U bosanskohercegovčkom društvu u kojem su podjele po etničkoj osnovi postale sasvim normalna stvar izneneđujuće je odjeknula vijest da u Jajcu ipak neće biti sprovedena odluka Srednjebosanskog kantona o formiranju treće po redu srednje škole prema nacionalnom programu u tom gradu.
Moguće je da su presudnu ulogu u tome odigrali učenici dvije postojeće srednje škole u Jajcu koji su najavili bojkot nastave u septembru, ako dođe do osnivanja treće škole koja će raditi prema bosanskom nastavnom planu i programu.
Ovaj primjer, ocjenjuje za RSE kolumnista portala Buka Dragan Bursać, pokazao je postoji pametna mladost, očišćena od svih sublimata nacionalističke prošlosti, ali da je treba podržati.
Bursać: Mislim da je presudna uloga, pored par medija i nekoliko nevladinih organizacija, bila pala na nejaka pleća srednjoškolaca, koji su zaista imali samo jednu želju da idu zajedno u školu. Znači, usprotivili su se jednom nakaradnom aparthejd sistemu. I, na kraju krajeva, oni su uspjeli u tom naumu, šta god ljudi prije ili kasnije govorili.
RSE: Srednjoškolci iz Jajca pokazali su hrabrost i upornost koja nije svojstvena građanima u BiH i izborili su se i protiv sistema i protiv sredine i protiv roditelja na neki način. Šta nam ovaj primjer pokazuje?
Dragan Bursać
Bursać: Ovaj primjer je pokazao da imamo mladost potentnu, pametnu, očišćenu od svih sublimata nacionalističke prošlosti koji mogu nešto učiniti, ali mi im zaista moramo pomoći. Oni su uradili ono što su mogli uraditi. Ostali su, što se nepopularno kaže, sistemska riješenja, a to su stvari koje mora raditi država, pedagoški zavodi, a i mi kao društvo moramo stati iza tih mladih ljudi. Njihova pobijeda je velika, istorijska, ali pobijeda bez nekog sistemskog riješenja neće značiti mnogo. Ono što je najbitnije je da ta djeca imaju zdravu svijest što nama iz bolesne perspektive djeluje kao promijenjena svijest. Ne, to je normalna svijest mladih ljudi koja žele da budu zajedno.
Ništa bez promjene svijesti
RSE: Uprkos tome što Bosna i Hercegovina ima zakon o zabrani diskriminacije ovih dana se moglo čuti da ova odluka nije potpuno stopirana već samo odložena. Šta možemo očekivati možda već iduće godine?
Bursać: Ne znam šta nosi budućnost, ali bez promijene svijesti, generalno govoreći, ne možemo napredovati. Ako ovu djecu vidimo kao eksces ili još gore kao negativan eksces mi onda nismo uradili ništa. To je njihova pobjeda i mi nemamo pravo da se kitimo bili čijim perjem, ali i ta njihova pobjeda može vrlo lako pasti u vodu ukoliko iza svega toga stoje, ajde da kažem, i nacionalističke politike. Pojedinačne pobjede u ovakvom društvu mnogo znače, ali ukoliko nisu vezane brzo se zaborave. Ovakve pobjede zaista su rijetke i zato ih mi ne cijenimo.
RSE: Mladi iz Jajca takođe smatraju da se neke stvari u sistemu srednjeg obrazovanja trebaju promijeniti. Koliko je to uopšte moguće uraditi kraj ovih nacionalističkih politika?
Bursać: Mi uporno mijenjamo suštinu za formu. Suština je da djeca treba da budu zajedno, da se druže zajedno i razmjenjuju ideje i iskustva. Tako ćemo imati podlogu za ono što se zovu zajednički predmeti, kako god se oni zvali. Dok god je nama bitnija forma, dvije škole pod jednim krovom ili sam naziv predmeta, mi ćemo imati podijeljeno društvo, sa podijeljenom djecom i podijeljenim razmišljanjima. Onog trenutka kada djeca počnu da se druže, ja vam garantujem, više će saznavati o kulturi jednih drugih ili trećih nego kroz bilo kakava predmet, kako god se on zvao. Dok mi radimo obrnuto i izvrćemo stvari na glavu. Prvo se bavimo imenima predmeta, pa se svađamo oko njihovih naziva, a pritom djeca gube čitave školske godine. Tako formiramo generacije poluobrazovanih nacionalista. U principu idemo svake godine dva koraka unazad. Dok se na počne raditi na suštini i sadržaju neće biti ni napretka.
RSE: Koliko su srednjoškolcima u Jajcu pomogli i predstavnici međunarodne zajednice? Predstavnici OSCE-a, Francuske i Američke ambasade osudili su odluku kantonalne Skupštine kojom se vrši podjela učenika protiv njihove voljei pozvali lokalne vlasti u Jajcu da povuku svoj zahtjev, a kantonalne vlasti da se suzdrže od provedbe ove pogrešne odluke?
Bursać: Možda jeste imalo uticaja, a možda i nije. Moram reći da ponašanje međunarodne zajednice je u najmanju ruku licemjerno. Ne smijemo smetnuti s uma da su upravo predstavnici međunarodne zajednice sa lokalnim nacionalističkim političarima stvorili taj aparthejd sistem dvije škole pod jednim krovom. Tako da ovo sada vidim kao pokušaj pranja za ono što se desilo prije dvadestak godina kada su stvorene takve institucije.
I sada, kada je u pojedinim kantonima u Federaciji BiH gotovo pravilo "dvije škole pod jednim krovom", to stavljati kao neki izuzetak je zaista licemjerno. Narod ove škole percepira kao sasvim normalnu stvar. Mnoge reakcije na koje sam naišao govore o tome da ovaj herojski čin koji su uradili mladi iz Jajca se doživljava kao neka izdaja. Što je zaista van pameti.