
Drugi iz Strazbura koji su poznavali Asimova rekli su za RSE da je on s vremena na vrijeme išao u džamiju koju vodi čečenska zajednica u gradu, ali se obično molio "privatno" u kući prijatelja. Jedan bivši učenik iz Asimove srednje škole koji je odbio dati svoje ime je rekao da je Asimov izrazio interes da ode u Siriju.
Francuska novinska agencija AFP citirala je francuskog istražitelja koji kaže da je Asimova ispitivala antiteroristička policija 2017. "zato što je poznavao čovjeka koji je bio u kontaktu s osobom koja je otišla u Siriju", da se bori na strani militanata IDIL-a.
Ostali izvještaju francuskih medija navode da je možda i Hakim bio povezan s Asimovim i ekstremistima IDIL-a u Siriji.
Foto stil iz videosnimka sa web stranice povezane sa tzv. Islamskom državom. Za video se tvrdi da pokazuje maskiranog Hamzata Asimova koji se zaklinje na vjernost ovoj ekstremističkoj grupi.
Francuska policija je 2006. godina izlistala i Asimova i Hakima u bazi podataka ljudi za koje se smatra da su "skloni radikalnim akcijama".
Hakim je stavljen pod nadzor jutro nakon pošto se oženio sa Ines Hamza, ženom iz Pariza koja je navodno pokušala da putuje u Siriju u januaru 2017. i da se tamo pridruži militantima IDIL-a.
Kada su francuske vlasti prebacile Hakima iz Strazbura u Pariz, 14. maja, u pratnji policije sa lisicama na rukama i sa pokrivenim licem, on je nosio majicu na kojoj je pisalo "Odbranite Grozni" i koja je oslikavala automatsku pušku.
Jednosobni stan u Parizu
Asimov se preselio u Pariz s roditeljima 2016. uselivši se u jednosobni stan u sjevernom dijelu francuske prijestonice u zgradu u kojoj su stanovale i druge izbjeglice.
Kao moler koji je radio na pola radnog vremena, rođaci Asimova rekli su za RSE da je Asimov otac imao poteškoća da zaradi dovoljno novca kako bi priuštio skuplji stan dok je Asimov studirao za medicinskog radnika. Komšije su opisale porodicu kao diskretnu i rekli da oni nisu pretjerivali niti pokazivali svoju vjeru kao muslimani.
Kao posljedica Asimovog napada nožem 12. maja, propaganda tzv. Islamske države na internetu, agencija Amaq, postavila je video i ustvrdila da je u videu Asimov koji se zaklinje na vjernost "Islamskoj državi".
Video pokazuje mladog čovjeka koji nosi kapuljaču i kojem se vide samo oči dok mu je donji dio lica pokriven crnom tkaninom. Čovjek u videu govori na francuskom jeziku, ali ne odaje svoj identitet ni ime. Nije bilo moguće da se trenutno potvrdi tvrdnja IDIL-a da je osoba na videu zaista Hamzat Asimov.
(prema izvještajima Sjevernokavkaskog servisa Radija Slobodna Evropa RSE u Parizu, Strazburu i Čečeniji)